
Paradoksalno, najbolji poklon koji može devojka da kupi dečku.
-Šta da ti kupim?
-Kupi si haltere i nešto sexy.
-Ali kako, ja bi tebi nešto da kupim, a ne sebi?
-Ma nema veze, i onako je najveće uživanje dok raspakuješ poklon.
-A poklon?
-Jebeš poklon. Bukvalno.
Vest koja tera na suze i smeh u isto vreme. Na licima napaćenih i starih ljudi, radost i sreća se itekako vide.
Kada je oni izgovaraju, izgovaraju je sa ponosom. Lavovski.
Ako sam penzioner nisam stoka! Imam i ja neki ponos. Jest da primam crkavicu ali sam zahvalan i na tome. Samo ta dva puta u mesecu mogu da prošetam gradom kao čovek i da me nije sramota. Da svratim u kafanu, da vidim šta rade ovi moji starci, odem do apoteke da kupim meni i babi lekove, da uzmem kiflu i podelim sa golubovima... - preuzeto iz '' Memoari jednog penše''
Oni sa većim primanjima se šepure. Bole ih kurac...
- Oh, dobro jutro komšija, kako ste od jutros?
- Hvala na pitanju, dete moje... nešto me reuma stisla, al' kako mi bilo sinoć, ne žalim se. Juče...
- Četiri hiljade i petsto četrdeset tri dinara, deko.
- Ubaci mi i dve žvake.
- Softi, šok žvake, čunga lunga...
- Daj one gde ima tetovaže, navalila baba da izgleda kul pa...
- Je l' opet na recku, čika Labude?
- Vraćaj tu svesku dole, KUČKO. STIGLA PENZIJA!
- PARE NA SUNCE, ČIČO!!!
- EVOOO: šmekerski baca novčanik pet metara u vazduh: OPAAAAAAAAA, NIJE DEBEO!
- Gde bežiš, pička ti materina! OBEZBEĐENJEEEEE!!!
Pitanje koje postavlja devojka/sestra/keva kada očekuje da će kao odgovor dobiti cenu koja je znatno viša od zaista plaćene. Cilj je da se opravda obavljena kupovina i da se zaključi da bi samo luda osoba propustila takvu ponudu. Lako se zaključuje da postoje dva moguća odgovora koje možete dati:
1. Da kažete nižu cenu. To je fatalna greška koju čine osobe sa manjkom iskustva. Najčešće sledi nešto od sledećeg: ’’Koji si mentol’’, ’’Je l’ ti vidiš koja je firma ovo?’’, ’’Pogledaj materijal, magarče jedan!’’.
2. Da kažete višu cenu. To je odgovor koji ona očekuje i treba joj ga dati kako bi se izbegle bespotrebne svađe i prepirke.
1. slučaj
Ona: Ljubavi, vidi što sam kupila prave italijanske cipele. Vidi, šta misliš koliko sam ih platila?
On : Neam pojma, nekih 600 kinti?...
Ona: Koji si debil, kako bre 600 dinara za ovakve cipele. Pipni kakva je koža, evo pipni, bile su 49.000 pa su spustili na 3.200, kako bre možeš da lupiš tako?! Stvarno si idijot, ne znam ni što sam ti pokazala (zalupljuje vrata).
2. Slučaj
Ona: Ljubavi, vidi što sam kupila nove prave italijanske cipele. Vidi, šta misliš koliko sam ih platila?
On: Neam pojma, mada s obzirom da su italijanske i da je kvalitetna koža, pa jedno 100.000 minimum..
Ona: Hah! To sam i ja mislila, ali kad sam videla da su snižene sa 49.000 na 3.200 pomislih da bi bila debil da ih ne kupim. Jes' da sam prekjuče kupila slične, ali pipni tu kožu, pređi rukom, i još kako su samo udobne. Je l' da da sam dobro prošla?
On: Ma savršeno, stvarno imaš oko za kupovinu(zeva..).
Ona: Jao, baš sam srećna, dođi da te poljubim.
Vaš e-mail.
-Hej, jesi li primio moj mail.
-Sad ću, samo da povećam kitu, upoznam miss Kelly kojoj je potreban brak za vizu, zaradim milionče na lutriji, jer sam baš ja taj odabrani, kupim kupim kupim, potpišem potpišem potpišem...
-Šta bre?
-Upravo se kupam u SPAM centru, eto to je!
