rezultati pretrage definicija za "ivan"

Jel gotova mlada

Sakrin 2012-11-09 21:03:20 +0000

Korisna fraza nastala u brdskim krajevima Srbije među mladim gorštacima koji se spremaju za gostovanje na neko poselo u susednoj vukojebini.
Označava poslednjeg iz društva koji nikako da se spremi i u dogovoreno vreme izađe na zborno mesto.
Mada je izraz poprilično univerzalan i primenljiv na gradske uslove.

Subota oko pola šes, na obroncima Donjeg Čeprljikovca, sedmorica stasalih ali još uvek golobradih gorštaka, najzad uspevaju da se dovuku do centra sela i da zasednu za gajbom kao zmija ladnog narodskog energetskog napitka zvanog ,,Zaječarac".
Mali fudbal na seoski način, ove subote, koja je inače bila neradna pošto je Sveti Ilija, iscrpeo ih je skroz i njihova potreba za regeneracionim sposobnostima utoljena je u prvi halapljivim gutljajima, hidratantnog pića osvežavajuće gorčine.
Zapara neka, udarila i poobarala sve živo, sem muva, koje su se skupile oko ugaženih plodova Dudovog drveta u čijem su hladu polegali.
Zeko je već naiskap popio pivo i lupa se prstom po suvom grlu pokazujući na gajbu piva malo dalje od njega.
Fikret: Jeeebote otac, kad ga pre popi?- pružajući mu novu flašu.
Zeko: Slušaj( lupa se prstom po grlu) čuš kako odzvanja suvo grlo, ko barut bem ti sve.
Đoni: Nego slušaj vamo, večeras su susreti sela u susednom nam i dragom Žbuništu, trebalo bi im gostovati večeras.
Marta: Zboriš vala, svaka ti je ko u Dačića.
Ivan: Ja bi volo ić, no me moji zaručiše, trebam se ženit dogodine, a kakoću kad znate da ako mi buduća žena čuje da sam jurio druge čobanice ima odma zaruke da raskine.
Deki: Ćut pizdo rutava, navukla ti žena papuče godinu dana pre nego što ti prag prešla. Kuš.- na opšte odobravanje ostalih spuštanje papučara.
Davor: Nađte litar dva benzina i idemo mojom Džetom, mada previše nas je, a zadnji amortizer samo što mi ne ispadne.
Đoni: Evo, mi ostali ić ćemo Fikretovom limuzinom.
Fikret: Ako ti poneseš reflektor onaj tvoj ić ćemo i mojom limuzinom, nema problema.
Komša: Nego deš ga parkirat, znaš da ti ručna ne drži ni za lek?
Fikret: More, ja prikocu sa motokultivatora ne mog otkačit, ubacićemo neki trupac, odavde do Žbuništa sve figura iz figure naći ćemo i neku bosanku za pod točak.
No da se rastajemo, večeras svi u pola devet kod bandere.

Pola devet kod bandere, ispod slabog svetla ulične svetiljke pored ugašenog motokultivatora, sede šestorica gorštaka sa upaljenim cigaretama na klupi pored prodavnice.
Zeko: Jes mi je brat, al stvarno je goveče. Štaš ga više čekat, id zovi ga, no pazi da te onaj njegov šarplaninac ne napadne.
Izbor pade na Fikreta, koji se bojažljivo prikrade tarabi, preskoči i brzo se stušti uz basamake na verandu pred Đonijevom kućom.
Pokuca na vrata, posle nekoliko trenutaka na vratima se pojavi Đonijeva majka Marija.
Fikret: Dobra večer, kako je tetka, nego, jel gotova mlada.
Marija: Nikola, sine, oš izaći iz kupatila bog te mazo.
Đoni: Pu jebem ti krv, ja zaboravio da trebamo na poselo.
Posle nekih petnaes minuta svi posedali na stranice u prikolici.
Fikret: Jesmo li svi tu?- pali bateriju i prebrojava putnike.
Đoni: Jes poneo kasetofon? Jes.- pali kasetofon u prikolici sa kojeg se čuje najnoviji hit
Tarmi Rićmija,, Diskoteke, klubovi, to su moji drugovi"

9
32 : 6

Dan mrmota sindrom

ciklon 2011-06-13 19:24:01 +0000

Iliti: kada vam je cela jebena nedelja kao jedan mini eon u kome su se izređala sva sranja koja su vam se dotle činila nemogućim.

Da, to je veoma slično film "Dan mrmota", u kome se glavnom liku jedan isti dan konstantno ponavlja. Svaki digađaj, svaki razgovor, sve baš sve. I još je glavni glumac toga svestan. E, u tome je caka.

