
Брука колико је добро.Нема даље.Израз настао из две ствари.Прво,јебати некоме кеву је највећи могући пораз за маминог сина/ћерку,а такође и највећа победа лика који је успео да уђе у милфару.Друго,сарма, као једно веома цењено јело у Србији,додаје значај,јер ко зна да прави сарму,тај усрећује друге,сарма је супер,сарма је укусна а самим тим је и тај сарма мејкер лик,цар,краљ,првак у скоку у даљ.Па кад се споји то,да јебеш некоме кеву,и још уз то завијаш сарму,добија се да је неко веома талентован,предобар у томе што ради,како изгледа,итд...
"Братић,чекај ало.Значи што сам видео лика како пика фудбалицу,значи мајстор јебе кеву и завија сарму како игра!"
Како ми се хоће.
-Биће онако како ми се ћефне,а не како ми ти кажеш!
Samo neko ko je skoro naučio jezik će vam otkriti svoga topdžiju. Dobar poznavaoc slenga zna da mu ste ga upravo uputili u njegovu nemoć.
Ko vas jebe, što pokušavate da se tuširate dok ja zalivam baštu i travnjak.
Životna priča doživotno osuđenog zatvorenika.
Један од начина да се поштедиш блама и неугодне ситуације у којој би се нашао када би покушао да упишеш број "анонимне" девојке с којом си провео задњих пар сати, угодно чаврљајући и флертујући.
Анонимне из разлога што си јој заборавио име истог оног тренутка када га је изговорила. Коњу.
Pitanje upućeno sagovorniku za koje se ne očekuje odgovor, a ako odgovor u vidu pitanja "kako" i usledi ostajemo zbunjeni i obično posle male pauze damo odgovor "super" ili nešto slično.
Osoba 1: "Znaš kako radi onaj auto što sam video na sajmu?"
Osoba 2: "Kako?"
Osoba 1 (zbunjena, nakon kraće pauze odgovara): "Super!"
Odgovor našeg naroda na svaku upućenu prijetnju ili savjet da nekoga ne treba uznemiravati.
- Nemoj bolan čovječe krasti Marku patike, pa to nam prvi komšija!
- Ma ko mu jebe mater, što ih ne čuva!
- E sad idem da prebijem pičku onom Milovanu!
- Glupane, pa to ti je brat, gdje ćeš njega?
- Ma ko mu jebe mater, što je majmun?!
- Čova, banovaće te bolan, sereš samo po sajtu!
- Ma ko im jebe mater nek banuju!
У преводу на још простији народни језик како ми буде воља. Једноставно показивање пркоса животу, недаћама и свим другим курцима који човека могу задесити. Средњи прст судбини и њеним сестрама. Резервисан за људе који сами кроје свој пут у животу и не јебу живу силу. Такође и за оне који се понашају у зависности од промене расположења па се код њих може свашта очекивати.
- Хихихи, хоћемо квики или ћемо удри ме до зоре?
- Видећемо како ми се курац дигне!
---------------------------------------------------------------------------------------------------
- Добар дан ми смо Јехо...
- Уђите молим вас, седите, раскомотите се...
- Чекајте ви сте нас прошли пут јурили бичем и ловачким кером из дворишта, што нас сад пуштате у кућу?
- Закључава врата - Па ја сам вам човек по систему како ми се курац дигне, сад сам расположен за тако неке приче о Богу, конкретно ме занима да ли верујете у живот после смрти?
- Да, а зашто?
- Џеки, објасни господи, молим те.
Muški izbor od dva moguća kad život čoveka sabije u parter.
U tom momentu kao da je sav svet gricka kokice u publici i sve su oči uprte u čoveka pred kojim su dve opcije. Prva, kako se treba: naći fino, pedantno rešenje: kupi izlaznu kartu iz papazijanije, u zamenu zgazi ponos da guzicu sačuvaš, obraz smotaj pod mišku, sagni glavu i arivederči. Tu je drugo, kako se mora: pokaži zube, ponos ti je samo ostao, sve drugo si dao, uzeli su ti, ili možeš da izgubiš, inat neka proradi pa da se zakrvavimo – najverovatnije gineš, ali makar nisi pička, a ako preživiš, imaćeš makar o čemu pripovediti posle.
Izbor između ova dva deli granicu između muškarca i ziceraša. Muškarac živi sve vreme, kad se mora gine sa prkosnim osmehom Džejmsa Dina dok je jurio u poslednjoj vožnji Poršeom 550 Spajder, priča o njemu ostaje; ziceraš propuže kroz život, skrivajući se po marginama od utvara svojih strahova, uvećanih lupom kukavičluka.
Pazi one sirovine što su se namrštili, ne možeš ljude ubediti da nismo gledali one tri starlete Vikom orkestra koje su doveli sa njima... Došaptavaju se, sve mi se čini da će da nas šibaju.
Vidim.
