
Metafizičko područje iz kog se rađa svako sranje.
-Čoveče, kakve su ti to masnice po rukama?
-Ma ne pitaj me, juče nešto Mićko i ja blejali, i on iz čista mira počne mene da zajebava, ja uzmem i zabodem ga u glavu, a on, somina bolesna, zavije politiku, sa sve tv revijom, nakvasi je, i kreće po rukama da me zavaljuje, peče ko pakao...
-----------------------
-Generale Poćorek, kakvo to sranje izbi dole?
-Ma ne pitajte Veličanstvo, Njegovo Kraljevsko Visočanstvo Franc i princeza Sofija, vozili se po Sarajevu, sve super, narod kliče i maše, kad iz čista mira neki mali brkati izvadi pištolj, dam-dam, spičkao ih ko Ciganče napolitanku.
-E, vala, saću ja da im se najebem mile mamice! Oskare, zovi deder generale!
Gunđanje, trtljanje, palamuđenje, priča u prazno, neretko i lamentiranje nad svojom sudbinom.
Eeeh da sam se udala za Nikolu kad sam bila mlada, sad bih bila dama i imala bi sređene nokte i garsonjeru u centru grada. Kako sam bila zgodna, prođem pored bazena i voda se okrene za mnom.
-Ajde, Dušanka, ne bobonjaj, da te nisam oženio ostala bi usedelica, sa tim x nogama i vodom u kolenima. Nego bolje skidaj te klice sa krompira, šta to tako preskačeš.
------
Joj brate, vidi ovog ne zna ni da trči, pogledaj kume, bolje bi igrali naši klinci od ovih...
E gde bi mi kraj bio da nije bilo povreda...
-Milisave, ne bobonjaj očiju ti, prestao si da igraš fudbal zbog kurijeg oka.
Genijalni izum koji može uzdrmati svet. Iako mu ime asocira na olimpijske krugove šarenih boja on to svakako nije. Mada možda ima neke veze. Genije koji je ovo smislio može se lagano nazvati šampionom i momentalno mu se može dodeliti zlatnja medalja za lakovernost. Ljudi budite srećni, čovek koji je ovo smislio je naš zemljak. Srbin ljudi!
Pored činjenice da je naša nacija pametna, moramo se pomiriti i sa time da smo rođeni hipohondri. Na Zadušnicama se pored razmenjivanja recepata i degustiranja hrane drugih domaćica, vešto razmenjuju recepti i osluškuje se ime najboljeg doktora. U Domovima zdravlja redovi kao devedesetih za gorivo, šećer i ulje. Možda je za te bolesti kriva neka druga sila, možda su nas dušmani bombardovali jer smo najbolji pa im krivo, a kad su već sejali uranijum posejali su i klice za mnoge bolesti. Ali Srbin ima lek. Uvek je imao odgovor na sve nesreće koje su ga spopadale. Kostolomci, nadrilekari, babe bacačice olova i ostali stručnjaci su uvek bili tu kada Hipokratova diploma postane samo izgužvano parče papira, koje skuplja prašinu na polici pritisnuto viskijima i ostalim poklonima.
Čarobni krugovi su u hijerarhiji nadrilekarstva siguno na vrhu. Ne zbog toga što su nastali poslednji već zbog toga što su genijalni. Kod drugih alternativnih metoda potrebno je neko naprezanje, prizivanje i velika želja za ozdravljenjem. Sa krugovima je drugačije. Ne morate ništa raditi, na vama je samo da nađete svoj krug. Iskreno ne treba vam ni to mučenje jer ga je neko već našao za vas. Usred trave, odjednom, preko noći nastao je krug. U njemu više nije bilo trave, ostala je samo zemlja. Mora da je neka viša sila to stvorila, kako bi drugačije odjednom bio tu. Onda vlasnik tog imanja koji je imao sreću da viša sila poseti baš njega, ogradi taj čarobni prostor i raširi po svom mestu da onaj ko tu provede 15 minuta može očekivati izlečenje od svih bolesti, pa i onih najtežih. Pošto smo hipohondrična nacija, u momentu se pred kapijom ovog gospodina nađu ljudi kojima je jedino krug ostao kao uteha.
