Svijet mali a internet veliki i to je jedna velika istina. Mada, kako reče neko, onoga trenutka kada se to shvati, svijet odmah postaje veći a internet se srazmjerno smanjuje. Krug življenja i njegove ivice o koje se stalno odbijamo, balon od sapunice iz kojeg postoji izlaz. Mali, mikroskopski, ali ipak izlaz. I ulaz u neki drugi krug.
Tako je i sa svijetom. Tu je, oko nas, u vrtlogu Braunovog kretanja sve dok nas neki događaj, neka nevjerovatna slučajnost ne natjera da stanemo i uperimo prst u čelo. Da li je moguće? Vjerovatno nije. Da li je?
- Đe si, pobro?
- Đe’s ti, brate. Jebeš li štogod?
- Ču, ja, jebem li. Meni je od nule do pičke za 3,2 sekunde, pobro!
- Hahahaha, e ta ti je dobra! Mislim da sam to neđe čuo već ali dobra, priznajem, dobra!
- To sam ti ja smislio, pobro, odavno još. To je moja fora. A dobra je, a?
- Ma jesi kurac, to sam pročitao na nekom sajtu… Na Vukajliji sam pročitao.
- Pa što misliš ko je to napisao?
- Ti si MakaronMaster, a?
- Između ostalog. Ma imam ti ja tamo gomilu naloga. Ponekad otvorim nalog samo da bih napisao jednu definiciju.
- Ne zajebaj. Otvaraš nalog samo zbog jedne definicije?
- Pa moraš tako, pobro, ne valja ni biti previše popularan. Odma’ navale na tebe kao hijene, uzmu da te hejtuju, bagra je to tamo velika. A kad se sjetim kad smo počinjali, e druga je to priča bila.
- Kako ste počeli?
- Ma da, sjedimo ja i drug mi jednog dana, pijemo pivo, kuliramo, neka muzika ovo ono i reče mi on da razmišlja da napravi sajt za mlade đe bi se kupili i raspravljali o fudbalu, košarci, razmjenjivali recepte, zašto da ne? Ali ja mu reko, Kajzo, tako mu je nadimak, batali to nego me poslušaj, ako ćeš sajt da praviš moraš ubaciti neko takmičenje, ljudi vole da se takmiče. Znaš kako, najbolje da napraviš sajt za ulični govor, sleng, tako nekako i da ljudi pišu o tome i da uvedeš palac gore i palac dolje, kako se kome sviđa napisano, da se ocjenjuje i tako ćeš privući dosta ljudi. Ljudi vole popularnost, ne možeš da omaneš.
- I?
- Posluša me. Napravismo nas dvojica to sa definicijama i malo po malo napuni se sajt. Napravismo i forum da se o svemu priča, ne bješe loše. Ja sam mu puno pomogao, ako ćemo pravo, u stvari, da nije mene bilo ništa od ovoga ne bi postojalo.
- Ne pričaj?
- Ma da. Mi ti se dosta družimo, mi koji smo među prvima na sajtu, stalno ti se gleda što bi se moglo popraviti. Ne može drugačije. I ovo žena na sajtu te valjaju ponešto, sve sam ti ja to jebao. Ali ne volim da pričam o tome, pravi džentlmen o tome nikada ne priča. I volim da ostanem anoniman, ništa meni ta popularnost ne treba. Dosta je meni to što ovih nekoliko važnih znaju a za ostale me baš briga. I postere sam ja smislio, šćaše Kajzo da ih nazove „humor u slikama“. Zamisli! Ja mu reko da ne zajebaje, kakvi more slikovni humor, mora to efektnije da bude, da narodu odmah ostane u uvo. Ako ćemo pravo, ja sam mu ideju za postere i dao kada jednom stavih jednu sliku na forum pa stavih smiješni komentar neki, ne sjećam se više ali tako je bilo, očiju mi!
- A one reakcije, jesi li i njih smislio?
- Da ti pravo kažem, ne. Koleginica jedna, jednog dana dade predlog. Ali ja je ubijedih da ne nagovara Kajza na to direktno nego da napravi temu na forumu, da predstavi to narodu, kada se vidi koliko je popularno odma' će se samo nametnuti da mora da se napravi. Ali, velim ti, ne treba meni da me pominješ tamo ako imaš nalog, meni je dosta to što ja znam, za druge me nije briga. Takav sam ti ja.
- Evo, da ti pravo kažem, da mi je ovo neko pričao rekao bi mu da laže. Obzirom da si mi ti to pričao, siguran sam da lažeš.
- Ja ti reko a ti kako oćeš.