Bokte, da izginem u rupi gde vuci spavaju koze analogno, koja mizerija od sudbine da te čovek pita. Da zaginem od ruke čoveka koji je uhvatio gospođu u rivirz kaugrl na meni, potpisao bih odmah, makar bi se imalo šta posle pričati. O, jebali me ovi tvoji hipster seoski vašari po pripizdinama, i ludu glavu kad pristadoh da dođem sa tobom. Šta ti kažeš da im se mi izvinimo, i kažemo da nećemo više? Jebiga, kažemo, zanele nas tri djeve nesvakidašnjom lepotom, pa živi smo ljudi. Našle nam slabu tačku, jebiga kad im šljokice šljašte k'o luster crnom leptiru iz pesme Ju Grupe. Obećamo im da nećemo nikad više, rukujemo se, platimo piće njima i raviojlama i brišemo?
Hm, drama kvin, da ja tebe nešto pitam... Je-si-li-ti-lud?! Da se izvinimo što su oni utripovali da im gledamo one tri, da li su ženske ne znam neka bude da jesu za potrebe diskusije i zbog opšte kulture, ženske što su doveli sa sobom? Idemo mi na njih, iza nas je zid bez prozora. Teoretski: - ti i ja možemo samo napred, praktično: – možemo i na pod, potencijalno: - ne bih ni da isključim mogućnost da će da nas okače za luster-ventilator. Kakogod, ovako izvesno dobijamo batine, ali, jebemu mater, makar ne priznajemo da nam se se sviđaju one tri ljančasterke – njih tri, sveukupan bilans: šesnaest zuba, dva paklića Morave bez filtera, kvadrat vrcaljkom razmazane šminke i jedan termofor pod pazuhom. I ti bi da priznaš da si gledao u njih? Imaš li ti imalo ponosa, ali imalo?
Jebiga, pa tu si u pravu.
To ti kažem. Idemo mi na njih, ne što se treba, nego kako se mora. Ako preživimo, makar pišemo memoare i boli nas kurac. Kad ostarim, lepo turim unuka na krilo, pijem kuvano vino i pričam mu kako sam se šibao sa čitavim zaseokom, odeljenje drvno-prerađivačke industrije, specijalizacija: letvice i bukove grede. Pazi, evo trče međedi! Prvo sad da nazdravimo po jednu čašicu kruške kao džentlmeni, a sad sad vataj flašu i pepeljaru u ruke, zagrađuj astal, formacija katanaćo!
Očajnički komentar obično sebi u bradu (da niko ne čuje) kada vidimo toliko dobru ribu da smo na keca svesni da kod takve devojke nemamo nikakvu šansu da joj utrčimo u 16-erac pa da zivimo 7 života. Jednostavno toliko savršenstvo od devojke da nam je puna kapa to sto smo udisali par sekundi isti vazduh kao ona ili bili u istoj prostoriji sa njom makar 5 minuta.
- Sledeća situacija:
Čekamo u banci red na šalteru da podignemo crkavicu od plate.Otvaraju se vrata od neke kancelarije, izlazi devojka držeći neke fascikle u rukama raznih boja. Njena pojava izaziva bagovanje sistema na kojoj se zasniva rad banke. Više niko i ne zna zašto je uopšte i došao tu mada više nije ni bitno.Očajnički uzdah se otima iz grudi i sramežljivo izgovaramo rečenicu
Uffff, ćero ko li tebe jebe,reci da mu i ja popušim.
Nastavak recenice kojim priblizavamo sumnju istini, nemam dokaza ali sam toliko siguran da bih dao bulju pod kiriju.
- e ti ako znas gde se nalazi mostarski most da me jebe ceo svet!
Nisi javio ljudima da nemaš paruljina i da neko drugi mora uzet pivo; nisi javila da, ipak, ne možeš sve opeglat na vrijeme; nisi rekao da noćas ne možeš na termin fudbala, nešto te boli noga, a zapravo piči pikado na euro sport 2; Nisi javila da je nestao deterdžent za pranje suđa. Trebalo je sve to javiti. A nije ni pokušano.
Rečenica- preventivni udar. Stara šala. Pitanje kojim se krivica sa svoje neodgovornosti i zaboravnosti prebaca na telefone i te neke talase kojim putuju poruke. Ne znam kako se ti talasi zovu i kako sve to, zapravo, funkcionište a nešto ne bih da se pravim pametan, pa kao kamufliram to kroz neke neodređene izraze i opskurne metafore. A i muka mi da guglam, pa da kao znam, te ako neko stvarno zna, makar ofrljativno, da podijeli sa pučanstvom. No skrenuh sa teme.
A ovim pitanjem valja odmah udariti. Odmah, da se to makne sa dnevnog reda razgovora i da se ispere griža savjesti koja i tjera na glupo i nepotrebno izmišljanje. Evo sviće, cvrkuću ptice.
I
Neka situacija bude skroz realna. Bio rođendan nekom ko nema fejs, ili , ne daj bože , ti nemaš fejs, ali svejedno znaš za rođus. A možda imate oboje fejs i istaknute datume, ili se znate odaprije ( hah, odaprije) i bez fejsa. Ali ne čestitaš. Bilo ti crno, dosadno, neam pojma. Namjestiš facu i ton ljutnje prema višim silama, nesigurnosti u to da li je poruka stvarno stizala. Poruka koje nema.