Pristup lečenju je jednostavan. Uđete u krug i tu trebate da ostanete 15 minuta. Ponašanje bolesnika se razlikuje. Neko sedi na stolici tih 15 minuta i čeka da vreme prođe, obavezno je koncentrisan i priželjkuje ozdravljenje. Neki čitaju novine, rešavaju sudoku i ukrštene reči. Oni koji su malo zdraviji i poletniji čak i odigraju kolo, a kada se uhvate za ruke osete još jaču energiju. Neverovatno, ali istinito, ako ih niste probali, pohitajte ka nekom, ima ih puno na ovoj geografskoj širini i dužini, ta viša sila je baš blagonaklona prema nama. Čulo se da je dobro i za zdrave osobe, ali vi možda samo mislite da ste zdravi, posle korišćenja kruga ćete biti još zdraviji! Naravno, nemojte zaboraviti da ostavite neki dinar, valja se! Ima i kutija!
- Je li Stanojka reci ti meni, nešto te u poslednje vreme ne čujem da vrištiš. Jel to Miloju više ne skače?
- Pa kako da ti kažem... Jeste sve je baš tako kako si rekla!
- Pa što mi ne kažeš ženo, nego ćutiš. I moj Rajko imao taj problem, pa otišao kod Gavre u taj krug, i od tad, da kucnem u drvo, ne skida se sa mene. Spopada me gde stigne. Štala, sudopera, seno, skoro i na motokultivator u prikolicu. Poludeo skroz!
- Ne pričaj, a gde su ti krugovi?
- Dole bre na krivinu, kod Pere stolara, malo ispod trafostanice!
Prvi korak ka ludilu, životinjski instikt koji se ne da zadržati. Mišići se stežu i budu tvrdi kao hleb za pravljenje mrvica, nema više te sile koja ga može zaustaviti. Oči zakrvare brže nego što ijedna žena može da uradi dok je dobila. Mozak potpuno zatupi, dokle god vidi metu neće stati dok ne uradi ono što je hteo, pa makar crk'o. To je jedan cilj koji vodi bes, što na umu to na drumu: Uništiti.
(Lokalni kafić, 6 muškaraca sede i tračare više od babe koja gleda špansku seriju...)
Lizalica: Jedva čekam da pokupim ribu sa posla pa da idemo kući, spremio sam joj iznenađenje.
Avatar: Koji si ti papučar, samo se nadam da nećeš pogrešnu glavu ubaciti ako bude bilo seksa.
Ostali se smeju, svi osim Grmalja, koji polako počinje da se malo trese...
Avatar: E, koji je đavo sa Grmaljem?
Lizalica: Ah, žena mu je trudna, već je u 6. mesecu, prva ljubavnica je dobila, a druga, ona milfača kod koje možeš samo da bacaš salamu po hodniku, nju je poslao na infuziju.
Avatar: Auuu...
On primeti da su Grmalju oči crvene, ali kad je primetio šta gleda tim očima, lice mu posta' zeleno brže nego što bi semafor promenio boju...
Obližnji voćnjak koji je bio po godinama još zelen, spažen je od terminatora.
Avatar: Drž' Grmalja!
Njih petorica se uhvatiše za Grmalja kao da je sisa Pamele Anderson, ali džaba, on ih je sve vukao sa sobom kao junac koji pokušava da ore njivu sa prevelikim ralom. Bez ikakve reči i izraza lica, on je samo vukao njih, grabeći što je više mogao, pritom lomeći zemlju svakim korakom.
Lizalica: Alo, devojke, voćnjak, bež'te!
Avatar: No-no Grmalj, fuj to, to je premlado za tebe.
Devojke pobegoše, a oni nekako smiriše Grmalja.
Grmalj: Izvinte ljudi, ja...
Avatar: Nema veze, znamo kako ti je, ali dobro je što smo te zaustavili, mogao si pocepati njihove kliće na pola, mogle su umreti od toga.
Kada pitate dva čoveka o nečemu, dobićete više od dva mišljenja. Na toj osnovi je stvoren Vukajlija. Rečnik slenga i idioma.
Kompjuterska Biblioteka · 7. Maj 2009.