Užasno otrcana fraza koju mnogi koriste kao izgovor za nešto što nam ne valja danas, celu deceniju posle pomenutih godina. Logičku vezu izmedju datog problema i sankcija je često nemoguće pronaći.
-Zašto mi nisi kupio i mleko kada sam ti rekla? Čak sam ti i zapisala, evo ovde, vidi, lepo pise: "Ku-pi mle-ko..."
-Godine bede, sankcija i nametanja pogrešnih vrednosti su razlog zbog kog sam zaboravio da ti kupim mleko...
Kinta spičkana na cigare ili na vutru. Ili na oboje.
- Ćale, je'l imaš 500 kinti?
- Pička ti materina bezobrazna, prekjuče sam ti dao 'iljadu!!!
- Otišlo u dim ćale, jebiga. Daj bar 200 da kupim pljuge, nemam šta da pušim.
- E pa puši kurac, sinko, ja pare ne dam.
- Ali ćale...
-Nadam se da si me dobro razumeo!
Pasteta u vucre je nesto najgore posle pomija....za svinje je dobro,ali za ljude nije!
Da je neko,kao sto sam ja ,imao prilike da vidi kako i od cega se pravi i pakuje,zgadio bi mu se zivot i ne bi je probao dok je ziv.Svi znamo da se pravi od najlosijeg mesa i otpada,,ali mi nikad nece biti jasno to sto kad vec sve to melju i prave pastu,zasto ga ne samelju kako valja i zasto uvek moram da u pasteti koju kupim,da nadjem nesamleveni deo papka ili roga?
...inace,pasteta u crevu je omoljena radnicka hrana,zbog cene,koja je naravno,niska!O kvalitetu i ukusu niko i ne razmislja....
Izraz koji se koristi u situacijama kada je vaš sagovornik zajeb'o stvar i to se vidi već na prvi pogled, sličan izrazu ˝usr'o si motku˝ samo označava ozbiljniju situaciju!
X: Šta ti je noćas brate?
Y: Ma ne pitaj, dala mi je keva repa da kupim patike ja odem do kladionice i prokockam ih na aparatima.
X: Uuuu pa ti si se baš posr'o u bide!
Onaj kome uvek dajem novac, onaj kome uvek kupim nesto da pojede, onaj koji po kisi, snegu, vetru, suncu, uvek sam, gura svoj bicikl i pretura po kontejnerima, onaj koji nikada nikog ne dira, onaj koji nikada ne prosi, onaj koji te pita da ti cepa drva za pljekavicu, onaj koji nema nigde nikog a vidis mu osmeh kad nadje ista sto moze da se pojede, onaj koji nema krov nad glavom, onaj u koga imas vise poverenja i onaj koga vise cenis nego neke "prijatelje". Onaj koji se iznervira kada nema sta da jede, a ne kada mu je spor internet ili kad mora da usisa sobu. Onaj koji bi rado slusao svoje roditelje, da ih ima...
Tuzno je to sto je samo jedan.
Kada sam išao na zimski ribolov manića (neka podvrsta soma, kao cverglan,terpan), onda mi je jedan ribolovac rekao da odem u "Cubokanu", i da kupim belu svinjsku džigericu, ona je navodno najbolji mamac za tu vrstu ribe.
Ja sam ga pitao šta je to "Cubokana" i gde da je nađem, a on mi je rekao da pored pijace ima red sa kasapnicama, a jedna od njih je Cubokana, koja ima iznutrice, džigerice, bubce, repove, creva itd. Tu su se i kupovala i crevca za škembiće, ali to vam je verovatno poznatiji pojam. Znači ta iznutrica iz zaklane životinje se zove "Cubok", a kasapnica, ili prodavnica u klanici koja to prodaje je "Cubokana".
1. Ne zahteva preterano odrzavanje.
2. Ne koristi se puno sampona.
3. Nema potrebe za jutarnjim cesljanjem.
4. Niko vas ne pita kod koga ste uradili frizuru.
5. Znacajno manji broj seljaka ce probati da se zajebava sa vama.
6. Uz koznu jaknu i naocare za sunce osiguravate se od pitanja u GSP-u: "Da li je mesto slobodno?" (posebno delotvorno protiv starije populacije).
7. Ne postoji potreba za fenom.
8. Ne morate se brinuti kada skinete kapu da li ce te izgledati cudno ili smesno.
9. Nece od vas traziti usluge tipa: "Izvini da li mozes da mi pricuvas psa dok ja samo kupim nesto?".
10. Nece pokusati da se ubace u red ispred vas, a cak vas nece ni pitati da li smeju to da urade.
Označava neki ultrazajeban mobilni telefon.