No, ovaj "naš" "Dan mrmota" je malo drugačiji. Radi se o tome da je svaki dan u osnovi drugačiji (drugačije vreme, drugi ljudi, druge situacije), ali je suštinski isti - vi ste u velikom sranju!

Zamislite samo: svaki dan ustajete, očekujete da će sve proći relativno OK, ali ipak nekako uspete da upadnete u neku lošu priču. Jednostano, problemi se lepe za vas, kao da ste magnet koji prikuplja iste, kao da ste vi predodređeni da sve to nosite na svojim plaćeima.

Nije kao da se trudite, daleko od toga. Jednostavno ne ide, pa to ti je. Ustvari ide, ali ne baš kako ste to zamišljali. Probudite se dakle ujutru, ponadate se da će vas barem tog dana sve mimoići i da će vam dan biti za promenu dosadan, ali dok doručkujete jednostavno osetite da nešto ne štima. A, vi veoma dobro znate da vas osećaj nikada nije razočarao, barem ne kada su sranja u pitanju.

Ponedeljak:
- ustajanje;
- pukla cev u kupatilu, poplavljeno pola kuće;
- zaglavljen lift;
- kasnite na posao;
- šef kenja;
- sekretarica koja vas mrzi jer niste hteli da je opalite vam baca neku pakosnu opasku, toliko tiho da je čuje pola firme;
- čujete da kasni plata;
- ostajete duže na poslu;
- ne radi lift;
- stigli računi i opemene;
- isključena kablovska i net;
- tuži vas Tijanić;
- nemate apetit;
- došao majstor za cev i odrao vas;
- sređujete stan da liči na iole civilizovano obitavalište;
- skrhani ležete u krevet;
- ne možete da spavate jer se vaša komšika dere kao pornićarka dok je njen dragi spava;
- vi pizdite jer vas vaša draga ignoriše već nedelju dana;
- zaspite par sati posle ponoći;

Utorak:
- ustajete;
- jurite da se tušnete i pored toga što možete da zakasnite;
- nema vode, zaboravili ste da su najavili neke radove za danas i da vode neće biti do 10 uveče;
- polivate se afteršejvom po celom telu da ne biste vonjali kao vepar;
- idete stepenicama;
- sele se komšije, pa se malo (mnogo) sporije ide na dole;
- bus vam beži ispred nosa;
- kasnite na posao;
- šef nije tu, ali sekretarica to ažurno beleži;
- čujete da kasni plata;
- opet ostajete duže, jer ima posla;
- još novih računa kod kuće;
- jedete pasulj iz konzerve, onako 'ladan i bez 'leba;
- bacate se u krevet;
- ustajete oko 2 ujutru da se istuširate;
- nema tople vode jer niste uključili bojler;
- na brzinu se operete;
- vraćate se u krevet, ali vam se ne spava;
- komšinica se opet dere, ali malo tiše jer je ipak noć;
- i dalje nema glasa od vaše drage;
- blejite u TV iako je isključen;

Sreda:
- idete na posao;
- poranili ste skoro sat vremena;
- hvata vas pljusak iako su najavili dan bez padavina;
- mokri kao miš odlazite u toalet da iscedite deo garderobe;
- uzimate neku poluraspalu košnu stolicu samo da ovu tapaciranu ne biste sjebali;
- radite svoj posao, ali osećate neki pritisak iznutra;
- biće danas plata, kako kažu;
- sekretarica konstatuje vaše stanje veoma probranim rečima;
- idete do banke posle posla, sa kog ste kibnuli pola sata ranije;
- opet samo osnovica, prekovremeni rad ništa;
- idete do kuće da se presvučete i istuširate;
- uzimate račune i jurite da poplaćate sve;
- ostaje vam nešto kinte za salamu podrigušu i krmaču i 'lebac "Sava", pa palite doma da se počastite;
- nema struje, prčka EPS nešto;
- puštate poruku dragoj, a ona ni u narednih sat vremena ništa ne odgovara;
- za vreme jedete, ubijate pivo koje je vruće kao mokraća, te vam stomak daje čudne zvuke;
- jurite u toalet i na WC šolji ostajete još sat vremena jer stomačni demoni žele da polako i sa stilom napuste vaš želudac;
- iznureni odlazite u sobu i bacate se na kauč;
- spavate do jutra;

