
Jedan od najboljih albuma grupe Pink Flojd (kasnije je snimljen i film, sa Bobom Geldofom u glavnoj ulozi), a po subjektivnom misljenju autora i najbolji. Album je u formi rok opere, to jest, pesme nisu prosto pesme, nego su deo odredjene celine, to jest price.
Prica prati zivot rok zvezde Pinka Flojda, koji je jos od rane mladosti bio emotivno povredjen od strane drustva. Otac mu je poginuo u Drugom svetskom ratu (Another brick in the Wall part 1), u skoli ga je maltretirao profesor koji se izivljavao na deci zbog torture koju je morao da podnese kod kuce ( The Happiest Days of Our Lives i Another brick in the Wall part 2, zajedno cine pesmu koju napamet znaju sve generacije ucenika osnovnih i srednjih skola), a kod kuce ga je previse zastitnicki nastrojena majka drzala pod staklenim zvonom, sto ga je socijalno hendikepiralo za sva vremena (Mother). Zbog svega toga, Pink resava da stvori Zid (eng. The Wall), metaforu za emocionalno otudjivanje od celog sveta (takodje u Mother).
I tako, Pink se povlaci u svoj zamisljeni svet, unutar Zida. Kasnije postaje poznata rok zvezda i zeni se, medjutim brak brzo propada (Empty Spaces). Saznaje da ga zena vara zato sto se previse hladno odnosio prema njoj (Empty Spaces i Young Lust). Kad je to saznao, Pink je poludeo, demolirao apartman i svojim ponasanjem oterao grupi-devojku koja je bila sa njim u tom trenutku (One of my turns).
Lezeci u razrusenoj hotelskoj sobi, Pink pocinje da ocajava i da se dere "da ga ne ostavlja" (Don't leave me now), ali uprkos svemu, posle tog dogadjaja zavrsava gradnju Zida, tvrdeci "da mu ne trebaju ruke oko njega" i "da mu ne trebaju droge da bi se smirio", i zakljucio sve to sa "ne treba mi bas nista, sve su to bile cigle u Zidu" (Another brick in the wall part 3).
Ali ni tu nije kraj, posto Pink shvata da je potpuna izolacija u stvari bila greska i on pokusava da uspostavi kontakt sa spoljasnjim svetom, ali bezuspesno (Hey You, Is there anybody out there?, Nobody home). U pesmi Hey You, prvi put se u albumu pojavljuju Crvi (eng. The Worms) kao metafora za mracne fragmente Pinkove duse koji se stvaraju iz njegove samoizolacije. Zbog svega ovoga, Pink pada u tesku depresiju, toliko jaku da je doktor morao da mu da sedative kako bi mogao da odrzi koncert (Comfortably Numb).
Pokazalo se kasnije da je to bila velika greska, zato sto su sedativi oslobodili u Pinku njegovu mracnu stranu: nacistickog diktatora koji odmah naredjuje publici da mu posalju "Jese, crnje, pedere i ostale nepodobne"(In the Flesh), organizuje mitinge i nerede na ulici (Run like Hell i Waiting for the Worms), dok se na kraju ne probudi njegova savest (Stop, najkraca pesma svih vremena).
I sad dolazimo do vrhunca albuma: Pink, shvativsi da je napravio velike greske u zivotu, organizuje metaforicko sudjenje samom sebi, unutar Zida (The Trial). Tu se pojavljuju svi Crvi: Tuzilac koji ga optuzuje da je "pokazao osecanja skoro ljudske prirode", ucitelj koji kaze da je "uvek govorio kako nista od njega nece biti", kao i njegova majka koja ga ne krivi zaista, ali je tuzna sto je otisao od kuce i moli sudiju "da ga pusti da ide sa njom". U ovoj pesmi shvatamo da Pink nije kriv za nesrecu koju je morao da prezivljava u detinjstvu i da je Zid nesto sto je bio primoran da stvori. Jedino sto mu zaista mozemo zameriti(mada je u tom trenutku Zid bio vec uveliko napravljen) jeste njegovo ponasanje prema bivsoj zeni: ona se pojavljuje kao jedan od "svedoka" i kaze "trebao si vise da pricas samnom, ali ne, morao si da ides svojim putem!". Na sve ovo, Pinkova jedina odbrana, utesna mantra ili mozda nesto trece jeste da je lud.