Srpsko kurčenje kad su mobilne tehnologije u pitanju. Koriste ga hvalisavci i "mnogo sam cool" ljudi.
Najgore je što se bar meni čini, da kad neko izgovori takvu kombinaciju, ja pomislim da ovaj stvarno misli da ja automatski znam koji je taj telefon i kolko kanala vata.
A: Brate, što sam video novi E71, ima da ga kupim odma'.
B: Ma bolji ti je onaj TIP500, na njemu ima vremenska prognoza.
A: Kunem ti se da ako ne kupim E71, da ću da kupim Đkoreniz101, pičke se lože na njega.
B: Kako 'oćeš, ja samo da ti kažem da od kako imam ovaj GH19/15 postao sam must have Medicinske škole u Kragujevcu.
Kad se nešto dešava samo jednom u godini.
Rotkve je nemoguće naći ako nije Sveti Nikola.
15 dana posle Sv.Nikole jede se meni tučeni pasulj ali sam hteo da bude "original" sa struganim rotkvama. Odem ja na pijacu da kupim i pitam tamo ljude jel imaju a oni:
"Ene, vidi budale, e svašta ćeš da čuješ, oće rotkve a nije Sv.Nikola.!"
Probao sam i na drugoj pijaci ali ista priča.
Sad ostaje pitanje zašto je to tako, da li je do prodavaca na pijaci koji prate zahteve tržišta ili je do nas koji se setimo da jedemo rotkvu uz pasulj samo jednom u godini. (što je ustvari isto)
Nezavidna pozicija onog člana porodice koji je spletom čudnih okolnosti uspeo da ostane netaknut pred najezdom prehlade, kijavice ili neke teže viremije. Naravno, već posle par sporadičnih prijava glavobolje, i prvog slučaja tempereture 36 sa 9, jednoglasno se proglašava epidemija svinjskog gripa i mali porodični cirkus možeda počne. Sumnje i očekivanja oko razvoja bolesti-jeste ili nije grip, kukanja, samosažaljenje i toplo zlobni pogledi prema „zdravoj svinji“ su obavezan dekor. Zdravom svinjčetu preostaje da ćuti i mnogo ne talasa.
-zašto se nisi lepo i ti razboleo ko čovek, nego smo mi sve bolesniji... svinjo jedna....ajd idi kupi bar upsarin...
-Ne skiči....kad kaže keva da kupim, onda ću da kupim...svinjče moje...
Jedno od najstarijih kontraceptivnih sredstava, ako je verovati starcima.
Poznato je većini da ako uveče stavite komad mesa u čašu coca-cole, ujutro ga nećete tamo zateći. Inače sjajno piće, to će vam svaka reklama reći.
Koristila se pre više decenija kad nije bilo para za neku drugu zaštitu, tako što se nakon seksualnog odnosa jednostavno sune 'unutra', u očekivanju da će ako već izjeda meso, pojesti i spermatozoide. Kažu da je bila pouzdana.
Nije da ne verujem matorima, ali sam za svaki slučaj 'izguglao' i utvrdio da je priča ipak tačna. Mislio sam da nikad neću imati potrebe da kupim to odvratno piće, ali izgleda da nije na odmet imati neku flajku u frizu...
Čuveni terenac koji koristi američka vojska, a koji su imalinci zloupotrebili da bi glumatali neki šljašt i pretvorili ga u najšabanskije vozilo svih vremena.
Vozilo kome mogu da stoje samo određene boje kao što su crna, maskirna, siva ili maslinasto zelena, oni su pretvorili u putujući cirkus farbajući ga u razne boje, od kojih je ubedljivo najseljačkija žuta.
Naravno, srpski cigani ne bi bili najveći cigani, a pritom ne mislim na one poštene crne Cigane koji kradu šahtove i peru šoferke, već na ljude koji furaju taj određeni mandovski stil života, kada se ne bi primili na te čamugantske fore i odveli ih na još viši nivo paorluka time što će do daske odvnuti Seku jebenu Aleksić ili Jelenu Karleušu, iskrivivši se još duplo više nego uglješe dok ga voze.
Znači, ako postoji nešto što je potpuni džiberizam, to je posedovanje žutog Hamera.
- Šta ćeš da uradiš čim pobediš na Zvezdama Granda?
- Skoknuću do nekog butika da kupim Versaći košulju sa zlatnim papagajima, napraviću žurku na nekom splavu, nalokaću se viskija, a ujutru čim ustanem idem da kupim žutog Hamera.