Četvrtak:
- osećate se kao govno;
- pipate čelo i shvatate da imate temperaturu;
- opet jurite u toalet jer vas je ponovo priteralo;
- shvatate da ste se prehladili na kiši i da vas je sjebala kombinacija vrućeg piva i jebene (verovatno pokvarene) salame podriguše;
- nekako se skupite u jednu celinu, pa palite na posao (da vam ne bi i to odbili od plate);
- kasnite 2 minuta, ali sekretarica to upisuje u ćitap;
- šef je dobrog raspoloženja pa ništa ne sere;
- radite posao brzinom puža na koktelu od sedativa i pilula za spavanje;
- krajem smene šef vidi da ste dobro sjebani i predlaže vam da sutra ne dolazite na posao ako vam bude još gore;
- odlazite kući;
- uključili kablovsku i net, ali vi nemate volje ni za jedno ni za drugo;
- tuširate se pretoplom vodom;
- malo osveženi kuvate vodu za čaj;
- zvoni fiksni, zove ona - vaša draga i kaže da dolazi za pola sata;
- po dolasku, sa vrata vidite šta se sprema - kraj, di end, konjec;
- skuplja ono što je bilo njeno i odlazi;
- 5 godina prođoše za desetak minuta;
- šutirate sto i sjebavate palac;
- stavljate led u krpu i zavijate nogu;
- iznureni od svega se bacate na krevet i ulazite u carstvo snova ispunjeno košmarima;

Petak:
- usatajete;
- palac boli ludački;
- kontate da je slomljen;
- javljate kolegi da obaveti nadređene na poslu da ne dolazite;
- cimanje po domu zdravlja radi uputa;
- posle 3 sata jurcanja konačno dolazite kod ortopeda;
- nežan je kao Ivan Drago, ali odrađuje posao;
- gips vam stoji kao saliven i odlično se uklapa u vaše sveukupno sjenamo stanje;
- dolazite kući;
- sedate u fotelju i uključujete TV;
- komšika se opet dere a vama neki pritisak ide od želudca ka grlu;
- jauk besa i očaja traži svoje mesto u svetu ludila, tranzicije i vrućeg piva;
- teši vas da je sutra vikend i da imate dva dana za odmor;
- optimizam brzo nestaje, jer znate da ste sjebani i psihiki i fizički, da vam je muka od svega i da biste mzeli sebe kada bi vas još neko video takvog;
- isključujete i fiksni i mobilni i ostajete sami;
- uveče gledate tekmu: reprezentacija protiv neke bivše SSSR republike;
- naši indijanci gube sa 3:1;
- U KURAC!

1
45 : 18

Orlovi rano lete - Izgubljena knjiga

Анабелина лева сиса 2014-03-07 22:21:46 +0000

Svima nam je vrlo dobro (nadam se), poznata priča o hajdučkoj četi hrabrog Jovanče i njenim doživljajima autora Branka Ćopića. Međutim, ono što većina ne zna jeste činjenica da pisac, usled svoje smrti nije uspeo da objavi nastavak, bolje rečeno, kraj epopeje ove družine. Zbog sve većeg pritiska Komunističke partije na njega, on izvršava samoubistvo, a njegovu knjigu pleni OZNA, i ostaje zauvek nepoznata. Do danas!
Naporom vaše malenkosti pisca, i mog pouzdanog i nažalost, po njegovoj želji, tajnog izvora (zvaćemo ga Radoje) ova priča dolazi i do vaših ušiju. O peripetijama kojima je knjiga došla do samog Radoja pričaću jednom drugom prilikom. Nažalost, još uvek nisam u mogućnosti da knjigu objavim zbog Radojeve lične bezbednosti. Medjutim ovom prilikom, omogućeno mi je da, makar samo za vaše oči, iznesem radnju izgubljene knjige pod naslovom "Orlovi rano lete- ostvarenje sna".
Naravno, san na koji pisac misli jeste komunizam. Ali, kako se svi svesti sistemi sastoje od sitnih šrafova, tako su i naši heroji morali da pronađu svoju ulogu u novonastalom, besklasnom društvu. Neki od njih bili su više, neki manje uspešni u ovom naumu... Ali da ih pogledamo, hoćemo li?

Jovanče.

