Lik koji je plenio, objašnjavao na više nivoa u nečemu, ali se potpuno uprdeo.
Bio je biser. Kidao je. Mleo je sve ispred sebe kao što mesar samelje kilo buta u sitninu i pretvori sve u masu nečega što mi zovemo mleveno meso.
Ali nešto se desilo. Prestao je da sija. Potamneo je sjaj i ostalo je samo sećanje na ono što je nekada predstavljao. Sada je samo još jedan od onih koji nisu uspeli, a mogli su. Sada je samo lik koji je glavna promoterka ispred radnje, gde ga ljudi nerviraju podsećajući ga na ono što je nekad bio i na ono što je mogao da postigne. Jebeni promašaj. Gubitnik. Upozorenje mladim kidalicama koje tek dolaze kako ne treba da rade. Jedan običan propalitet.
- Ko će šta da popije?
- Ja ću lava.
- I ja isto.
- Ja ću takođe lava. Najbolji je.
- Mala daj četiri lava 'vamo. Ustvari daj osam komada, da te ne cimamo opet.
- Opaaa je l' upala neka kinta na kladži?
- Ma jok. Moleraj neki.
- Jebote, kad se samo setim kako si ti pegl'o fudbal. Ono kad si sa osamnaest godina na prijateljskoj protiv Voše dao čet'ri komada i namestio gol za samo jedno poluvreme i izašao jer si bio pijan k'o dupe. Kakav si ti biser bio.
- Dobro bre, dosta sa tom pričom. Bilo prošlo.
- Daj kako dosta. Kad se samo setim. Pa ono kad si Voždovcu u drugoj ligi dao gol sa trideset metara iz slobodnjaka, a golman se nije pomerio.
- Znam, sećam se, al' ajde dosta bre.
- Ma samo mi dolaze sećanja neka na tvoje golove. Kad si igrao ono za Železnik prešao golmana, vratio se i prešao opet jednog igrača i golmana pa buljom dao gol, a njima face k'o da su sisali limun.
- E saćeš ti da sisaš limun. Mala, menjam porudžbinu. Donesi šes' lavova, a ovom pasioniranom ljubitelju SOS kanala donesi dva gejfruta od limuna i to 0,33 ako ima. Čuo sam da limun osvežava sećanja.
Jedan od glavnih prihoda za vladu Srbije.
EU:"Počnite vodite kampanju protiv cigara! Vrlo je bitno da smanjite broj pušača i smanjite broj dozvoljenih mesta za pušače!"
Dinkić:"Pa jel ste vi normalni ljudi! Jel znate bre da smo penzije prošle godine isfinansirali od akciza i PDV-a na cigare! Nemojte ljudi ko boga vas molim!"
EU:"Dobro! Onda bar vodite kampanju protiv alkoholnih pića i zabranite njihovu prodaju maloletnicima!"
Dinkić:"Nema teorije! Od maloletničkog alkohola isplaćujemo socijalnu pomoć! Pola prosjaka prosi za rakiju, a retko koji za hleb! Teško će i to da ide!"
EU:"Pa onda bar zatvorite kladionice i kockarnice kod škola! Uvedite mesečno ograničenje ili tako nešto!"
Dinkić:"I to teško! Administraciju nam je platio PDV od kladža! Kad god Spartak Subotica pobedi Zvezdu i po Srbiji puknu hiljade tiketa, nama legnu pare za plate!"
EU:"Jel znate kada ćemo da vas primimo? Nikad! Kada ti budeš u opoziciji!"
Otkako je sveta i veka. Nešto što se toliko dugo dešava, da se već odomaćilo, postalo poznato i sasvim normalno.
-Je li bre, otkad se kaže sumnjivo? Ja sve kontam, da je sumLjivo... Nisi ti u pravu.
-Eee, crni sine, otkad je gavran svraku ogazio se kaže ovako. Da si išao na srpski, umesto što si bežao u kladžu, znao bi. Ajd sad mršći da te moje oči ne vide!
-Ćale, kad je Ana došla kod nas? Jutros ja ulazim u klonju, kad, neko se tušira. Ja mislio Aca mamlaz, otvaram kabinu, kad prc, ona. Evo obraz mi još bridi koliko me išamarala.