Poslednji od Crva koji se pojavljuje jeste Sudija koji presudjuje da je Pink kriv i da za kaznu mora da srusi Zid.
Sta se kasnije desilo sa Pinkom ostaje otvoreno pitanje. Neki smatraju da Pink nije mogao da izdrzi pritisak drustva i da je izvrsio samoubistvo, a drugi smatraju da se vratio na staro, da je ponovo bio nalik onom detetu koje je nekad bio. To je ostalo otvoreno pitanje na koje moze samo slusalac da odgovori.
Poslednja pesma sa albuma je Outside the Wall, i ona ne govori iz perspektive Pinka, nego iz perspektive naratora. Naravoucenije albuma: svi stvaraju Zidove. Kako se jedan vrati u drustvo, drugi izadje. Nije lako, ali drustvu moramo dati sansu. Ako ne srusimo svoje Zidove, oni koji zele da dopru do nas ce vremenom odustati i ostaviti nas sa nasim Crvima kao jedinim drustvom.
Definiše zajeb lika koji se zatelebao u dosta mlađu devojčicu ubeđen da je još netaknuta. Po pravoslavnim običajima kada se ulazi i izlazi iz crkve ljube se vrata hrama. Poznato je da čak i oni polovično religiozni Srbi idu u crkvu bar na Božić. Pa sad računajte posetioci puta dva kisa u vrata koliko je to....
Sloba, lik u tridesetim. Prošao i sito i rešeto, a naročito rešeto.
Đomla, stari vuk, poznatiji pod nadimkom čagalj, ne propušta ništa žensko što hoda na dve noge i što je mlađe od godišta njegove keve a upada u pravnu kategoriju 18+.
Deki, šunjara panevropskih razmera. Samo ćuti i smrdi okolo.
Sloba: Ženim se, ženim se stare ću cureeeee rasterati s.....
Đomla: Alo bre debilu, koji ti je?
Sloba: Tebra našao sam ribu, nova tebra, muška ruka nije pala na nju, čak i ženskog ginekologa ima!
Đomla: Daj jbt danas se klinke satiru....
Sloba: Tebra, kad ti kažem, devedes'šesto decembar!
Đomla: Bratiću to ne postoji kao ni mercedes C klase iz 2002 godine koji je prešao 128.000 KM.
Sloba: Ali provereno 100%. Pricao sam sa njenim burazerom, Krletom, što radi u kladionici na bulevaru.
Đomla: Krletova sestra?! Vesna?!
Sloba: Jeste bato, ne ljubljena kao ruža ranaaaaa......
Đomla: Batice, ona je neljubljena k'o crkvena vrata na Božić! Prošle godine redaljka bila u bilijar klubu....čekaj, čekaj, pa tvoj burazer je bio tamo, ima i home video.
Sloba: Aj nemoj da jedes g...
U tome dolazi i bata Deki.....
Đomla: Deki, daj onaj video sa malom Vesnom da vidimo.
Deki: Di bre, pa to sam izbrisao od kad sebe. Maloletna kurva bila umalo bajbok da napipamo. Šteta, Krle dobar momak a sestra mu....ali puši mala za sve pare!
Sloba: Kupi mi maaaajko top!
Đomla: Konjuuuuu khjkhjkhjkhj
Kada bi Haus imao svoj servis računara, kompjuteri bi sami dolazili kod njega...
Otprilike ovako bi to izgledalo:
Forman (ljut ulazi u Hausovu kancelariju): Imamo Pentium 4, 2008 godište, sistem XP Home Edition, pretrpeo kolaps pre dva sata, pred očima sve plavo, i na jedan trenutak pojavi se natpis: Stop 0x00000024! Posle ovoga pada u reset. Posle izvesnog vremena i prosrcesor je prestao sa radom. Mislili smo da je crko. Davana su mu tri elektrošoka i to divljačkim nožnim drndanjem dugmeta za paljenje... na kraju smo ga povratili, ali ne sasvim. Sada uopšte ne može da se digne, eno ga u donekle stabilnom stanju, leži na sejf modu. Obišo sam ga pre više od sat vremena, a jel znaš zašto? Jer te nije bilo nigde, a šalješ mi poruku da mu ugasim ekran dok je na sejfu i da ga pustim na miru dok ne dođeš!?! A gde si ti koji kurac bio, jebote?!