Negdašnji vodja hajdučke družine, i jedan od najboljih ratnih kurira koje je NOB video, našao je svoje mesto u pod Crvenim Suncem. Zahvaljujući prijateljstvu sa Nikoletinom Bursaćem, uspeo je da udje u krugove partijskih rukovodilaca, te da sklopi, kratko, ali snažno, prijateljstvo sa Milovanom Djilasom. Zajedno sa ovim išao je u u Moskvu, kako neki kažu po dalje instrukcije, a po tvrdnji drugih, da se odupru uticaju SSSR-a. Medjutim, ono što Djilas nije znao jeste bila činjenica da Jovanče bio poslat od strane "viših istanci" da služi kao kontrolor Djilasovog držanja pred delegacijom Sovjeta, jer se već tad smatralo da je imao izvesnih staljinističkih skretanja. Izveštaj druga Špičkina, kako je bilo Jovančino šifrovano ime (jer složićete se, Jovanča i nije neko milozvučno ime) bilo je krajnje nepovoljan. Po dolasku u Jugoslaviju, on je dobio naredbu da Djilasa privede, te da dobija pravo na posedovanje njegovom stana i sve pokretne imovine. Starinskih shvatanja, Jovanča je u ovu ubrojao i gđu. Djilas (šifrovano ime Kučkova) i pravio je razne karambole u stidnim oblastima pomenute dame. Bruka je izbila kada je jedne noći, po povratku Djilasovom, Kučkova u zanosu strasti, dok je Milovan plevio vrisnula Jovančino ime. Ovo je bila kap koja je prelila čašu, i Djilas, inače poznat kao milosrdan čovek, postavlja kao svoj životni cilj da ubije Jovanču. U tome je i uspeo. Čak 3 puta. Vidite, u medjuvremenu drug Jovanča je postao isuviše važan da nema svog dublera, te je, i pored ovih par smrti, njegov rad mogao da se mirno nastavi. Negova karijera bila je blistava, ali je došlo do naglog završetka kada je, razočaran Miloševićevim režimom, i oduševljen mladjanim Draškovićem, prešao u opoziciju, za koju je takodje radio mnoge subverzivne akcije. Medjutim, jedne kobne noći u Budvi, dok je sa Draškovićem pušio marihuanu, i dobijao blajv od Danice (kako se čini, mada nije sasvim jasno, zbog dobijene opklade ali je sasvim nejasno kakve), metak, nespretno usmeren pogodio je Vuka u uvo, baš dok je recitovao Gorski Vijenac unazad, nadajući se da će to i ogromne količine vutre prizvati Vladiku, odskočio je od njegovog uveta i pogodio Jovanču u glavu. Kao visoki funkcioner tajne službe, nikada nije dobio bajnu sahranu. Jedni govore da ga je Danica uprtila na ledja i u jednoj mračnoj noći bacila kraj jedne hladnjače (neki govore da je dalja priča o Jovančinom telu detaljno opisana u filmu "Mrtav ladan"), dok još dan danas po Beogradu kruži priča kako je samleven i stavljen u prvu, i najprodavaniju, verziju bureka sa mesom pekare "Hleb & kifle". Tako je svoju tužnu sudbinu završio harambaša Jovanča.

Stric

Pravo ime mu je bilo Stevo, ali je bio najviši u razredu, te su ga zvali Stric. Stric je inače imao kompleks niže vrednosti u odnosu na Jovanču, te je uvek pokušavao da ga nadmaši. Jedno od njihovim takmičenja pokazaće se kobnim za mladog komunistu Strica. Naime, opklada je bila ko će prvi uspeti da pojebe prvu damu Miru Milošević. Kružile su razne priče; te ovaj je, te ovaj je, ali je samo jedna stigla do Slobinih ušiju. "Stric je jebao Miru", brujala je zgrada Predsedništva tog dana, a Predsednik nije mogao sedeti skrštenih ruku. Istog dana, u Stričevu kuću poslata su dva "čoveka u sivom" kako su ih očevidci opisali, sa zadatkom da smaknu Strica. Medjutim nije nadjen na svojoj adresi. Detaljnim pretresom njegovom stana nadjeno je samo par nagih slika prva dame ispod njegovog jastuka. Stric je ispario bez traga i glasa. Pojavio se tek par godina kasnije, kao poručnik Mitar Torbica, u ratom zahvaćenoj Bosni. Kao vodja paravojne jedinice "Mitrovo jato", bio je veoma ugledan, te se sa njim, i kada je njegov novi identitet bio provaljen, nije moglo tako lako obračunati. Iz tog razloga, Milošević prihvata osnivanje Haškog tribunala, sa jednim važnim uslovom, koji je kasnije bio izbrisan netragom iz originala: da se Stric optući za ratne zločine i da mu bude zagarantovana kazna smrću, vešanjem za muda sa spomenika Knezu MIhailu. Medjutim, sreća je varljiva; Stric, vazda pomaman na pičke, pokušao je da kresne jednu mladjanu snajku, ne videvši tetovažu velikog latiničnog slova U na njenom vratu. U trenutku kada je bio na takoreći jedan otkucaj srca od svršavanja, osetio je sekiru koja mu se zadaba u teme, i čudovišni smeh malde Hrvatice, za koju je kasnije utvrdjeno da je bila niko drugi do Jadranka Kosor. Takva je bila sudbina nesrećnog Strica.