-Otkad je gavran svraku ogazio, eto otkad. Pa da si više lajferisao i izlazio iz one tvoje jazbine, znao bi. Ti i dalje misliš da je sneg napolju, a maj je. Maj! Ništa od tebe biti neće, budalo!
Sve počinje na lokalnom nivou.
Ljudi iz jedne zgrade, ne vole ljude iz zgrade pored, kao da su oni sad pa nešto različiti, pričaju za njih da su ovakvi, onakvi, a ustvari isti su.
Ne vole se na primer ni dve bleje. Ova ekipa što bleji na školskom ne gotivi onu ekipu što bleji na ćošku kod kladže. Ponekad izbije i neka čarka između njih. Ponekad bude i ozbiljnije. Ali mrze se.
Možda, u našem slučaju, jedni navijaju za Partizan, a ovi drugi za Crvenu Zvezdu. Eto novog razloga da se ljudi mrze. Na malo višem nivou je, jer je upletena u to cela Srbija, ali eto još jednog dobrog razloga za mržnju i međusobno omalovažavanje.
Da se vratim na malo lokalnije mržnje opet.
Legendarna generacijska mržnja između dve škole koje su najbliže jedna drugoj. Tu se stiču prve lekcije o učestvovanju u masovnim tučama koje posle možeš da koristiš u istim takvim tučama, ali između dva kraja.
Još jedna mržnja za koju moraš da budeš već malo stariji. Recimo srednjoškolac. Tu si već taman spreman da predstavljaš svoj kraj u rokanju sa omraženim krajem koji se sa tvojim graniči. Kao da sada baš do te granice svi su do jaja ljudi, a oni posle te neprirodne linije su jajare i indijanci kojima treba jebati kevu.
Mada opet ti iz drugog kraja dobro dođu kada dođe do sukoba i mržnje između dve opštine. Dobro nerealno je da se baš cele opštine skupe ali na sukob sa drugom opštinom se ide kroz taj omraženi kraj od malopre, a pošto ste vi iz iste opštine, dobro će oni doći zbog brojnosti.
Sada već dolazimo do malo veće mržnje, koja je malo sada više onako globalna. Nije još skroz ali prilično je masovna. Mržnja ljudi koji žive u različitim gradovima.
E sad, razlozi za mržnju između gradova su različiti. Ima onih istorijskih. Ima onih rivalskih u ekonomskom smislu, a ima i onaj najgluplji razlog. A to je mržnja samo zbog toga što ne živite u istom gradu, jer tvoj grad je jači i to treba dokazati premlaćivanjem ljudi iz drugog grada, kada dođu u vaš grad ili još mudarskije, na njihovom terenu, jer to više vredi. Znate onu staru jače je selo od svatova. Treba pokazati da nije tako. I naravno postoji još jedan razlog a to je, činjenica da su gradovi blzu ali u različitim oblastima.
Vaša oblast je sigurno naprednija, jača, definitivno manje zatucana, niste vi sa brda kao oni, ekonomski ste razvijeniji od njih ili je sve obrnuto i istinito pa im zavidite na tome i govorite da su oni pičkice baš zbog toga. Vi imate šume, oni nemaju, ili nemate šume, oni imaju, u vašoj regiji se više bleji na rekama a kod njih na livadama ili u brdima, vi ste škrtice, oni su alkosi i tako dalje. Uglavnom mrze se i ljudi iz dve regije, gde mora se priznati da najzad postoji neke različitost, ali opet isti je to narod koji živi u jednoj državi.
E tu nastaju već ozbiljni problemi i mnogo je komplikovano pa neću puno petljam.
Tu već sukobi variraju od premlaćivanja navijača fudbalskog kluba iz druge države ili turista koji su iz druge zemlje došli da uživaju u čarima vaše, pa sve do ratova gde se gine na sve strane a mržnja je svakako najveća. Naravno, razloga može biti koliko god hoćeš u tom slučaju, a nejčešći su, pored činjenice da su iz druge države, istorijska mržnja, verska mržnja i ideološka mržnja.
Tu dolazimo do najveće mržnje i omalovažavanja. To jest, ne najveće, nego do najmasovnije. Mržnja i omalovažavanje između čitavih kontinenata. Tu ne izbijaju ratovi jer do sada nije bilo baš da zarate na primer Australija i Afrika ali ima dosta zajedljivih viceva, komentara i uopte predrasuda o ljudima od kojih nas dele masivne prirodne prepreke, koje smo usput odavno savladali, kao što su okeani, planinski venci i tako neke prepreke.