1: Je li ti stizala poruka?
2: Koja poruka?
1: Rođendan što sam ti čestitao. No mi šteka telefon, ne znam više ni šta kome stiže.
2: Nije, čini mi se. Mada dosta je poruka stiglo, više i ne znam, a nije ni bitno. Hvala ti svakako.
1: Ne pominji. Eo i uživo, srećan rođendan. ( Ovo je zapravo prvo čestitanje)
II
Bolnička soba, lik na aparatima. Ali svjestan. Ne može da priča, može da mumla, bali i pokazuje očima. Ko Noartije Vilfor, da trepće i ne trepće, potvrđuje i poriče. LIk sa sokom od jabuke i kilom banana ulazi.
1: Jesi primio poruku?
2: : Dvojka trepće i tim znakom kaže ne:
1: Pa znam da ti je trebalo pojačanje, ali nisam mogo doć, bio snuker neki. Poslo sam poruku, ali zeza telekom. Boli li te puno? Oporavićeš se brzo, ne brini. Šta su četiri metka?
2: : Ostavlja oči dugo otvorene govoreći da ga boli, a zatim plazi jezik , govoreći '' Puši kurac, zbog tebe me ispucali k'o neurotičar prste. ''
1: Ne boli te? Nije ti težak taj jezik znakova., vidiš kako sam naučio?
2: : ubrzano trepće:
1: Hehe, hvala.
III
Mod: Je li ti stizala poruka?
NTZ: Kakva poruka?
Mod: Pa na mejl, da ne smiješ da vrijeđaš žene i ostale. Pošto ti je početak definicije totalni šovinizam i stereotipi.
NTZ: Ne znam, nisam čitao. Zar iko to čita?
Mod: Misliš na dugačku definiciju, ili pravila na mejlu?
Pa dobro. Bol' me kurac/ Svrbi me vagina. plus
NTZ: Hehehe <3 ( mora tako s modom)
Ako ste uvidjeli da pitanje nema isti smisao u trećem primjeru kao u prva dva, onda sam vam pomogao. Uostalom , sjutra probajte. Nekog zafrknite, ostavite na cjedilu. A onda gledajte kako se ta ljutnja i bijes gase ovim prostim pitanjem.
Recenica koju upucujemo osobi,najcesce zenskog pola,koja je zadnji put kad smo je videli izgledala ko vise ko kostur nego ko zivo bice,a sad je nabacila neko kilce.
Matorci imaju obicaj da koriste ovu recenicu na svakome ko po njima ima manje kila nego sto bi trebalo(ili ti zensko ne sme da bude manje od 58 do 62 kila,a musko nista manje od 75 do 85 ma da to je optimalno u zavisnosti od visine,valjda su istraumirani i oni jadni od silnih ratova sto prezivesmo gde je vecini populacije stomak bio zalepljen za kicmu,pa vole da vide "da te ima")
Jedino pitanje koje student zna na ispitu.
Pitanje svakog poštenog ljubitelja kačenja sisa na Vukajliji.
Odgovor admina: dnevno samo pet puta po dve, da ne preterujemo.
Univerzalna uteha muškaraca.
- Brate, zagorela ti šnicla.
- Ma, ko joj jebe mater. Zagoreo sam i ja, pa me niko ne pita.
Сјајно! Цури ми срећа из ушију! У носу осећам мирис радости! Лалалала!
Мрш у пизду материну, како би се осећао? Падох у бунар а ти ме питаш како се осећам? Па ко да сам пао у бунар! Изломљен!
Елем, ово би било једно од питања из категорије "шта ти је"? Оно кад ти дају аутан а тебе ујео поскок. Непотребно, досадно, психо-аналитичко и надасве иритантно.
- Какав ти је био тај кошмар? Не разумем...
- Брате... Сањао сам много ружно. Сањао сам да падам, сањао сам да ме нема, да ми се свет руши. Гледао сам моје у чистилишту, слаби и скрхани, збуњени гледали су у очи анђелима, тражили прави пут до Светог Петра, до вечног живота. Онда ми је девојка пришла, моја једна једина, једина особа која ми је остала... Али то није била она, била је нека љуштура особе, то нису биле њене очи, није било ничега. Нисам имао брод за који ћу се везати, плутао сам океаном, а океан је био црн, хладан и бескрајан...
- И како се осећаш поводом тога?
- Ма сјајно, Свети Петар баш кул лик. Понудио ме неким крекерима, знаш как'и су...
Gore navedena recenica uglavnom nema neko znacenje cesto se koristi kada se svi u drudtvu ucute da malo poboljsa raspolozenje mada moze da zameni "e jebi ga" ili "ma zabole me"...
Primer:
U ovoj situaciji osobi A u pivo ulece musica dok na nekoj terasi sedi sa osobom B i kulira... Dakle...
B: Brate upade ti musica u pivo...
A: Da jebe rak orla...
Pitanje za omladinca, koji očigledno ništa ne jebe a voleo bi.
Ovo je prejako!
Banja Luka Forum · 21. April 2007.