Specifican zvuk,koji proizvodi cowek i redje neke zivotinje.
Zvuk prdeza je olicenje osobe.
Sto je tisi osoba je lukavija i pametnija,jer se trudi da sve pogusi,ali da niko ne zna da je bas taj doticni to uradio!
S druge strane sto je glasniji osoba je dobra i zrtvovala bi svoj zivot za druge,na onaj fazon bezite svi ja cu ostati i probacu da ga zadrzim i kupim vam vreme.
Takodje vazi pravilo da sto glasniji bude zna manje da smrdi,ali ako se dodaju dodaci kako pasulj ili brokole,bio tih ili glasan,bolje bezi od osobe koja ga je pustila ako neces da dobijes rak pluca i upalu nosne sluzokože!!
U ovim teskim vremenima cesto ne postavljamo sebi prava pitanja, pa
ipak...:
Zasto zene ne mogu da stavljaju maskaru zatvorenih usta?
Zasto je rec "skracenica" tako dugacka?
Sigurno ste vec culi za neunistive crne kutije u avionima...
Zasto ne prave citav avion od takvog materijala?
Zasto piloti kamikaze nose kacige?
Kako table s natpisom "zabranjeno je gaziti travu" dospeju na sredinu
travnjaka?
Sta je covek pokusavao da uradi onog trenutka kad je otkrio da krava
daje mleko?
Ako je rec u recniku nepravilno napisana, kako cemo znati?
Zasto se "odvojeni" pise zajedno, a "svi zajedno" odvojeno?
Ako zelim da kupim novi bumerang, kako da se resim starog?
Zasto prodavnice koje rade non-stop imaju brave i katance?
Mislite o tome... :)
Dve veoma zanimljive uzrečice koje su u upotrebi na jugu Srbije i koje je moguće veoma različito protumačiti.
"Bio sam juče na stočni pijac da kupim prase, da ga jebem...Kupi' ga i doneso ga kući, jeba ga, ono lipsa...Sutra ću idem da si kupim drugo, da ga jebem, pa će da vidimo..."
Školsko. Kratko i jasno, bez odugovlačenja. U stvari, ono jeste dvorište, ali je i mnogo više od toga, pa je dodavanje ove reči suvišno. Ušuškano, u centru grada, a kao da je izolovano od njega. I ljudi u njemu su takvi. Jednostavno drugačiji, izolovani od današnjeg nakaradnog sveta. Neko je skoro u šali rekao da ispod njega prolaze čudne podzemne vode, pa je zbog toga sve tako posebno. Nisam od rođenja bio u tom kraju, sudbina me je tamo dovela, preselio sam se. Iako sam išao u drugu školu, Školsko je za mene uvek bilo samo jedno.
Pored njega u hladovini ušuškana prodavnica, koja je deci na odmoru, omiljena destinacija. Pošto je drže stariji gospodin i gospođa, dosta klinaca tu vežba svoje prve krađe, drpe po neku žvaku, čokoladicu ili sličice, ništa strašno. Prodavnica je i omiljena destinacija starijih ljudi, filozofa, i onima kojima je alkohol ostao, kao jedina uteha. Blizu prodavnice Stevina hamburgerija, takođe prepuna za vreme velikih odmora, jedno toplo mesto, gde bez ustezanja možete staviti sve dodatke u pljeskavicu. Inače Steva dobro igra i fudbal.
Ulazim u školsko, Šaban uči decu da igraju fudbal. Dečko od nekih tridesetak godina, kojem je fudbalska karijera propala, ali je ostalo veliko srce. Ispred prodavnice Mujta, njegov vršnjak, priča o svom životu i planovima za budućnost. Šeino se vraća sa posla i kaže da će im se pridružiti. Bala i Toro idu da napumpaju loptu za basket, dok Nikola siđe iz solitera. Era, čovek koji je nekada bio legenda KK Napredka šutira njegov dobro poznati horog. Povreda mu je prekinula karijeru, pre njegovog puta za Beograd. Stariji kažu da bi igrao u reprezentaciji sigurno. Danas je kondukter. Mile, njegov vršnjak, ga čeka da se izigra, pa da igraju karte na tribini. Piroman opet crta neki grafit, ali dečko je neverovatno energičan, tako da time sve pravda. Postoji tu i jedan stariji čovek koji ima problem sa krstima, pa ih sunča na tribini. Uvek ide sa šorcem na pola dupeta, i flašom vode koja mu služi za rashlađivanje. Deci je posebno interesantan. U Školskom imam nadimak, po kome me samo tamo zovu! Kada u gradu čujem: Če! ,znam da je neko iz Školskog. Nadimak je nastao sasvim slučajno. Kao klincu svideo mi se lik Če Gevare i kupim majicu, a nisam znao skoro ništa o njemu. Mnogo sam voleo tu majicu, mnogo sam je nosio. Šaban jednog dana provalio: Če! I to je ostalo! Morao sam posle da naučim nešto o tom čoveku! I brat mi je sada mali Če! Tradicija se nastavlja.