Naravno za sada nema masovnije mržnje jer još nije dokazano da postoje vanzemaljci, a kada se dokaže da postoje, skupićemo se svi. Iz svih škola, sa svih bleja, iz svih krajeva, sa svih opština, iz svih gradova, iz svih oblasti, iz svih država, sa svih kontinenata i tako ćemo da im slatko jebati sve po spisku, zato što su sa druge planete i mnogo su bre mnogo mali i zeleni i mi ih mrzimo zbog toga.
Zaključak koji se veoma često izrodi u bleji koja se dotakla političkih tema.
Jednostavno, ako se krene sa tom temom dođe se do zaključka da nema za koga da se glasa jer Demokrate su teški lopovi i u očima sveta su toliko srozali našu zemlju, da ne može niže, a mislili smo da je dno bilo ono pre petnaest godina. Naime, unakazili su zemlju, sebe su napunili do besvesti, a po korupciji smo jedna od najgorih zemalja u univerzumu, tako da se stranci gnušaju ulaganja.
Sa njima u kombinaciji su Mali Sloba, Mrka i Penzosi koji su nas uništavali desetak godina, u kojima su uspeli da nam srede 4, 5 ratova, inflaciju, sankcije i kao šlag na torti bombardovanje. Naravno za to vreme su nas i mentalno uništavali muzikom, glupim emisijama, vidimo-se-u-čitulji knjigama i dokumentarcima, a njihov recept i danas uspešno primenjuju njihovi gorepomenuti drugari i koalicioni partneri.
Tu je i LDP ali za njih se ne može glasati jer prvo podržavaju Vilenjake, a zatim hoće i da daju Kosovo što realno nije baš mnogo popularno, a oni i sami znaju da tako nikada neće doći na vlast, ali mogu na tu foru da se ogrebu za koji Sorošev dinar i njima lepo. Malo ponekad moraju da dobiju sitne batine od ovih baš ekstremno desnih ali za drogu se uvek ima, a to je najbitnije.
Da ne zaboravim i najveću opozicionu partiju Naprdnjake (slovo "e" namerno ispušteno) koji su dogurali tačno tamo gde su želeli, jer ne odgovaraju ni za šta, samo prduckaju, a čak i maloj deci je jasno da su u talu sa ovima na vlasti i da mlate lepe pare, tako da oni neće nikada ni doći na vlast jer ne žele. Kao i ovim trećima, lepo im. Bace neki povremeni plakat protiv par likova iz vlasti, štrajkuju glađu par dana i to mu dođe to. Kada ih pokradu na izborima, uplate im neki dinar i Toma ima za kupovinu hrane posle štrajka, Vučke ima za botoks i bole ih brige.
Na kraju ostaju one partije koje predvodi Koštunica, ali za njih skoro niko neće glasati, jer da se razumemo, ja sam ubeđen da Koštunica na izborima ni sam ne glasa za sebe, ako ga uopšte i obaveste da su izbori u toku. Tu u njegovom rangu su Šešeljevi svedoci koji osim povremenog gađanja cipelom u parlamentu i po koje bačene kletve, malo šta drugo rade i mogu da rade, barem dok se ne vrati Veliki Vojvoda sa lenstvovanja u Hagu. Njima će se pridružiti u borbi protiv toga da im nebo padne na glavu i čuvene Zveri pardon Dveri, pa će da zajedno namaknu pet posto.
Tu negde pluta i Rasim Ljajić ali za njega niko neće glasati zato što će dati glasove Borisu Tadiću, kao i najveći lopov u istoriji Srbije Mlađan Dinkić čiji je manevar izlaska iz vlade provaljen, svi znaju da je Miškoviću prodao pola zemlje za sitne pare, a to što ljudima obećava opštine je takođe smešno, jer šta će im opštine kada će svakako biti bez para, a plus i on će dati glasove Tadiću, jer izašao je iz vlade samo da bi probao na ovu foru Ujedinjeni Regioni da namakne cenzus.
