To je 5 minuta rebusa u koji ću uvek upasti...
Pored toga što ni ne očekujem da će se one iskreno nasmejati mom smislu za humor, još mi dodatno dignu pritisak svojim reakcijama i komentarima nakon ispričanog vica...
Obično je u pitanju sažaljevanje protagoniste vica uz blago teleći izraz lica... kao da sam im ispričao šta sam pročitao jutros u "Večernjim novostima", a ne vic ili fazon...
JA: -"Devojke, slušajte vic što sam čuo sinoć..."
Z: -"Ajde..."
JA: -"Pita Haso Fatu: - "Gdje je Mujo. Šta radi?"
Fata odgovori da je poginuo za vrijeme rata te da ga je snajper pogodio u kažiprst.
Mujo tada zapita: - "Kako u kažiprst, pa poginuo?"
Fata - "Baksuz, baš tada je čeprko nos."
Z: -"Jaaaaaao, stvarno...? Kakav baksuz čoveče..." (bez, barem, kiselog osmeha)
JA: -"Očekivao sam malo više smeha..."
Z: -"Pa i nije ti baš neki... treba se roditi s' takvim malerom. Imam ja jednog komšiju, on je još tokom rata... blabla bla, truć truć, kenj, ser ser..."
JA: ."????????????"
Kakao-krem u tabli, sa famoznom vevericom na omotu, koja je devedesetih na svakih 15 minuta iskakala na tv-ekranu i nervirala nas, gladne i slinave klince. Proizvodi(o) centroproizvod.
Song:
Dij cipiripi, dij cipiripi,
kii tibli, kii krim,
id sidi ki bimbini,
ji vilim di jidim.
Dij cipiripi, dij cipiripi,
id chikilidi i lishniki,
jir nimi nichig lipshig
id cipiripiji!
cipiripi, cintripriizvid.
Kmhm, mislim centroproizvod.
Web stranica koja umanjuje čar gledanja pornića.
Muškarci znaju zašto!(i žene takođe)
"Smatram da smaraju ovakve definicije, ali verujem da će nekome biti korisna" - autor
E pa ovako. Stara lična karta je istekla, a nova je obavezna jer jebi ga, ne možete više da je koristite prilikom sklapanja ugovora sa npr. bankama u vezi sa kreditima pa ste prinuđeni da vadite novu.
Odlazite u stanicu milicije, negde oko 16h, tamo vas čeka nasmejano lice dežurnog policajca kojeg najiskrenije i od srca bole đoka zbog čega ste tu. Njegovo je da bleji i gleda da li je sve u redu i da li je neko ne daj bože parkirao auto na mesto rezervisano za pandurska kola. Prilazite šalterima, gurate se sa masom zadovoljnih i srećnih sugrađana, dolazite do vrata na kojima čitko piše "nove lične karte". Hm, mora da je to, pomislićete. Upadate unutra onako bez kucanja, velite dobar dan i pomoz bog, može li lična karta ali ... vaši snovi počinju da se ruše usled odgovora: Imate li broj? Kakav bre broj? Pa gospodine ne možete doći bez broja, bla bla, truć truć, mrš u pizdu materinu (ovo naravno ne govori, jbg, ali volela bi da može i to da kaže). Vraćate se natrag savladani i skrhani bolom i tugom jerbo vađenje nove lične karte nije tako jednostavno kao što ste zamišljali, odlazite k dragom licu dežurnog pandura koji vam podrobno objašnjava da se svake noći preko puta stanice organizuje sektaški ritual potpisivanja na sveti spisak koji se ujutru u 8 uručuje gospođici koja vas je pre par minuta izbacila iz ofisa, i obaveštava da potpisivanje počinje u ponoć (!?) i traje sve do 8 kada se i poslednji potpisanik upiše. Prevaziđe li broj tih potpisa 64 (kakva slučajnost) možete samo da ga popušite i pokušate sutra.
Elem nekako se i to uspe, ne prospava se jedna noć, zakačite broj u sredini sa terminom za kasno podne, vratite se sa karticom u stanicu mupa uđete kod prijatne gospođice, metne vam kažiprst na skener napravi dve tri fotke, skenira neke papire i voila, kraj postupka. Kroz sedam dana je samo podignete i eto ga. Vaša sim kartica je kod vas.
Naravno ako ste tražilličnu kartu sa čipom. Znajući naš narod koji ne veruje u te moderne zapadno gejvropske tehničke stvarčice, malo ko se odlučio da uzima ličnu kartu sa čipom jer to zrači, mogu tako da vas špijuniraju preko satelita i tako dalje i tako dalje, u svakom slučaju smaranje je žešće i preporučujem da je ne vadite ako ne morate. Isto važi i za pasoš.
