Prijava
  1.    

    Niski udarci

    Udarci niži od Džeja. Ne, ne, niži od našeg standarda. Ma, niži čak i od plate baba sere na železničkoj stanici u Ljutovu.

    Niski udarci su najteži kad ih dobiješ od rodbine. Rodbine koja živi u kući do tvoje, u spratnici, sa ogromnim dvorištem i pozamašnim primanjima, dok ti živiš u običnoj, prizemnoj kući, napravljenoj od sedamnaest vrsta materijala, od kojih je cigla najmanje zastupljena.

    Od igle do lokomotive, ili u ovom slučaju, od jajeta do kuće.

    -E, ćao, izvinite što zovem ovako kasno, trebaju nam dva jajeta za palačinke.
    -Ma eto ti, uzmi, u redu je.
    -Jao, hvala, drž’ puš’, ovo ono...
    Posle tri dana dobiješ palačinke što su „pretekle“. Ah, pa dobro sad..

    -Mali! Imaš piva, nestalo nam?
    -Ima samo dva što je keva za goste ostavila.
    -Daj!
    -Ali...
    -Ma ionako ti neće nikakvi gosti doći.
    ...

    -Nabraćemo malo blitve iz vaše bašte, i uzeli smo malo zeleni, i ribizli, i...
    -Da, da, još ja mislio opet komšijin gusak pravio sranje po baštama..

    -E, vi ono beše imate kiselog kupusa?
    -Jes, stavljali ja i keva u džakove, jedva svezali..
    -Super. Super! Uzeću hmm... pet glavica za sarmu.
    -Pa... ok, a vi niste kupili u radnji kad nemate baštu?
    -Nismo stigli.
    -I to što kažeš, niko nije blesav da prošeta tri ulice.

    -E! Daj kosilicu! (sedamdesetak puta)
    -Eto ti u šupi... pa sunce mu jebem, u bašti stoji montirano igralište za decu i bazen, vrede ko ova moja straćara, a ne kupe kosilicu za par iljada.
    Dobiješ je nazad tapaciranu travuljinom, a nož otupeo i iskrivljen ko da su kosili armaturu i oras.

    -Mali, bicikl za...
    -Šupa.
    Prekide te u gledanju onog Save iz Kikinde i njegove rečenice „e neš kolega, mrš iz moje avlije!“ Eh...

    -Moram da vas zamolim da ne bacate djubar po bašti po danu, usmrdi nam se veš na štriku.
    -Dobro, ja ću pod mesečinom da gazim golubija govna..

    -Pa ’di ćeš ti sotim autom sade?
    -Idem na pecanje, baba...
    -Ne mož! Treba njima, kažu da idu negde u Srem za vikend, a njev auto ne valja.
    -Ko me pitao? I ja sad, s oproštenjem, da glodjem onu stvar?
    -Ništa t’ja ne znam kazati, tako je rečeno.
    (taraba, munja, kosturska glava, bomba, oblak, munja, bomba)

    -Eeehehe, he, nešto ja mislim, zafalilo nam hiljadu evra za kaparu za stan..
    -Mhm...
    -Pa rek’o, ako imate iz njegovog fonda za fakultet da uzajmite, do kraja meseca, bla, truć...
    -Kevo, imam fond za fakultet?
    -Ćut’ bitango! Nemaš. Više.

    ŽIRANT! Krv ti jebem! Nema dalje!
    -Hihihi, uzeli mi i drugi stan, na kredit, dvades’ godina, a kuća nam pod hipotekom za onaj prvi.. pa ako bi mogli...vaša...kuća...hipoteka...
    -Moja...kuća...se raspada...ležem pijan da bi lakše podneo ako mi padne plafon na glavu u snu.
    -Ma to je privremeno..
    -I ja sam privremeno pijan.
    -Pa dobro, razmislite, mi ćemo sutra neke takse za to da uplatimo, pa će doći geometar, šuc muc...
    -Mhm...

    -E, sutra u šest ujutro trebaš do opštine da potpišeš nekih pedesetak papira i izjava.
    -Da, što se tiče toga, NE MOŽE! Nije vam baba rekla?!
    -Ali već smo sve...
    -Ne može.

    Niže od Džeja, rekoh...

  2.    

