
Još uvek popularan način preživljavanja, životarenja ali i raskalašnog života u nas.
Kupim za dinar, prodam za dva i od taj jedan posto lepo živim!
1.Jedinstveni naziv za sve firme koje su se bavile prodajom robe siroke potrosnje(od benzina do duvana)90tih godina.
2.U danasnje vreme SEKE i jos onomad sveprisutne DEKE prevozno sredstvo starog i mladog koje nema pare za GSP kartu.
Primer za 1>
A:Jesi videla malu Ljilju,sto ima nove air-maxice.
B:Pa naravno da ima kad joj se tata bavi sverc-komercom.
Primer za 2>
A:kako ces kuci iz grada?
B:Kakvo ti je to pitanje,pa autobusom?
A:Pa ja sam mislio da nemas ni dinara.Odakle ti za kartu?
B:Kakvu crnu kartu bre,sverc-komerc ;)
Definicija za firme koje su 90-tih nicale kao pečurke posle kiše. Zbog traljavog poreskog sistema, utaja poreza je bila k'o dobar dan, pa su ovakve firme uvozile svakakavu robu (uglavnom iz Turske i Mađarske), i onda je sa lažnom dokumentacijom prodavale na domaćem tržištu. Posle jednog većeg ili dva - tri manja posla, firma se zatvara, tj. gasi i otvara se nova, da finansijska policije ne može da uđe u trag. Ovakve firme uglavnom su se registrovale sa falsifikovanim ličnim kartama, ili sa ličnim kartama pokojnika.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.