
Konstatacija upućena zbunjenoj osobi, koja vidi drugara sa kratkim peškirom oko vrata.
( Vrućina, napolju 50 stepeni, gori beton, liku crkla klima, ventilator koji je dobio od tetke iz Beča prodao ciganima u staro gvoždje, znoj sa učvarelog tela skuplja peškirićem, jebi ga, sta je tu je, snalazi se kako god zna, da se bar maro rashladi, pošto nema ni daška vetra uprkos svim otvorenim prozorima po kući.... Upadaju drugari.)
______________________________________________________________________
A: Gde si šarane, šta si se razgolitio ko Tarzan?!
B: Vidiš da je 150 stepeni napolju, ne može da se diše...
A: Šta će ti taj peškir oko vrata?
B: Ma....
C (prekida ih): Pusti čoveka vidiš da vežba za kamiondžiju... Ekstra ti je imidž matori, još malo pusti tu bradu i pravi si...
Orošavanje se odnosi na konzerviranje ženskog polnog organa,tj odlaganja iste stvari s mogućnošću korišćenja nakon odredjenog vremena,pri čemu se na taj način štiti od raznih faktora spoljne sredine i stranih tela.
Deljemo ja i moj kolega Joca gvoždje u fabrici,kad počne on tako...
- u leba ti ,sećam se ja 99' mobilišu mene,bio sam u PVO.
Dobili mi topčiće nove eeej,stajali u magacinu,nauljeni,kako oni kažu konzervirani,da ga ne je' rdja od stajanja,da ne zariba.
Zauzeli mi poziciju a ja krenem da čitam uputstvo od onog topčeta.Piše,obavezno odmastiti rupu cevi od topa pre korišćenja!
I ja uzmem drnč i bacim se na posao.Kad krenuše ostali da se smeju...jes' vala baš će na nas da troše raketu,kod da će mi da pucamo s tim.
Kad bi uveče,dobijemo mi naredjenje da otvorimo vatru,posedamo za topčiće,oko mene se čuje dum..dum.. dum... a moj topčić dududududududududum!
Sutradan vidiš svi uzeli po drnč i odmašćuju cevke a ja lego' u 'lad ,cepam 'ladno pivo i smejem im se!
dok smo bili mali, bilo je vrlo malo onih koje su nas stvarno zasmejavale, medjutim sada, kada razumemo koliko neke od njih nemaju veze ni sa mozgom ni sa orginalnim(eng.) tekstom, ne možemo a da se ne nasmejemo majstorskoj sinhronizaciji Simića, Đuze i ostalih...
Popaj:
"Samo Aladin moze donet nju, a stanuje on odmah na cosku tu"
"Uuuu, tvrrrd zid!"
"Gle kakav divan kamičak! "
"Nesto je meko ovo gvozdje..."
"Đii, Zelenko!"
"Selam, selam, kobasica mortadela"
"Malo spanaća, pa će lešinara da vode kod veterinara!"
"Ja umem da pisem čitano, ali ne umem da čitam pisano"
"Ovaj kineski je pisan k'o spanski"
"Ko je najsasvim potpuno sasvim najbolji dasa?"
Duško Dugouško i ekipa:
"Trebalo je da skrenem levo kod Lajkovca..."
"Ja sam duh zečje šape". "Ooooo, moćni duše!!"
"Trikiti, trikiti, truf traf traf. Žikiti, likiti broć broć broć"
"Da ga upucam sad ili kad dodjemo kući?" Upucaj ga sad, upucaj ga sad!"
"Zašto si me bacio u hladnu reku Misisipi?"
"Imam par kečeva....i još jedan par kečeva"
"Ej, šefe, koji ti je vrag?"
"Što je s tebe zeko peko?" "Imam samo dve godine, brrrrrrr"
"Hoću da uništim Zemlju, zaklanja mi pogled na Veneru"
"Predaj se ili ću te razneti u 159887564621 mikročestice"
Sofronije:
"Ej, dečko ali to nikad neće....poleteti"
"Bolje da ne gledam, možda sam stvarno unutra..."
"I dalje tvrdim da si najružnije pile koje sam ikada na svetu video, mislio sam da te neko udario ružnom krpom po glavi"
"Sine Nebojša!"