Đoko Potrk

Slavni pesnik mlade družine nažalost nije naišao na razumevanje komunističkog društva. Stihovi: "Druže Тito, nešto bi te pito, gde je moje sa tavana žito" , označili su kraj karijere ovog plodnog pesnika. Brzo se odao kocki i piću, te druženju sa raznim sumnjivim tipovima, još sumnjivijih seksualnih sklonosti. Tako se i desilo da je nesretni Đoko upoznao mladjanog jebača Vojislava Koštunicu. Provevši pet godina kao Vojin ljubavnik, Potrk je uhapšen tokom jedne racije koju je Služba sprovela na orgijastičnoj zabavi u Vojinoj kući. Uspevši da pobegne iz zatvora, razočarani Potrk se okreće mračnoj strani svoje ličnosti i postaje verovatno prvi srpski transvestit, poznat kao Magda Šurnjikova, te nastavlja svoj život kao kraljica beogradskih noći. Nakon ovoga gubi mu se svaki trag.

Nik Ćulibrk

- zvani Amrikanac. Mladi Nik nikada nije ni slutio da će mu ovaj nadimak upravo doći glave. Tokom hajki 1948, pada i mladi Nik. Život na Golom Otoku u potpunosti je slomio Nika, ali ga je takodje i ubedio da u Jugoslaviji nema mesta za njega. Odmah nakon izlaska sa Otoka, počinje da radi na dobijanju vize za Ameriku. U ovome biva više puta odbijen, te uzima stvar u svoje ruke. Sa par gaća i dve košulje, krišom prelazi granicu i pešači Evropom sve do Francuske, gde se ukrcava na jedan ribarski brod koji je bio usmeren prema SAD. Ovde počinje novi život za mladog Nika, pun optimizma, mogućnosti, sreće... Ili ne? Vlada Sjedinjenih država se ne odnosi baš najbolje prema jugoslovenskim prebezima, te biva odbijen za mnoge poslove. Nakon što je uhvaćen kako oralno zadovoljava muškarca za jedan Big Mek, Nik odlučuje da uzme svoj život u sopstvene ruke i da krene put industrije koja se u to vreme naglo širila - pravljenju pornića. Okuplja tada još nepoznate zvezde i počinje da pravi neke od najboljih porno filmova sa one strane Atlantika. U to vreme počinje i njegova velika ljubav sa mladom glumicom trans filmova Magdom Šurnjikovom. Brzo shvativši potencijal mladjane pornićarke, Nik joj smišlja novi alibi i ona postaje trans zvezda Hali Beri. Medjutim, njena slava je kratko trajala. Naime, usled pojave američke glumice, istog imena (koje naravno nije pravo već je preuzeto kada je mladjanja crnkinja šašoljila uz klasike Hali Beri), Ameriku obuzima manija za ovom mladjom Beri, i njena zvezda počinje da bledi. Nije nam poznat njen kraj, medjutim znamo da je radila kao spiritualni vodič mnogim trans glumicama poput slavne Mariane Kordobe, Tifani Star, Bejli Džej i mnogih drugih. Što se tiče samog NIka, ljubav ga je ubila. Nakon što je odgovorio na molbu Magde da jednom ona izvrši penetraciju u njegov rč, dobio je krvarenje od rane koja je tom prilikom nastala (na starim arhivskim snimcima koje smo pregledali, izgleda da je sama Magda/Beri imala alatljiku od impozantnih 28 centimetara), i usled nebrige oko iste umro od trovanja krvi.

Nikolica

Namladji dečak u družini bio je Nikolica sa Prikolicom, svojom kerušom. Detalji iz života ovog lika družine nisu nam poznati, jer je sam pisac više puta pokušavao da rukopis spali, te je prilikom jednom ovakvog pokušaja izgoreo odeljak o Nikolicinoj sudbini. Jedina stvar koju pouzdano znamo iz Radojevih izvora jeste da je Nikolica proveo četiri godine u zatvoru zbog zoofilije, a da mu je keruša bila oduzeta, te udomljena na nekom mnogo boljem mestu. Sama keruša doživela duboku starost i imala šestoro dece, od kojih je šiorem auditorijumu najpoznatiji Sima, pas iz kultne serije "Srećni ljudi", čije pojavljivanje majka nažalost nije uspela da vidi. Naime umrla je tri dana pre emitovanja epizode u kojoj Golubovići upoznaju Simu.