Kontra-mera hipertermiji. Onaj račvasti kraj čekića koji poništava dejstvo tupog dela. "Polako hajvanu, đe si navro?" nalepnica na braniku prerađenog Jugića sa dvostrukim bajpasom i dva čmara, naoko neugledne šklopocije koju si nameravao da prestigneš. Nameravao.
"Jebaću je kad tad."
"Mhm."
"E baš hoću, da znaš!"
"Ma znam. Ih, itekako."
"Ona će meni, dva zeca-tri zeca..."
"Đe će joj duša, znam, znam."
"..."
"Da."
"A dobro, možda sam se ja i previše zagrijao za nju."
"Pa, možda, ko će ga znati."
"..."
"M?"
"Oladi me kurva."
"Dipfriz brale.
Lik koji troluje na krajiškom prelu. Ima običaj da u sred pesme izbaci neke svoje rime i pokvari narodu veselje. Takođe poznat je po tome što ga Krajišnici stalno isprebijaju, pa se kući vuče kao olinjala seoska mačketina koja popije koju oklagiju pride, jer ima ljubomornu ženu sa veoma lakom rukom.
Žare i Goci okupili društvo ispred pilane, tu su i zvučnici sa Alpina pojačalom, toči se rakija i mezi se. Kreće i pesma :
-Malo Slađa malo Zorka...
(ubacuje se troldžija)
-Malo sise i pičoka, pojebe se više koja
eto đe je snaga moja!
Gosti se krste i levom i desnom, prelazi se na sledeću pesmu.
-Milice kćeri tatino zlato...
(troldžija mu dao po spemu)
-Tebe bi čiko za sisu vato!
U tom trenutku gasi se pojačalo, a pale se pijani Krajišnici sa arsenalom koji su preneli preko granice još devedest pete. Epilog priče je par stotina hitaca, šumski požar i krivična prijava protiv NN počinioca.
Ne pije se ništa. Nema se para pa se i ne ide u kafanu. Niko iz društva. Nema se ni za ispred dragstora. Kućne zalihe potrošene. Presušilo na svaku stranu. Nema se đe ni pozajmiti. Ništa. Iks. Nada. C.
Ali ne iz ugla ovih što nemaju. Izraz je podrugljiv, podjebantski, gađa đe je čeljade najtanje u tom trenutku, a to je novčanik. I obično pogađa cilj.
- Šta je bilo, mangupi, pije se vazduh, a?
- Puši kurac.
Povuci me za kurac, bre! I ne laprdaj više.
Devojka: Jao, ljubavi, bla bla bla, truv truć...
Dečko: E dušo, aj uspori malo i podigni mi ručnu, nisi odavno.
E, tu je kraj svim seksualnim fantazijama i frustracijama, ali stavrno i defintivno. 3D BioJet printer nije SF! Već uveliko štrika razna tkiva, doduše za sada ona jednostavnija ali se očekuje da će uskoro “štampati” i kompletna živa bića po želji.
A šta će smrtnici štampati?
Svašta, od porno glumica do prelepih Frankenštajnica za svačiji ukus. Na primer, glava TV voditeljke, sise drugarice iz prve klupe, pupak drugarice iz trece klupe, dupe komšinice od preko puta, noge dvonoge barbike i naravno brazilisko-karnevalska boja kože i odeća. Posle seksa, i obaveznog recikliranja bioinkmase da matorci ne primete, usledilo bi iživljavanje nad nedužnom florom i faunom i kreiranje nadrealnih bića kakva ni šizofreni bog na LSD-u ne bi napravio.
tin A: pu ‘bem mu mater, sinoć sam skinuo 3D model Jene Jemson, odštampao ga na 3D bioprinteru od glave do pupka i nestade mi Bioinka
tin B: pa nije katastrofa, mogla je bar da ti ispuši
tin A: ma jes, 3D model je bio kako Jena već puši nekom crncu, a njega je odštampao od pupka nadole
tin B: aaaa, 3D model bio za trojku, kapiram
Kad ga staviš đe ne treba.
(Posle svadbe)
-Dragi, jesi upoznao moju sestru, Natašu?
-Koju? Onu, sa malo kraćom kosom, plavom..?
-Da.. Što?
-Jebiga, opet sam zalut'o kurcem.
Mesto đe se meće USB .
A: Gde da strpam ovo?
B: Imaš tu sa desne strane dve vedžajne, a sa leve jednu.
čita se: đala
alternativno ime: jala brat
bosanski Milan Stanković, reper i uzor za omladinu
predstavnik Bosne na euroviziji
Ne zamaram se, ma neka je haram
po dupe šaljem trupe Jala će da ga šamara
mala je persu, ma legla bi i tersu
urnebes kada trese to sranje leti ko Jet psu
Na sajtu vukajlija.com definisan je pluskvamfutur I i II , poseban morfološki oblik glagola, kojim se služe političari kada govore o ulasku Srbije u Evropsku uniju.
Kurir · 20. Februar 2011.