
Kad na pun sto praznih limenki piva, tresneš prepečenicu.
- Opaa! To, komšija! Odličan potez, samo da javim ženi da me ne čeka!
Izraz koji se koristi u trenutcima satisfakcije posle hladnog popijenog piva
Al mi leglo ovo pivo ko majka na mrtvo dete ...
Zemlja u kojoj cena piva zavisi od toga je li pivo ladno ili ne.
Objekat u kome je vecina klijantele ispred. Sa flasom piva u ruci.
Gde si brate? Evo ispred prodavnice pijem pivo,ti?
Ne ispiti do kraja flašu piva, ili čašu nekog žestokog pića.
Žika : Eto kume, odoh ja. Žena me čeka.
Mile : Ćekaj, popij ovo do kraja. Ne ostavljaj svađu u kući.
Čovek koji poseduje knjige koje mogu ubiti čoveka iz jednog pokušaja.
+ teško možeš da promašiš dotičnog!
Lokalna radnja ispred koje se okupljaju stariji alkoholičari. Umesto stolica koriste prazne gajbe piva. Ceo dan provode cirkajući i raspravljajući o situaciji u državi, krizi, ekonomiji, ženama ili jednostavno ćute. Deca ih se plaše i zbog njih izbegavaju prodavnicu ispred koje se oni okupljaju, odrasli ih koriste kao loš primer deci.
Trojica koja su se prva probudila, kako bi zauzela mesto, sede na gajbama. Pored njih su dva nesrećnika koju su zakasnili. Jedan stoji na vratima prodavnice, kupujući još piva. Prazne flaše se vuku po betonu. Svi su zagledani u daljinu. Pomislio bi čovek da se bave nekim dubokoumnim aktivnostima, a ustvari nemaju šta da ispričaju, jer je već sve rečeno. Svi su neobrijani, nesrećno oženjeni ili razvedeni. Bivši ili sadašnji fizikalci, sede, ćute i piju, posmatrajući lagano prolaznike, ponekad se zapitavši: ''Kuda žure?''
To je onaj lik u društvu koji može flasu piva da otvori svim i svačim...
(Iskusni pivopija = IP, lik=L)
U sred šume...
L:Au bre zaboravih otvarač za pivo...
IP:Daj meni ja cu to zubima....
Negde na nekoj planinčini...
L:A gde sam zaturio sad onaj otvarač?!
IP:Ma ja ću da otvorim to na kamen...
Rogovi koje je žena nabila mužu usled prevelike konzumacije Jelen piva.
Gomila praznih limenki Jelen piva, uredno spakovanih u vreću za smeće.
Onaj trenutak kada preuzimas gajbu piva od prodavca i pitas "Jel moze licna" i u iscekivanju pozitivnog odgovora molis boga da kaze moze...i onda kada prihvati predlog licne karte u nama se stvara osecaj pobede i zadovoljstva i kao da je u tom trenutku gajba piva vaznija od licne karte...jer on moze lagano da ti izgubi licni,da iznajmi sony na tvoje ime,podigne kredit ili ti dodje na adresu..ali realno o tim stvarima ne razmisljas dok uzimas gajbu...
Ti:jel moze licna
Prodavac:hmmm aj moze al da vratis gajbu
Ti:do jaja
Jedini restoran u kom se pije točena koka-kola umesto točenog piva.
Izuzetno pažljivo, po za sada nepoznatim standardima, birana grupa tinejdžera koja bi trebalo da predstavi kako izgleda život jednog prosečnog srpskog klinca, kao i njegovu radost kada se sretne sa dotičnim proizvodom. Međutim.
Ni traga od toga. Reklame su kopirane direkt iz Amerike, ne same lokacije, jer nisu snimane na Menhetnu ili u srcu Londona, nego su stvarno snimane kod nas, ali tu sve što je realno prestaje, a pojavljuju se čudno čupavi klinci obučeni u neke dukseve na kružiće i razne gluposti, gomila skejtera iako klinca na skejtu nisam vid’o cirka deset godina, Džastinbiberoliki klinci sa istom onom devojačkom frizurom i plačipičkastom facom, kakvi ne bi opstali ni trideset sekundi u prosečnom odeljenju sedmog razreda u našoj zemlji i na kraju je sve to začinjenom nekim malim crnčićem, koji ne vozi skejt, ali ga uvek zagrli neka klinkica koje sve, uzgred budi rečeno, izgledaju potpuno normalno, osim što ih nalaze sa nekim najnevinijim seks-ću-imati-samo-sa-drugaricom-i-to-u-četrdesetoj facama.