Na kraju ostaje jedino da sam sa svojim drugarima iz kraja osnuješ stranku, jer jednostavno u bilo kom kraju Srbije možeš naći dvadesetak ljudi koji će bolje obavljati posao od ovih lopova i lenjih neznalica koje žive kao paraziti na našim grbačama. Ako ništa drugo, mora da je isplativo čim su se oni svi toliko navadili.
- Brate, ovako više ne ide. Mi se tu svađamo te ovaj ze onog, onaj je za ovog, a sve sam lopov do lopova. Ajmo mi da osnujemo stranku.
- Ma da bre evo Đole je onako markantan i samo da prestane da vari, ošiša se i vidi bre kakav bi to bio premijer. Svkako bolji od Cvetkovića.
- Ma idi bre pet puta bolji. Sale može da bude ministar zdravstva.
- Što on zdravstva?
- Pa završio je višu medicinsku, nekako mi prirodno.
- Ma on je za veterinara završio, al' u pravu si, bolji bi bio od onog što je zaradio milione na ptičijem gripu sto puta. Barem je pošten.
- Eh da je samo za ptičiji grip pelješio, mnogo je voleo Tomica da krade gde stigne. A ko će ministar za sport i omladinu da bude?
- Šone Gatuzo. Dugo se bavio fudbalom i jeste pravi onaj kasapin bez mozga, al' takav nama i treba. Ko se razume u sport ako ne on.
- Dobro i to je rešeno. A finansije?
- Marinko. Jebiga, drži dve kladionice, zna taj sa parama. Ima da dovede ekonomiju u red za minut, ali treba mu neki savetnik. Ipak je to na malo većem nivou.
- Malo me samo brinu njegove veze sa podzemljem, znaš kladža i tako to.
- Ma nema tu šta. Ima policija da radi svoj posao. Podzemlje ćemo očisiti za pola sata. Ionako svi znaju ko krade, ko valja, ko puca, samo se foliraju da ne znaju.
- Pa koga ćemo za MUP onda?
- Ih, pa to ne dolazi u pitanje, Šomi Drukara. Toliko je sarađivao sa policijom da se već razume potpuno u njihov način rada, a taman ga i svi kriminalci jure zbog nameštanja tako da će ih sada u poziciji vlasti još revnosnije čisiti.
- Pa nama ostade još samo ekologija i spoljni poslovi.
- Za ekologiju ostavljamo Olivera Dulića, mi se u to uopšte ne razumemo i nemamo koga.
- Pa gde ćemo njega Boktemazo, on se toliko nakrao, a nije očistio ni ispred svoje kuće. Imam ja kandidata. Evo Avatar radi godinama u gradskoj čistoći, nije lopov, može on to bolje od Olivera sigurno.
- Jašta bre, pa kud njega zaboravi, eto ti ćeš zbog ovoga da mi budeš savetnik, vidim dobro ti ide.
- Fala brate, a šta ćemo za spoljne poslove.
- Peca Buržuj svakako. Putovao preko, zna engleski, pa i Vuk Drašković je bio isto, a prič'o je engleski k'o Tarzan. Nemoj mi reći da je ovaj mali nesposobni Ljutko, kako se zvaše, Jeremić bolji od Pece.
- Ma 'de je bolji. Dečko nema pojma, ubi nas u očima stranaca. Peca je za njega intelektualac. Makar je položio na učenje jednu petinu ispita na višoj poslovnoj što se za ovoga ne može reći.
- Zaboravismo vojsku bre. Ponos Srbije.
- Ma to će moj ćale. On se u sve oko toga razume, a kada je on tamo bio služilo se godinu dana. I tako je imao više dodira sa vojskom od Šutanovca.
- Još samo da smislimo ime stranke, skupimo deset hiljada potpisa i krećemo.
- Ma to je bre pičkin dim. Ako su uspeli ovi iz Dveri deset hiljada, mi ćemo dvadeset. Pa samo ovde u kraju živi pet hiljada ljudi, a svi će nam potpisati.
Johnny Kurajber: Jel čuješ ti Buksno ove dole? Oće stranku da osnuju lololololo
Buksnetina: Jebeš mi sve ako ne bi bili bolji od ovih sada. Aj zakolji džoks pa ga šini dole, smrz'o sam se na ovoj terasi.
Johnny Kurajber: A mogli bi i mi da osnujemo stranku. iscimamo par ljudi sa Vukajlije.
