Usmeni sporazum između trenera i igrača od čijeg poštovanja zavisi ishod utakmice.
Novinar: Izgubiste... Trener: Igrači nijesu ispoštovali dogovor iz svlačionice. Novinar: Pobijediste.. Trenar2: igrači su ispoštovali dogovor iz svlačionice.
Transkript dogovora iz obje svlačionice: Trener: Oćemo li da pobijedimo danas? Igrači: Oćemoooo!
Vrhunac umetničkog izražavanja. Koristi se kada umetnik tj. reditelj želi da pokaže kako je glavnom akteru spota (pevaču ili nekom glumcu) 'ladno oko srca i u duši, jer draga je sad negde tamo daleko, dok joj drugi mrsi rujne kose i miluje grudi bjele. Obično je scena snimljena u nekoj napuštenoj fabričkoj hali, hangaru, ložionici, na železničkoj stanici, ulici...dok je okolo mraz stezao. Ako je glavni akter pevač, kada na red dođe refren on je u celosti u kadru ili je ukadrirana samo gornja polovina njegovog tela, snimljena najčešće iz profila. Uz svetlost reflektora, dok peva i mrda glavom tamo-vamo , para koja lipti iz njegovih usta, još više dolazi do izražaja, te bi gledalac spota trebalo da oseti svu tugu, samoću, prazninu koju akter proživljava. U slučaju da je glavni akter spota neki glumac, kada se pesma čuje u pozadini ili se pevač prikaže samo povremeno, akter ispušta paru u scenama gde bolno uzdahne oslonjen leđima o zid, snimljen obavezno iz profila, ili kada trči za kolima, vozom, autobusom koji nestaje u daljini, odnoseći dragu mu iz njegovog života možda zauvek.
Spot za pesmu "Leđa o leđa" od Željka Joksimovića.
Izreka koja je odomaćena kod našeg naroda u potpuno pogrešnom značenju. Da je batina išta vredela, ona bi u raju i ostala. I Lucifer je iz raja izašao...
Pažnja: Objašnjavanje nelogičnosti ove izreke vašim roditeljima (ili ženi) može dovesti do kontraproduktivnih posledica. Jao, moja glava... :(
Kolega koga vidjaš samo u ispitnim rokovima, jer obojca niste baš najredovniji na predavanjima, ili je stariji/mladji od tebe pa je već odradio vežbe na kojima bi ste mogli da se sretnete.
Po Bog zna koji put izlazite isti predmet, opet nespremni, nadajući se da će uleteti zadatak koji znate. Ti znaš jedan tip zadatka, a on neki drugi. Zajedno i vredite za neku šesticu.
Prekaljen u mnogim bitkama, rutinski odradjuje još jedan ispit, dok gomila klinčurije ushiceno skakuce okolo i maše sa skriptama.
Ne znaš kako se on zove...niti on zna kako se ti zoveš. Imena su nebitna...nema potrebe za upoznavanjem kad se obojca već odlično poznajete. Obojcu vas muče iste muke. Nema potrebe za pričama tipa "koliko vam je ispita ostalo" i "šta bi moglo da dodje u ovom roku". Jedan pogled i sve vam je jasno.
-Poštovanje kolega! -Ništa manje kolega, ništa manje...
Serija ko serija. Sranje. Dobija smisao tek kada neki plavušan arči Samantu u guzicu. Četiri gistro urbane Njujorčanke, koje misle da su popile svu pamet ovog sveta idu gradom i jebanišu se sa matorcima, sa mlađima od sebe, uspešnim biznismenima, neke od njih taslači ko stigne i onaj kome nije otišao autobus.
E sad. Ribe u Srbiji. Toliko naložene na junakinje ove serije da su se i same počele nositi kao one ne bi li imaginarno pobegle iz svojih ruralnih sredina i barem na tren bile Njujorčanjke u svom selu. Visok stepen imbecilnosti, manjak samopuzdanja dovode do toga, da one počinju čak i da razmišljaju kao likovi iz gore pomenute serije, pažljivo skupljaju, upijaju, rečenice izgovorene u seriji i kasnije ih dele sa svojim drugaricama ne bi li bile urbane i svidele se momcima iz sela. Samo citiranje tih dijaloga iz serije nam govori mnogo o devojkama koje to čine i samim tim nam govore da bežimo od takvih riba koliko nas noge nose.
Preživljavanje, koje bi se kladioničarskim rječnikom moglo objasniti kao "prelazak iz X u X". Cijena ovakvih transakcija je pored klasične bankarske kamate izražena i u izjedanju sopstvene džigere.
Cvetanje privatnog i poslovnog života. Sve ide k'o po loju i ne postoji naznaka da će se negde pojaviti bilo kakva prepreka koja će usporiti ili zaustaviti to kretanje.
- Vidim fura se zlatna čuka, znači dobro ti ide onaj šverc komerc? - Ma, k'o šećerna vuna na vašarski dan. Nije bolje bilo godinama. - Neka, tako i treba. Taman da starom drugu pomogneš ako kad šta zapne. - Dašta! Kome ću ako neću tebi.
Mogu biti ona dva lista na kojima osnovci i srednjoškolci rade kontrolni zadatak. Takođe, mnogim školarcima služe za ispisivanje molitve Bogu da ne budu prozvani na nekom času.
"Molim Vas Bože i Bogorodice, da me ne pitaju danas iz srpskog i iz hemije, a ja kad naučim javiću se da odgovaram. Unapred zahvalna. Ivana"