    Slogan za političke izbore

    Vrhunac izdrkavanja političkih stranaka nad napaćenim narodom.Kao kad je Boris podelio boju za frabanje jaja. Što da ne !? Ofarbajte mi jaja, možda vam bude bilo lepše dok vas budem jebao u dupe naredne četiri godine .Treba smisliti neku poruku, neku elegantnu, lepu, koja će dospeti do ušiju naroda i ubediti ih da je vredno izaći na izbore i glasati baš za njih. A to nije nimalo lako, posebno jer većina ljudi tokom udarnog termina kad nagrnu sa reklamama ode da kenja. A i kome se ne bi prikenjalo.

    ( Štab DS , Izbori za Voždovac, Djilas u dilemi)
    Djilas : U kurac bre ljud 'oćete da izgubimo te izbore, dajte neki slogan da zapalimo raju?
    Balša : Da obećamo nova radna mesta, pohvatamo par huligana i obesimo ih za muda na Autokomandi?
    Djilas : To otpada Vučić već 'obećo muda i huligane, nova radna mesta smo obećavali prošlih izbora, ima neko bolju ideju??
    Čović: Žuti stavi Slogan neko mora i da krade.Obrnuta psihologija, ili ti daju glas jer si priznao da kradeš, ili misle da si pošten i da ovi drugi kradu.
    Djilas : To Čovo u cvike te ljubim, mali piš' ovo i stavi sutra na onaj moj bilbord na Autokomandi.
    ----------------------------------------------------------------------------------------------------
    (Štab Pups-a , pred Izbore)
    Milan Krkobabić : Momci mora malo da se radne.Poskočite da smislimo slogan, kojim 'ćemo pobediti na izborima.
    Omladina Pups-a : Obećajmo veće penzije i Dedilend na ušću samo za dedice.
    Omladina Pups-a : I sisate bolničarke samo za naše dedice.
    Milan Krkobabić E pa sad, neću od svojih usta da odvajam da bi te dedice lepo živele, treba mi samo njihov glas, jebe mi se posle.
    Jovan Krkobabić : Da Može da mi se digne sad bih vas sve jebao u dupe, ništa bre ne znate.Podelite malo ulja, šećera, nekog mekog keksa za ove bezube.Dajte neko mizerno povećanje koje će da pojede inflacija i dobijamo podršku svih penzionera.
    Milan Krkobabić : Dobro a slogan?
    Jovan Krkobabić : Djilas je krao, Vučić vam ništa nije dao, Pups vas nikad nije zajebao.I stavite akcenat na ovo zajebao.
    ----------------------------------------------------------------------------------------------------
    ( Štab SNS, Vučić u dilemi)
    Aleksandar Vučić : Miškovića uhapsio, plate ne mogu da obećam, radna mesta obećao, a i smejaće mi se Djilas što obećavam ponovo, navijači, ništa.ZNAMMM!!!!
    Aleksandar Vučić : Mali spoj me sa Milom.
    Milo : Aloo, odje Mile iz Crne Gore, ak' oćeš da kupiš cigare pritisni jedan, ak' oćeš da pričaš s' mene pritisni dva, a ak me zajebavaš oca ti u vr' guzice jebem.
    ( Pritiska dva)

    Aleksandar Vučić : Djes sokole sa Lovćena?
    Milo : Djes' zmijo ljuta iz Beograda?
    Aleksandar Vučić : Ne,ne trebaju mi cigare.I ne znam ko bi ih ovde kupio.Znaš kolko me interesuje što ti trunu u podrumu? Nego da ne znaš gde je Šarić, treba mi, sad će izbori.
    Milo : A evo ga kod mene u dnevnu sobu trči na traku. Kladili smo se u kamion cigara će da izdrži sat.
    Aleksandar Vučić : Pa ovaj znaš , reci mu da moram da ga hapsim, jebiga izbori će.
    Milo : Nema baš si glup ništa te nisam naučio, smisli neki slogan oca ti u vr' guzice jebem.
    Aleksandar Vučić : Kakav slogan?
    Milo : Sa SNS nikad neš' da doživiš stres.
    Aleksandar Vučić : To Mile ljudino od Lovćena.
    Milo : Aj sokole, i pozdravi Tomu.