Buksnetina: Vidiš, nije ti to loša ideja. Bili bi i mi bolji od ovih na vlasti. Evo Kaizen bi mogao da bude premijer......
Bezbrižno se prepustiti i utonuti u pogrešan trip o apsolutnoj sigurnosti.
- Ćao, brate, šta ima?
- Evo, smorio sam se kao baštenski patuljak.
- Što, šta se desilo?
- Ostavila me je Milica.
- Ništa čudno, ona je prepička, neće sigurno da bude sa tobom.
- Molim?!? Kako to misliš?
- Pa brate, ti kad si je smuvao, kao da si završio posao, bleja po ceo dan, kladža, nemaš posao, pustio stomak. Uljuljkao si se mnogo, dobro je ovo, malo da se trgneš.
--------------------------------------------------
- Imaš li i ti utisak da je narod sve više u blatu?
- Otkud ti to, evo, meni baš gradske vlasti grade novu crkvu ispred zgrade, sve cveta...
- Ne zajebavaj bre. Nije mi jasno, narod ćuti, novinari ćute, a govnjavije nikad nije bilo. Gde su pištaljke, protesti, bojkot dnevnika? Nema ni jebenih grafita!
- Ma neka ih, neka se uljuljkaju još malo, više će za par godina da ih boli.
- Za par godina?!? Ne, brate, pogrešno je. Uljuljkaćemo se mi u svest da je ovako normalno. Već jesmo. Je l' ono beše ovaj Zemun-Borča most, zbog kojeg ti i prave tu crkvu da ga osveštaju kad za samo godinu dana sagrade još tu jednu raskrsnicu koja nedostaje, još uvek nema ime?
Filmski dramatična štura sa mesta krivičnog prekršaja, uz pozadinski, progresivno pojačavajući zvuk sirena patrolnih kola koja se čuju u daljini. Terminologija vonabi mafija preuzeta sa košarkaških borilišta, dok ljomberima, uz pojačani ložački naboj, u lokalnom fićuka prepričavaju svoje ozbiljne gangsterske poduhvate.
- Opa, Simke, Mare, otkud vi u ovo doba? Sedite, štaće pijete?
- Meni, uuuh, daj jedan skivi, uuuh, a Maretu, uuuh, isto!
- Što ste se zadihali bre tako?
- Ma vatali džadu sad, obili gazda Perinu kladionicu opet. E, dodaj mi daljinski samo.
- Pa kako tako dramatično? Zar nije prošli put bilo čas posla, onako lagano i gospodski? I zar on nema još uvek onaj bangavi alarm, što se aktivira sa deset minuta zakašnjenja. I kakav bre daljinski hoćeš?
- Pa da prebacim na teletekst, jer smo hteli nešto da odigramo, kad smo već u kladži.
- Kako bre da odigrate u zatvorenoj kladži?
- Upalio ja komp, pokrenuo program. Radio sam kod Pere nekad, pa znam šta i kako.
- Pa dobro, to opet nije deset minuta.
- Nije, ali je ponedeljak jebeni, nema tekmi. Mare blenuo do besvesti u plej of za popunu druge islandske lige, dok nije našao šta će da odigra. Zadržali se neplanirano. A moram ti priznati, gotivno je posle bilo bežati sa zvukom sirene, u zadnji čas. Ko na filmu, kevemi, adrenalin proradio. Štaviše, imam i dalje trip da ih čujem kako zavijaju.
- Ne tripuješ, čujem ih i ja, a evo i stigao mi sms. Baš od gazda Pere, zamisli. Kaže... "reci Simketu da se nije izlogovao"... Alo, stanite! Hej, a viski da platite?!?
Odgovor na obično i svakodnevno pitanje „Kako si?“ koji se koristi kada si baš u ozbiljnom kanalu, imaš jako loš dan i uopšte ti danas ne cvetaju ruže. Ocena za dan je čist kec i trebaće da se desi baš gomila lepih stvari da bi se dan okrenuo u odličan.
- Ej Šomi, pa ‘de si brate moj.
- A evo me tu sam.
- Pa kako si?
- Ma super. Još četiri i odličan.
- Što brate, šta je bilo? Juče si baš bio veseo na žurkici.
- E juče je bilo juče. Danas čim sam ustao počeli maleri. Prvo mi ujutru pukne guma pa sam je menjao pola sata na ovom minusu, onda sam taman stigao na posao kad ono policija me čeka u kancelariji.