U Školskom postoje tereni za fudbal, basket i odbojku. Fudbal se igra po sistemu pobednik ostaje, kao i basket, samo što ekipa koja izgubi ide po vodu. Neko lokalno pravilo. Odbojku smo igrali kada nam dosade basket i fudbal, ali sada se na tom terenu igra tenis. Između stubova se zategne neki kanap i onda deca prebacuju lopticu. Nekad ni stariji ne mogu da odole. Igrala se i Viktorija, 10-9. Pamtim jedne trtke, kada nisam mogao da sedim dva dana. Ali nisam bio jedini. Od svih sportova imamo jedan za koji slobodno možemo da kažemo da je naš. Frizbi na golove. Igra se 5 na 5. Dve ekipe, tri koraka, baciš frizbi, cilj je da daš gol. Koliko ih je samo popucalo. Vrhunska zabava, pogotovo u tri noću, jer postoje reflektori. Sećam se kada mi je Bilijev brat, probušio lotpu za basket, bio sam neutešan danima, sve dok Bili jedan dan nije pozvonio na vrata i doneo mi novu loptu. Takvi su ljudi tamo.
Imamo i dva hendikepirana drugara. Imaju Daunov sindrom, ali su miljenici školskog. Posebno Ujka, on je duže tu. Prati sport, uvek zna kad igraju Napredak, Zvezda, Partizan, Reprezentacije u svim sportovima. Uvek nas obraduje medaljama koje donosi sa raznih takmičenja. Tu je i Ajo, nadimak dobio po svom glavnom uzviku. On je kasnije došao, pa još uvek ne može da nam uđe u srce kao Ujka. Dok prvog zanima sport, ovaj drugi juri ženske. Trči po parku za njima, gleda, ispituje. Ali hoće i da posluša. Ide do prodavnice kada ga neko iz školskog pošalje po pivo, i sebi obavezno uzme tokić! Nekad je pio tokić na slamčicu, sad se malo izbezobrazio pa pije koktu. Ali dobri su to momci. Odlični!
Da li ste čuli za neko slično mesto na svetu, znači školsko dvorište, u kojem se organizuje kampovanje? Razapet šator na tri dana, roštiljanje, ludnica. Niste naravno. Eto i toga je bilo, dok direktorka škole nije popizdela. Kamperima su članovi porodica donosili sendviče, bilo je to jedno fenomenalno iskustvo. Takođe i gledanje utakmica ispred zgrade je jedna posebna stvar. Nas dvadesetak, roštilj i pivo, spuštanje kabla od antene sa Šeinove terase, razjebavanje tog kabla od strane svake babe koja prođe. Taman nađemo prvi, drugo poluvreme bude na drugom. Ludilo. Donosili smo i pojačalo i pravili žurku, ali uvek je u soliteru postojala baba kojoj je sve to smetalo, pa su nam plavci zaplenili zvučnik i oterali nas kućama. Ali smo se po njihovom odlasku vratili. U školskom je moguće da zajedno sede metalac i grandovac a da pored njih skejter izvodi trikove. Nema mržnje. Osim možda one, koju smo osećali prema stanovnicima Bivolja, Simitarima. Sa tim se rađaš, niko ne zna zašto ih mrziš, ali ih mrziš! Jedino oni nisu bili popularni u Školskom. A dolazili su ljudi sa strane, bilo je tu lepih devojaka, kojima se ovo mesto jako svidelo, pa su se ponovo vraćale. Razgovori o komšinicama su isto bili fenomenalni. "Vidi onu malu, što je porasla, dobra je!" uključuje se stariji glas: "Kako da ne bude dobra, znaš ti kakava joj je keva bila bomba, i danas je!"
Ako želite da radite sve ove stvari koje sam opisao, samo kažete jednu magičnu rečenicu: "Idem u Školsko!"
Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.
Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.