Silvester:
"Mif je bio ogroman, džinovski, pravi king size!"
i mnogi drugi.....
Spomenik palim železnicama Srbije.Iz praktičnih razloga se odustalo od podizanja klasičnog spomenika,jer bi to zahtevalo mnogo vremena,novca,dizajnerskog truda i teško bi se obezbedio u svakom gradu po jedan spomenik,kao što je sada sa napuštenim vagonima slučaj.Tj. oni predstavljaju jedinstveno monumentalno obeležje,gde se spomenik ne podiže već ostavlja.Tako je otklonjena svaka neizvesnost,jer se golim oko odmah vidi zašto je i kome namenjen spomenik,što nije uvek slučaj sa spomenicima.
Kad bi znali da pričaju,ovi vagoni bi nam sigurno ispričali mnoge zanimljive priče iz davnih vremena..
-Aman više,oće li nas prodati u staro gvoždje?
-Malo malo pa kreneš s tom kuknjavom,dosadan si.Ćuti i rdjaj
-Pa kako da ne kukam brate moj?Svako ko ovuda prodje nas zapišava i sere po nama,korozija mi izjela obe bočne strane,duva promaja da te bog sačuva.Prošlo leto mi se uselila ciganska porodica,sreća što je na jesen zaključila da je previše hladno kod mene,inače bi umro od smrada..
-I da te podsetim,ta ista porodica se onda uselila kod mene,jer je kod tebe previše duvalo.I evo još uvek je tu,pa se ne žalim..
-E a jel se sećaš,kad smo bili mladi vagončići ofarbani u plavo,pa kad nas za Prvi maj il koji ono već beše praznik,okite zastavicama,pa tako okićeni prolazimo kroz sela i gradove,a narod nam se smeje i maše...
-Sećam se,bilo pa prošlo.Aj ne čantraj više,probudićeš deku Krkovagonića.
-Eee moja deco komunizma,ne znate vi kako je nekad naša železnica bila moćna i poštovana u narodu...evo recimo baš ja sam bio deo prve kompozicije koja je pre više od stotinu godina krenula iz Beograda za Niš! Kroz svako mesto gde smo išli,ceo narod,i staro i mlado,izašlo da nas pozdravi,a na stanicama niko ne sme da nam pridje,a kamoli da nas pipne.Eh,ko to nije video...
-Jesam ti rekao?Sad ima celu noć,po stoti put,da slušamo njegova čantranja o praistoriji srpske železnice...
-A jednom,sam vozio i kralja Petra lično,iz Beograda za Pariz!Pa kad smo stigli na francuski peron,a sve njihove lokomotive iskrivile vratove da vide kralja,i kraljevski voz.Ja se šepurim kao paun,a vojska puca u moju čast.E deco,deco,nikad vi to nećete doživeti..
-Šta ćemo sad?
-Ništa,kao i uvek,pravi se da si zaspao.Ako budemo imali sreće,zaspaće kod dela kad su ga ustaše minirale 1941. na savskom mostu.
Znate ono kad sanjate neki bolestan san pa se razbutite čim otvorite oči i ležite pola sata pa zaboravite šta ste sanjali? O tome vam pričam.
Zašto sanjamo boleštine? Jebi ga, neko moje mišljenje je da su to neki podsvesni porivi i da u nama svima ima nešto što nam neetička dela ureže negde u podsvest pa nas to polako izjeda i daje te bolesne snove. Ili što ništa ne karamo
Ja malopre sanjao neko debelo dete i najboljeg druga iz osnovne Čupavog.
Kao čupavi je astronaut i odleteo na mesec. Ja ga gledam na teveu i sve televizije prenose. Prvi srbin na mesecu moj drugar Čupavi.
Oko mene trči non-stop neko balavo malo dete koje čini mi se tek prohodalo. Ja ga konstantno sklanjam i vičem „marš mali u pičku materinu“. On dosadan sve kao hoće da me zagrli. A ja nosim onu haljinu za trudnice i ispao mi stomačina. Pločica nigde.