- Što oni bre?
- Ma odveli me na informativini razgovor i uvoštili me od batina.
- Surov dan.
- Ma nije to sve. Taman me puste posle par sati i ja dođem na posao, kad ono gazda mi dao otkaz, a usput sam pojeo neki burek s mesom koji izgleda nije baš bio ispravan, pa sam povraćao i imao proliv naredna dva, tri sata.
- A zato si tako bled sav. Vidim ja da nešto nije u redu. A otkud ti ta čalma na glavi?
- Tek to je za nevericu. Toliko mi loše ide danas da sam u sred osmog sranja u dva sata, provalio da sam ostao bez toalet papira i krenem onako sa pantalonama na člancima da se gegam i tražim novine po stanu, sapletem se i roknem glavom u stakleni stočić. Razbio njega, razbio glavu i otišao na ušivanje.
- Tebra baš loš dan. Tebi treba deset do pet, a ne četiri.
- Ma da bre. Još mi usput javili da mi je umro papagaj i ja se iznenadim, ispadne mi mobilni i upadne kroz šaht koji je ostao otvoren kad su Romulanci ukrali poklopac. Katastrofa. Nego kako je kod tebe?
- Super. Dobio maksimalu na kladži, sestra mi sada javila da se udaje, a ćale i keva odlučili da se odsele u našu porodičnu kuću u selu i ostavljaju mi gajbu. Nego beži ti od mene da mi ne pređe to tvoje sranje ili da ne pokupi i mene taj auto što će te sigurno udariti u roku od deset minuta. Vidimo se.
Krvna slika čoveka koji voli da popije. Odlika pravih alkosa, ljudi koji su se po onoj staroj jednom u životu napili i od tad se ne trezne. Stanje u koje se dolazi predanim dugogodišnjim treningom, ažurnim konzumiranjem svega što sadrži etanol - od deda Krstinog domaćeg vina, preko usvinjovače u lokalnim birtijama do medicinskog alkohola kojim baba ispira progledale kurje oči.
Na ovaj način se stvaraju medicinski fenomeni, ljudi kojima teče vino crveno venama njihovim, koji pišaju meku a suza u oku im 21 grad, rekorderi koji premotavaju alko-test kao Omer Ekić TV kvizove i dokazuju naučnicima sa Masačusetsa da voda se i bez vode, samo na alkoholu, može živeti.
-Gde si, brate, nema te ovih dana kao da ćeš da poskupiš. Ja te cimao, uleteo mi singl na kladži pa rekoh da častim po koju turu, da me ne bije maler.
-Jao, gde me sad nađe, ovih dana mi je stalo do alkohola kao Bušmanima do najnovije generacije aj-fona. Bio na Šljivijadi s onim Ljubom Smukom, popili smo u pičku materinu, sad čekam da mi prorade jetra i želudac dok tučem po bokal rasola dnevno.
-Ljuba, to onaj klošar što pije brlju pred zadrugom, pa kad se narolja počne da recituje Ramajanu i Mahabharatu na nekom starom indijskom?
-Taj, samo što nije klošar nego vrhunski ekspert. Tamo bio specijalni gost, degustirao radžu i ocenjivao kvalitet. Skupili se domaćini oko njega, svi ga nude i okolo odjekuje JA PEKO! Kome on ne popije bokal ljute taj nije dobar domaćin, a kome pohvali proizvod taj mu nudi ćerku da joj filuje senfaru dan i noć. Vesela mašina radila samo za njega, popio sam dva kazana domaće.
-Što sereš brate da toliko pije kad ga skoro milicija uhvatila samo s jednim promilom? Pa ja samo s pivom doguram do dva.
-Jeste promil, ali KRVI U ALKOHOLU. Njemu je to normalno stanje, kad mu se popne preko tri nije mu dobro i pije lekove za razređivanje krvi da ga ne bi strefila tromboza. Pajkani kad ga startovali čudili se fenomenu, na kraju se uplašili da nije Marsovac ili tajni eksperiment neke Vladine organizacije pa ga pustili. Njegovim venama i drugim perifernim krvnim sudovima teče 50%-ni alkohol. Ako je tačno da je čovek 60% voda onda je on 120% rakija.