Haus (noge na stolu, zagledan u svoj komp, igra se lopticom): Zanimljivo, kažeš - vidi sve plavo pred očima... a ne crno, hmm. Mada je logičnije crno... osim ako nije na 7. nebu...
Forman: (Šta koji...?)
Haus (gađa ga lopticom iz zezanja, ustaje sa stolice i dolazi u sobu za brejnstorming gde ga čekaju ostali): Da čujem kako lupate!
Kameron: Pacijent vidi plavo pred očima i na trenutak natpis STOP 0x00000024, to ukazuje na problem negde u tvrdom disku, tako da je potrebno proveriti programe, neke nove odstraniti.
Haus: Vououououou! Tiiiiiiiit! Greška 0x0000001 u startu, reci mi zašto!
Kameron: (šta koji kurac?)
Čejs: Zato što je prvo potrebno uraditi skeniranje tvrdog diska pomoću čekdiska, naći oštećene delove i pokušati regeneraciju istih...
Haus: Bolje ti skeniraj svoj disk, ali to kasnije..., šta ćemo pre, ae brzo!?
Čejs: (šta sad koji kurac?)
13ica: Prvo ga treba ubaciti u hipnozu pomoću sistem ristora i vratiti u pređašnje stanje, kako bi našli i otklonili grešku. Ako to ne uspe onda uraditi virusne analize, i...
Haus: a-haaaa ...i onda ga ponovo vratiti komu?
13ica: (šta sad stvarno koji kurac?)
Taub: A da prvo uradimo test memorije, zatim kad isključimo mogućnost virusne infekcije uradimo proveru tvrdog diska, i na kraju dajemo drajverske injekcije...
Haus: Hmm,...vrlo iscrpno, sav sam se oznojio Taube, ali i potpuno tačno,... ipak pored toga postoji i jedan redak ali pre svega lakši metod.
Svi zajedno: (šta sad uopšte to može da bude koji kurac?!?)
Haus: Mislim da ga treba isključiti,...ono,... duže od pola sata i to! Vlasnik ga nije isključivao danima! Da li zbog toga što je bolesnik koji je tražio kres sa starijim maloletnicama preko fejsbuka i tvitera, ili gledao donekle kvalitetnu kolekciju pornića otprilike ceo dan, komp ovog manijaka je trošio više struje nego 100 neispravnih električnih stolica na koju će možda jednom sesti. Konstantno ga je sjebavao, a ovaj jadnik nije imao drugi način da mu kaže da to što majmun nema život, ne znači da treba da uzima njegov... Pre 15 min, sam ga ponovo uključio, i zamislite čuda - sad šljaka ko nov! Svi fajlovi prebačeni na sigurno, dobri pornići sačuvani. Kaki drajveri, čekdiskovi, virusi i Čejsov lak za kosu,... ništa od toga nije bio problem! Samo stara matora budala. Otkako je doneo komp nestao je, nema ga nigde. Izgleda da ga je novi vlasnik prijavio policiji, verovatno je sada u ćuzi. A što se tiče novog vlasnika, hehe, pa on upravo sad instalira vindous sedmicu, čija instalacija trebalo upravo... (gleda na sat)...SAD da se završi,... tako da,... šta da vam kažem, odo ja do kancelarije da vidim da li je to gotovo... i još nešto - Formane to što sam ti rekao da bi bolje bilo da ga ne uznemiravaš dok leži u sejf modu, sada shvataš (lažno plačljivim glasom) da sam se samo zajebavao...
Uživajte!
(Polako odšetava oslanjajući se na svoj štap)
U busu se devojka svadja preko fona da se ne kaze Vukajlija nego Vujaklija za recnik... ocaj na njenom licu kad je shvatila da ne moze objasniti
Mokoš · 11. Maj 2011.