Teve mi kao neka hromirana plazma ali soba mi liči na hodnik pa ga ne vidim sa kreveta. Ono dete me grli i ljubi i nešto mumla slineći po meni. Keve mi osetio sam onaj dečiji smrad u snu. Gledam čupavog kojeg nisam video od male mature kako silazi na mesec i maše četničkom crnom zastavom "СЛОБОДА ИЛИ СМРТ. Onom što smo kupili na eskurziji na Zlatiboru pa se debeli Bane obrisao kad je povraćao u busu pa smo ga tukli ko konja posle. Na rts-u prenose silak čupavog na mesec sinhronizovano aca stojanović i šarenac. Silazi čupavi na mesec. I onda skida čupavi onu kacigu i počinje da mlati kosurinom. Inače čupavi nije bio metalac nego je slušao južni vetar i drkao ga od trećeg razreda. Ja se derem „umrećeš budaletino vraćaj tu kacigu!“ Čupavi maše kosom po mesecu i odvrnuo iz one rakete „Rekla si mi da ne voliš zimu da na tugu tebe zima seća“. Ja zagrlim ono dete i rekao bih da sam tad u stomaku osetio materinski instikt. Na teveu čujem Acu i Šarenca kako pevaju „...ja ti nudim ove snežne noćiiii ljubav što je na svetu najveća“
Čujem kroz prozor da se po gradu slavi kao kad smo medalje osvajali devedesetih. Ljudi se svi grle i pevaju Kemala. Ono dete slini i jede neki musli pored mene.
Znam da je bilo još al zvoni mi jebeni alarm da učim.
Ja Čupavog nisam video nisam video od osmog razreda. Zvao sam ga na fiksni u prvoj godini desetak puta i niko se nije javljao. Nije imao mobilni. Otišao je na Novi Sad prvo znam. Onda su mu valjda roditelji otišli na Novi Zeland pa u Kanadu. Ja sam često prolazio ispred njegove zgrade da slučajno sretnem debelog čika Miću što nam je davao erotcke časopise kad smo bili mali i da pitam jel čuo šta za njegove. Čupavog nema na fb-u i sigurno ga neće ni biti jer je čupavi još kao klinac mrzeo te novotarije. Slušao je Kemala na kaseti a ćaletovim cd-ovima je gađao golubove po parku i na krovu. To mi je bio najbolji prijatelj u životu jebote. Sećam se da se zakleo da će karati Arkanu Cecu kad poraste. Nije voleo fudbal, filmove, basket, rep, rok, grand, one žute kuglice za pištolje pa je ubacivao neko gvoždje, igrice... Voleo je da igra između dve vatre i da nokautira devojčice. Jednom je pobegao iz škole i doneo jaja na moju utakmicu i gađao me sa tribina. Neki čiča ga uhvatio i polomio mu sva jaja u torbi sa knjigama. Krkao je burak ko nenormalan i bio mršav ko čačkalica. Voleo je da ubija ptice i secka žabe i guštere. Keva ga je uvek tukla jer nije hteo da se šiša ni da pere kosu. Sanjao sam ga još par puta pre. Kao ja pijem pivo a on rakiju. Liči mi u snovima na štrokavog automehaničara. Ne znam šta bih sve dao da Čupavi pročita ovo i da mi se baci poruku na pevete. Sad ja sam bio stoka jednom i to bi voleo da mu kažem pa da se pobijemo stolicama kao nekad kod njega. Jednom sam krenuo do njega. Ponedeljak ujutru. Matorci treba da su ti na poslu sestra na faksu. Ja se derem „otvaraj majmune evo ti novine“ kad ono tvoja sestra otvara. Daj mi to ja ću mu dati to. Pred kraj osmog je to bilo. Ščepa mi to iz ruke i objašnjava kako je keva odvela čupavog da se ošiša. Fato sam ti sestru tad za za sisu i ona je mene drpala preko pantalona. Jebi ga brate. Plakao sam ko budala kad si otišao.
ČUPAVI AKO ČITAŠ OVO JAVI SE
Kada pitate dva čoveka o nečemu, dobićete više od dva mišljenja. Na toj osnovi je stvoren Vukajlija. Rečnik slenga i idioma.
Kompjuterska Biblioteka · 7. Maj 2009.