Ivan Popović Vanjka

- Vanjka Široki, Vanjka Rus. Samo ovo ime bilo je, poput Nikovog, kobno po mladog Ivana. Uspevši da se izvuče hapšenju u Jugoslaviji, beži put Rusije, i biva svečano dočekan na dvoru Crvenog Cara lično. Nakon ovoga obavljao je niz poverljivih poslova za Staljina. Medjutim, kako kaže izreka: "Što si bliže vatri, pre se opečeš". Ovo se pokazalo istinito i u Vanjkinom slučaju. U vreme velikih Staljinovih čistki umalo nija stradao i sam Vanjka. Medjutim, spasla ga je činjenica da je bio Jovančinom drug, i Komunistička partija je brzo reagovala i kao uslov pomirenja dve zemlje označila potrebu da Vanjka ostane živ. Ali, kada je došlo do razlaza Jovanče i Vanjke (do dana današnjeg nije nam poznato zašto, ali su po Moskvi kružile glasine da se Vanjka, u pijanstvu izmokrio u Jovančinu votku te je ovoga to razljutilo), on više nije bio potreban ni Titu, ni Staljinu. Poslat je na rad u Sibir, gde ga je ubio nekakav čičica, jer mu je pojebao ćerku. Plod polnog opštenja Vanjkinog i mlade Ruskinje bio je i više nego značajan; iz njega se rodio niko drugi do Jeljcin, potonji vodja SSSR-a.

Toliko o tome dragi prijatelji. Nadam se da ste uživali u otkrovenju koje je ovaj članak izazvao kod vas. Do sledećeg vidjenja, ostajte mi zdravi.

6
17 : 9

Radnicki Nis

Maroni 2011-07-23 01:49:45 +0000

Nekada "Real sa nisave" a sada se jedva bori sa finansijskom situacijom.