Večito pitanje kod tinejdžera. Zašto mora da bude toliko savršena, sa njom ti nije dosadno, možeš da gčedaš retardirane filmove a ne samo romantične komedije, jedina te razume, jedina te shvata, nikad ne traži mnogo od tebe, a ima samo jednu manu. I tako ti ideš da tražiš neku bolju, neku koja je savršena, lepša, a ona se šminka kao da ima 40 godina, puši (sve), nosi neke patike svima poznatog imena.
A i ta lepota je sranje, kao da će biti jednako lepa kad bude imala 50 godina.
Pojedini ljudi imaju tu tužnu sudbinu da ih ostali ljudi naprosto mrze, bez ikakvog valjanog razloga, i ako su ti tužni, nepravedno omržnjeni ljudi sigurno lepi, pametni i pre svega dobri kao lebac.
Evo na primer mene mrze svi, od modova ovog sajta preko članova sve do seljaka ovaj, mislim komšija, čak ni porodica ne može da me trpi! ZAŠTO? NEPRAVDA!
Da li se ikad zapitate zašto me tako nepravedno mrzite NE! ali ja se zapitam!
-Da li je to zbog moje neverovatne lepote i neverovatno bogatog seksulnog života? (Ljubomora)
-Da li je to zato što sam genije? (A vi idioti)
-A da nije zato što sam tako bogat? (A vi jadni seljaci morate da kopate po njivi i jedete poparu ha ha)
Ustvari kad malo bolje razmislim, ja sam tako božanstveno lep i pametan da mi ne treba niko! Vidite kako se smejem ha ha ha! a zašto bih brinuo, kad sam kao bog, da kao BOG! a vi tako jadni! Možete svi da me poljubite u moju lepu božansku bulju da da baš tu u sredinu...hvala!
Ipak nikako ne mogu da vas shvatim smradovi...zašto me svi mrze? to je NEPRAVDA!
Ono kad pada nešto između snega i kiše.
- E je li to sneg pada?
- Ma pada neko sranje! Ne znam ni ja šta je, mokar sam ko krpa.
Ucestali komentar muskaraca kada vide devojku sa velikim sisama.
-U bre si vido ovu koje sifone ima?
-Ma cuti, kolke sise ima, niko joj ne zna boju ociju
Iliti neki faktor, neki kurac.
U svakom slučaju, to je osoba od koje (kao) nešto nešto zavisi, koja je (kao) bitna za nešto, odgovorna osoba, glavni i odgovorni urednik ili bilo šta slično što ima veze sa nekom (kao) visokom funkcijom. Pišem ovo kao u zagradi jer takve osobe i nisu ni u čemu posebne miti važne, a nisu ni neki bitan faktor. Samo se guraju u i oko grupa ljudi ili se trpaju uz neke pojedince koji zaista nešto predstavljaju. Te osobe imaju neverovatno veliko i važno viđenje sebe dok su u stvarnosti dobri kao živi zid, dobra zaštita glaveština od običnih smrtnika.
Kaže se za nekog ko mnogo čita knjige i još i zna šta je pročitao.
- Matej 7,6
- Ne dajte svetinje psima,niti mećite bisera svog pred svinje, da ga ne pogaze nogama svojim, i vrativši se ne rastrgnu vas.
- Pa ti znaš Bibliju napamet, ja ti kažem Jevanđelje i stih a ti ko iz rukava.
- Pa šta ću volim da čitam a dobro pamtim.
Kada pokušavaš da zamaskiraš smrad sa prijatnim mirisom.
A: Odakle dolazi ovaj smrad?
B: Ma nešto iz ventilacije, sad ću da zapalim mirišljavi štapić!
A: I šta ćeš da postigneš sa tim? Biće k'o da se neko posr'o u borovoj šumi...
Ako pitate koga razumnog reći će vam da ih verovatno niste oprali,gljivična oboljenja,itd...
Ali,pak ako pitate svog dedu,dobićete sledeći odgovor:-Smrde jer ti rastu iz dupeta!?!
Ljudi puni kompleksa pozdravljaju svakojake budale ne bi li se culo da oni dolaze iz tudjine i da su puni para.
Placem kada to citam, plasim se sta ce biti sa mnom, zivim u Nirnbergu.
A dok su ziveli u Batajnici nisu nikog pozdravljali.
YouTube
-Odlicna pesma, dobro si odradio cover. Pozdrav iz Litvanije!!!!
-Uradi recenziju novog Ajfona 15, razmisljam da ga kupim posto Imam novca, puno pozdrava iz Minhena!
-Slusa li neko u 2016?? Puno pozdrava iz Las Vegasa.
Ljudi bez mere u nečemu. Tačnije,ljudi bez granica i kriterijuma.
-Lele,kako pita ona profesorka biologije?
-Ma pusti je bre brate,ne zna gde bije.
