Još uvek popularan način preživljavanja, životarenja ali i raskalašnog života u nas.
Kupim za dinar, prodam za dva i od taj jedan posto lepo živim!
1.Jedinstveni naziv za sve firme koje su se bavile prodajom robe siroke potrosnje(od benzina do duvana)90tih godina.
2.U danasnje vreme SEKE i jos onomad sveprisutne DEKE prevozno sredstvo starog i mladog koje nema pare za GSP kartu.
Primer za 1>
A:Jesi videla malu Ljilju,sto ima nove air-maxice.
B:Pa naravno da ima kad joj se tata bavi sverc-komercom.
Primer za 2>
A:kako ces kuci iz grada?
B:Kakvo ti je to pitanje,pa autobusom?
A:Pa ja sam mislio da nemas ni dinara.Odakle ti za kartu?
B:Kakvu crnu kartu bre,sverc-komerc ;)
Definicija za firme koje su 90-tih nicale kao pečurke posle kiše. Zbog traljavog poreskog sistema, utaja poreza je bila k'o dobar dan, pa su ovakve firme uvozile svakakavu robu (uglavnom iz Turske i Mađarske), i onda je sa lažnom dokumentacijom prodavale na domaćem tržištu. Posle jednog većeg ili dva - tri manja posla, firma se zatvara, tj. gasi i otvara se nova, da finansijska policije ne može da uđe u trag. Ovakve firme uglavnom su se registrovale sa falsifikovanim ličnim kartama, ili sa ličnim kartama pokojnika.
Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.
Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.