Прво радничко спортско друштво формирано је на иницијативу Милоша Марковића, тада члана КПЈ. Клуб се још 1921. године почео називати „Пролетер" и то је претеча касније насталог „Радничког". У то време Ниш није имао свој подсавез, већ су нишки тимови припадали Београдском лоптачком подсавезу. Кад су правила била готова и скупштина одржана клуб је требало да буде основан. Група чланова „Пролетер" отпутовала је у Београд да заврши овај посао. У групи се налазио и један од познатих играча „Радничког" Миле Стаменковић.
Власт је оптужила нишку екипу „Пролетер" да је „прокомунистичка" и да као таква не може да развија своју спортску активност. Те оптужбе стигле су и у Београдски лоптачки подсавез па се група из екипе нишког, „Пролетера" вратила не обављеног посла са следећим образложењем: Београдски подсавез не жели и неће да верифицира тим „Пролетер" под овим именом, позивајући се на Закон о заштити државе и друга акта којима је овај назив био забрањен.
Милош Марковић није посустао. По сећању савременика он је био доста гневан на овај поступак подсавеза, али се брзо дао на посао да је сва правила клуба изменио на тај начин што је назив „Пролетер" свуда заменио са „Раднички". Тако је формирана фудбалска екипа која са малим прекидима развија своју богату спортску традицију скоро пола века, са мањим или већим прекидима.
Како је клуб основан 24. априла 1923. године, ова се година узима као година настанка спорт клуба „Радничког" из Ниша.
Екипа „Радничког" у свом почетку тренирала је у малом дворишту Радничког дома а нешто касније на старом вашаришту, односно на простору где се данас налази стовариште предузећа „Огрев" у близини Машинске индустрије Ниш. У почетку екипа није имала тренера већ је капитен тима био задужен и за тренирање својих играча. За време тренинга обавезно је присуствовао и један члан управе клуба.
У почетку „Раднички" није имао довољно искуства и технике у игри, па су га раније формирани клубови, као „Синђелић" или „Победа", побеђивали и са више голова разлике. Све је то било кратког века: убрзо је „Раднички" на зеленом пољу постао равноправан противник свим клубовима и почео да бележи победе. „У недељу је "Раднички" сигурно и заслужено потукао свог противника. „Победа" је у првом делу игре играла очајно слабо и да је противник био присебнији и одлучнији пред голом резултат би био катастрофалнији … „Победа" је морала да капитулира пред одлучном одбраном „Радничког"... писао је један спортски лист 16. октобра 1927. године.
Тим „Радничког" наступао је у зеленим дресовима а на левој страни, у белом пољу, налазила се црвена звезда петокрака као симбол припадности радничком покрету.
Посредник клуба је у почетку био Милош Марковић а по његовом одласку Драгиша Никетић, оба истакнута радничка борца. Између осталих, чланова управе били су и Младен Ђорђевић Маџа и Раша Анђелковић, економ. У екипи „Радничког" играли су као активни играчи познати револуционари Јосип Колумбо и Станко Пауновић.
У првенству моравске жупе, а после јесење сезоне за 1927/28. годину. „Раднички" је освојио прво место. Било је то почасно звање и спортска слава играча „Радничког" који су ово место заузели после победе над многим тимовима из Ниша, Лесковца и Прокупља. Тим поводом писао је један лист: „Као што се из табеле види јесењи првак Моравске жупе је спорт клуб "Раднички" из Ниша. Овај млади и напредни клуб заслужно је заузео прво место. Из табеле се види да је изгубио само једну утакмицу и то незаслужено. Остале је решио у своју корист, осим што је са СК „Синђелићем" играо нерешено.
У данима завођења шестојануарске диктатуре и налета буржоазије на све манифестације радничког покрета забрањен је 1929. године и рад СК „Радничког", који је скоро девет година представљао запажену, по дисциплини и по залагању, спортску екипу.
„Раднички" ће после неколико година поново бити обновљен.
Почетком рата 1941. клуб престаје са активностима да би их обновио 1945. Након тога Раднички је у сталном успону. 1962. изборио је пласман у прву савезну лигу. 1975. године победник је Балканског купа и осваја свој први трофеј од међународног значаја. Јуна 1980. као трећепласирана екипа у националном првенству стиче право учешћа у УЕФА купу, у коме ће веома успешно наступати још две сезоне одигравши широм Европе 13 утакмице са реномираним клубовима попут Хамбургера, Наполија, Данди јунајтеда, Грасхоперса, Фејнорда, Аз Алкмара и других. 1982. године је остварио свој највећи успех стигавши до полуфинала овог значајног европског такмичења.
У својој осамдесеттрогодишњој историји Раднички је дао неколико десетина репрезентативаца у свим републичким и савезним селекцијама. Печат Радничком је дао и велики број фудбалера који су одиграли преко 200 утакмица, проводећи и више од 10 година у клубу.
У сезони 2009/10. Прве лиге Србије заузео је 15. место са 39 бода, добивши 9 од укупно 34 одиграних утакмица, тако да је испао из Прве лиге Србије у Српску лигу Исток за сезону 2010/11.
Omladinska škola IVAN BELI KRSTIĆ
Tokom 1963.godine, samo godinu dana posle ulaska Radničkog u Prvu ligu, na inicijativu Petrović Tihomira, formirana je Omladinsko-pionirska fudbalska škola.
Iz devet niških osnovnih škola odabrano je 48 pionira koji su organizovano počeli da uče fudbalsku abecedu.
Bio je to početak svetlih tradicija Fudbalske škole Radničkog koja će vremenom postati pravi rasadnik talenata, iznedriće veliki broj fudbalskih imena koji će proneti slavu Čaira, jugoslovenskog i svetskog fudbala.