Koristimo za nekoga ko je izgubljen u prostoru i vremenu. Za njega ne postoje nikakve granice ovozemaljske, ide i glavom kroz zid.
Kada se spotakne pada na glavu umesto na ruke.
Nećete piše "neće te" ili "ne ćete".
Brus Li piše "Bru Sli".
Pojma nema koji je dan u nedelji, smeje se isključenom monitoru i blago telećim pogledom overava sve cure, misleći da je šmeker.
ŽNj: Vide li ovu budalu šta uradi?
B: Ma pusti ga, vidiš da ne zna kud' tera!
Specificna socijalna grupacija upucenija od ostalih u razloge postojanja nekog objekta ili pojave.
autori postera znaju zasto
... da ću to i to, ne bih mu verovao!
Ovo se najčešće kaže kada smo se posrali po nekim svojim principima ili radimo nešto krajnje imbecilno. Može i u pozitivnom kontekstu, ali se to znatno ređe dešava.
Ovde je sporno to što ispada da je tuđa preskordicija nešto na šta se inače sa sigurnošću možemo osloniti, al' u ovom izuzetnom slučaju bismo ipak bili skeptični.
- E, da mi je neko pre dva meseca rekao da ću da koristim izraz "ziljave pičke", ne bih mu verovala!
Pitanje koje (ne)retko postavim kad vidim neku nadrkanu metalku (obično sindrom metalca hejtera) totalno obučenu u crno, takođe, i cela faca joj je u crnom.
Ortak i ja prolazimo pored 2 metalke koje na telefonu slušaju (čini mi se) CoB, ili tako nešto. (jebem li ga, izgubio sam sluh, davno sam to slušao) Gledaju jedna u drugu, ni reč ne ispuštaju.
- 'Alo metalika, neko umro?
Metafora koja nastaje kao reakcija dobrice, dečkića dobrog srca koji u svom životu ne bi ni mrava zgazio, nakon upotrebljavanja sile prema nekoj životinjki.
- Vidi ga jež brate kolki je! (uzimaš štapić i kreneš da ga čačkaš i prevrćeš)
- Alo, ne diraj ga! Stvarno si nemoguć brate, zamisli tebe neko tako!
Svako je u svom detinjstvu imao nekog jezivog lika u komšiluku koga se plašio. Imate 5, 6 godina, igrate se na ulici, kad nailazi On. Čupav, zapušten, ogromna neuredna brada, izgužvana odeća u kojoj ga stalno vidite, prazan i izgubljen pogled, kao da ne primećuje ni vas, niti bilo šta oko sebe, lagano se kreće, deluje poput neke prikaze. I čini vam se da bi prošao kroz vas da se ne pomerite. On se približava, sve prestaje, svi stojite i gledate ga sa strahom dok prolazi. Zatim zvučno odahnete kad ode i počinjete da nagađate šta je s njim. Niko ga nije čuo kako priča, možda je bolestan, možda je manijak...a nikako da shvatite zašto vaši roditelji za njega kažu da je dobar dečko.
Posle prođe neko vreme, prestali ste da ga viđate, porasli ste i prepričavate s društvom kako ste se plašili dok ste bili mali i nikad niste shvatili ko je on i zašto je bio takav.
Onda završite srednju školu, upišete fakultet, provedete u studentskom domu nekoliko nezaboravnih godina, sve dok ne postanete apsolvent i na kraju rešite da prekinete zajebanciju i vratite se kući da spremite te najteže ispite koji su vam ostali. Navalite na knjigu i učite mesecima, ispit za ispitom, jer nemate kintu, a mator ste konj. Sve slabije izlazite, učenje vas mučno isrpljuje i sve drugo osim knjige vam postaje nevažno. Ne sećate se ni kad ste se poslednji put videli s društvom.
I onda jednog dana kad ste napravili pauzu i izašli na vazduh, prolazite pored nekih klinaca u vašoj ulici koji su u međuvremenu porasli i čujete kako vam šapuću iza leđa: "Eno ga onaj jezivi!".
Dođete kući, stanete pred ogledalo, pogledate svu onu kosu i bradu u koju ste zarasli poslednjih meseci i vidite onog istog tipa kojeg ste se plašili dok ste bili mali. I tek tad vam postane jasno...
Strah svake devojke koja živi u bloku.
(ispred zgrade, kasno uveče)
- Aj ga popuši za kraj...
- Ne mogu bre ovde, neko to od gore vidi sve!
Rečenica koju roditelji govore deci skoro svaki put kad dobiju neku lošu ocenu nebi li ih prodrmali i motivisali da malo više uče.
-Sine, šta dobi na pismenom iz matematike?
-a...uhh.....keca...
-Lepo! Ništa se ti ne sekiraj! Neko mora i ulice da čisti!
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.