Naravno, ovaj tip reklama ne bi bio potpun bez nekog tehničkog dostignuća koje je trenutno u trendu i njime se slikaju, uvek perfektno, ludo, flafičasto namešteni kada onaj koji slika i deluje totalno gej, škljocne.
Smoki je smoki i ješću ga kakva god da je reklama, jer zakiva kol’ko je dobar, a vi što pravite čokoladice potrudite se da te čokoladice budu malo ukusnije i uložite kintu na tu stranu, a ne na ove baršunaste reklame o nekoj nepostojećoj generaciji Emo-gej klinaca u Srbiji jer kao i kod piva, ako vam je proizvod sranje džaba vam reklama.
Blago našminkana, odmorna klinka se kao budi u krevetu. Na zidu je par postera, Džastin Biber naravno, tu je neki maneken koji je dig’o jednu ruku, stavio je onako iza glave na teme i flešuje nadrkano svojim obrijanim pazuhom. Tu je i Nole na zidu. Urla. Opet je jeb’o Nadala.
Na stolu je lap top, fejzbuk upaljen naravno. Počinje pesma „Mladiću moj“, ali neka malo izmenjena verzija. Ona ustaje, pogleda u ekran i vidi da ima poruku od Džastinbiberolikog klinca sa slikom na kojoj namiguje. „Leti, leti leti SMOKI“. Fora slogana je kao u tome što je leto, pa kao leti i to. Pravi začuđenu facu i u tom trenutku soba se malo zamrači. Dotrčava do prozora i vidi nešto ogromno kako leti. Hvata neki tač-skrin telefon i izleće napolje gde je onaj klinac sa fejza već čeka, znajući da će da izađe i kreću da trče za neidentifikovanim letećim objektom. Pored njih proleću dva mnogo kul klinca na skejtovima, duge kose, uredno sređene kod Mikija Panjkovića i rade neke forice koje u Americi rade već u predškolskom. Trče dalje, kada se pojavljuje mali crnja, al’ ne neki onaj normalni niger crnja, već neka kokos verzija, skoro beo, vilenjačkog izgleda, obučen šljampavo. Pozdravljaju se sa njim, onako crnački sa nekim kao pokretima glupim i tu dotrčava još jedna drugarica ista kao i ova s početka, al’ ima kosu druge boje. Kreću svi zajedno da trče.
Sada tu trči pedeset nekih takvih klinaca. Prate senku i gledaju gore. Neki klnci voze rolere, jedan je na trotinetu, a tu je i onaj emo-gej klinac, slika ih sa tabletom, proleće neki klinac na skuteru, ima šal koji se viori i vozi neku klinku istu k’o one dve samo ima majicu druge neke boje. Proleću pored babe i dede koji sede na klupi i rasteruju im golubove koje su ’ranili i onda ih oni gledaju nekim prvo blago prekornim pogledom, pa se ipak nasmeju. Na mlađima svet ostaje.
Odjednom leteći objekat staje. Kamera se lagano podiže i tu shvatamo da to leti ogromna kesa smokija. Čuje se karakteristični zvuk otvaranja kesice, smoki počinje da leti na sve strane. Niotkuda se pojavljuje neki DJ koji je izgleda na leđima vukao svu tu opremu, svi počinju da igraju uz neki dens-haus u pokušaju izmešan sa „Mladiću moj“ (nije pesma o Ratku Mladiću prim.aut.), glavni akteri đuskaju do jaja, posebno crnja. Čak i baba i deda kojima su rasterali golubove igraju u stilu šezdesetih. Čuje se hrskanje smokija.
Smoki, ne da ti d’odrasteš.
Kamuflaza za sve fleke na zidu od piva, vina i ostalih bozijih nektara.
Epilog gajbe piva, tri ortaka i roštiljske vatre.
Did you mean Vukajlija?
Google · 17. April 2015.