Brojne generacije mladih fudbalera, učesnici su mnogih prvenstvenih mečeva, domaćih i međunarodnih turnira sa kojih su se vraćali ozarena lica i sa priznanjima koja i danas krase vitrine Fudbalskog kluba "Radnički".
Prvi veliki uspeh omladinski tim Radničkog postigao je u aprilu 1966.godine na turniru u nemačkom gradu Šplendlimgenu. U takmičenju po grupama Radnički je bio bolji od domaćina 4:1 i Berlina 2:0, dok je sa Salcburgom igrao nerešeno 0:0. U finalnoj utakmici Radnički je pobedio ekipu Frankfurta rezultatom 1:0 i zasluženo osvojio pobednički pehar. Nenad Cvetković je sa 5 golova bio najbolji strelac turnira, a Slavoljub Milenković proglašen je za najboljeg igrača turnira.
Na turniru u Parizu, u maju 1969.godine, omladinci Radničkog takođe osvajaju prvo mesto. U finalu turnira pobedili su ekipu Kaljarija iz Italije golom Pešića i osvojili prvo mesto.
Od velikih turnira i uspeha izdvajamo i međunarodni turnir "Vojvodina-Crvena zvezda" odigran 1984.godine kada su omladinci Radničkog osvojili prvo mesto. Niške nade su do trijumfa došle sasvim zasluženo. U predtakmičenju, Radnički je osvojio tri pehara i to za najbolju, najefikasniju i najmlađu ekipu. U finalu turnira omladinci Radničkog su osvojili još tri pehara, jedan prelazni, jedan u trajno vlasništvo i pehar "Politike" za najbolju ekipu. Priznanje je dobio i Milorad Janković, nekadašnji igrač Radničkog, učitelj niških omladinaca, kome je Savez fudbalskih trenera Jugoslavije dodelio plaketu kao najuspešnijem treneru. O jačini turnira govore imena učesnika. Od stranih ekipa učestvovavali su Ferencvaroš, Osasuna, Politehnika, Ausburg i Modena, a od domaćih, pored Radničkog, još i Vojvodina, Crvena zvezda, Partizan i Hajduk.
1991.godina ostaće upamćena po tome što je Omladinski tim Radničkog postigao veliki uspeh. Po prvi put omladinci Radničkog postali su prvaci države. Kao prvak Omladinske lige Srbije, niški omladinci učestvovali su u završnom delu prvenstva. Novi Sad je bio domaćin prve polufinalne grupe u kojoj je pobedio Radnički, a u drugoj grupi, čiji je domaćin bilo Sarajevo, pobedili su omladinci Željezničara iz Sarajeva. Do pobednika se trebalo doći odigravanjem dve utakmice. U prvoj utakmici u Nišu omladinci Radničkog bili su bolji od Željezničara i pobedili golom Dejana Petkovića sa 1:0. U revanšu, u Sarajevu, bilo je 1:1. Tako je pobednički pehar pripao Omladisnkom timu niškog prvoligaša. Trener niških nada bio je Vladislav Nikolić.
19.septembra 1992.godine niški fudbal ponovo ima prvaka Jugoslavije. Kadeti Radničkog, trijumfalno su završili turnir u Novom Sadu i pobedama protiv OFK Titograda, Građasnkog iz Prištine i domaće Vojvodine, ponovili uspeh omladinaca koji su samo godinu dana pre bili najbolji u državi. Kadeti Radničkog odigrali su tada tri utakmice, ostvarili tri pobede, prikazali tri sjajne partije u kojima nisu primili nijedan gol, a postigli su šest. Mladi niški fudbaleri demonstrirali su visok nivo tehničke i taktičke spremnosti uz primerenu borbenost. Trijumf za veliku radost navijača ali i za rukovodioca omladinsko pionirskog pogona Miroslava Glišovića i trenere Milorada Jankovića, Ljubišu Rajkovića i Miodraga Stefanovića.
Poslednji veliki uspeh Fudbalske škole Radničkog ostvaren je 2000.godine. Kadeti Radničkog, pod vođstvom trenera Aleksandra Jovanovskog, osvojili su Kadetsko prvenstvo Srbije. U finalu niški kadeti pobedili su ekipu Crvene zvezde rezultatom 1:0 i plasirali se na završni turnir za prvaka Jugoslavije u Novom Sadu. U takmičenju za najbolju kadetsku ekipu naše zemlje mladi niški fudbaleri osvojili su treće mesto. Bilo je to samo nekoliko primera uspeha Niške škole fudbale.
Ako kažemo da je svaka generacija znala za poneki uspeh, onda nije teško stvoriti sliku o vrednosti mladih generacija Radničkog. I tako, iz godine u godinu, stasavale su generacije mladih fudbalera na niškom Čairu.
Fudbalska škola Radničkog prepoznatljiva je po svome radu i o njoj se priča sa dužnim poštovanjem. U današnje vreme Fudbalska škola Radničkog radi po standardima velikih evropskih klubova. U svojim pogonima škola okuplja 400-450 mladih talentovanih fudbalera. Mladi talenti u kategoriji petlića, uzrasta od 8-9 godina, prijavljuju se u klub. Zatim sledi izbor najtalentovanijih koji nastavljaju dalji rad. Postoje tri selekcije petlića i po dve pionira, kadeta i omladinaca.
Trenutno u Fudbalskoj školi kluba radi sedam trenera, sve su to bivši igrači Radničkog. 14.oktobra 2000.godine otvorene su nove prostorije Fudbalske škole Radničkog. Mladi fudbaleri dobili su mnogo bolje uslove za rad i s pravom se Fudbalska škola Radničkog, uz Partizanovu i Crvene zvezde svrstava među tri najbolje u Jugoslaviji.
U znak sećanja na tragično nastradalog, velikog talenta ne samo niškog fudbala Ivana Krstića Belog, Fudbalska škola Radničkog nosi njegovo ime. Tragično nastradali Ivan Krstić Beli, zakoračio je na Čair sa devet godina, prošao školu Radničkog, ustalio se u prvom timu i postao kapiten. Na pragu svoje velike fudbalske karijere tragično je izgubio život na treningu od udara groma, na pomoćnom terenu, pored same škole. Zauvek će ostati uspomena na njega, na njegov talenat i biće primer budućim generacijama koje dolaze.

3
18 : 7

Rekli o sajtu

Na sajtu vukajlija.com definisan je pluskvamfutur I i II , poseban morfološki oblik glagola, kojim se služe političari kada govore o ulasku Srbije u Evropsku uniju.

Kurir · 20. Februar 2011.