
To je ono što misliš, ali iz pristojnosti ne izgovaraš, kada ti nezvani gost najavi dolazak.
Zajebancija upućena žickarošu i grebatoru, koji od pribora za pušenja posjeduje samo pluća i volju.
: E ljukra, da nemaš cigaru jednu, sacam krenuo u prodavnicu, a ona zatvorena, a i nešto kašljem, možda i ostavim...
: Uzmi, eto su na stolu.
: Opala, malboriška, sve se nema.
:tri minuta kasnije, opet otvara kutiju i bez pitanja uzima:
: Bez mene, možeš li makar da smanjiš, kad već ne možeš da batališ sa cigarama. Nije meni za cigare, no rad tebe, nagrdićeš se.
Iščuđavanje na nečiji veliki apetit.
-Ajde, dokle ćeš više jesti, provalićeš želudac.
Bukvalno isteraj svoje. Budi uporan i doći ćeš do željenog cilja. Ne odustaj ni po koju cenu, inače ćeš najebati. Budi veći seljak od sviju njih, čak i ako se to kosi sa sopstvenim principima. Ne popuštaj nikako, budi majmun, nesoj, retrad, samo ne posustaj...i pobedićeš na kraju.
23:45h, autobus nekog ''Rajzena'' na granici sa Madžarskom. Samo se moliš svim svecima da posle ''Žikine Dinastije 3'' na autobuskom TV-u marke Sony ne bude nešto ižvakano ili nedaobog, neki best of Melos '98, ripovan sa VHSa...Onaj pravi gastarbajterski omaž.
Al' ne lezi vraže! Vođa puta za Francusku se setio da ponese DVD ''Best of Kursadžijas'' čitav Vol od 1-6! I tada ćeš ukapirati da ti je žao što nisi poneo ortakov plejer ili kevine pilule za spavanje. Imaš izbor, da pojedeš sunđer sa sedišta ili da razbiješ TV. Ili da se smeješ kao lud na njihove ''vicove'' o Vunakići i Dinkiću sa ustima punim sendvičem od tune. Udri brigu na veselje i smej se. Smej se kao nikad do sad...vrišti od lažnog smeha i bombarduj mrvama iz usta čoveka sa ''rumunkom'' ispred sebe...Dobićeš par kritika, istrpi, ne izvinjavaj se nikome, jer ne možeš se izviniti zbog smeha...Promeniće kasetu, uznemiravaš druge putnike. Pustiće Mad Max i sve će posle biti sjajno...
PS. Lični primer, uspeh zagarantovan, ''Rajzen'' te stavio na black list of passangers...Libo te tuki! Ostajem tu gde sam!
.... Ali će se ipak umešati.
-Ne bih da se mešam, ali ja mislim da............
Ogovaramo sve, samo necemo da priznamo.
- On jeste seljak, ali ja necu njega da ogovaram.
- Ma ne ogovaras, samo ga komentarisemo.
- E pa tako sam i mislila, sestro slatka.
Kaze se cesto kad se vodi razgovor o nekoj mrak ribi,uglavnom nedostupnoj nama sirotinji i uglavnom nekoj poznatoj licnosti.
-Monika Beluci
-Sofi Marso
-Adrijana Lima
Rečenica kojom nas uvek dočeka kasirka u lokalnom marketu.
Nakon pola sata stajanja u redu koji jedva staje u prodavnicu dolazim na red; taman se uplašim da ću uskoro izaći, kad ono: izvinite, samo da promenim traku na fiskalnoj kasi... - ma ništa, samo opušteno - i da odnesem korpe...
Rečenica kojom se prekida beskrajno zanovetanje ukućana koji ne pomažu, ali zato nesebično dele primedbe, komentare i zamerke na račun vašeg kuvanja. Ova rečenica je znak upozorenja da će se na dalje komentare i zamerke reagovati fizičkom agresijom.
Otac: Šta radiš, sine?(zašto uvek to "sine" iako sam ćerka?!)
Ja: Pravim pitu sa sirom..
Otac: Uuu, nemoj sa sirom, od njega mi skače holesterol..
Ja: Dobro, hoćete sa pečurkama?
Brat: Daj, nismo vegeterijanci!
Ja: ?!? Dobro, da ubacim onda malo slaninice?..
Mama: Nemoj slaninu, pa vidi kao sam se ugojila..
Tata: Ubaci šunkicu,a?
Brat: I pospi sa susamom!
Tetka: Pa, dal' i ja da ostanem da probam onda?..Ali, ja ne volim susam...
Tata: Onda za tetku jedna bez susama..
Mama: A za mene pospi kimom..Uh, što ja volim kim..
Brat: E, ja neću ni kim ni susam..E može meni onako samo premazana jajetom?
Tata: I meni, ali moja da bude premazana samo belancetom, zbog holesterola..
Tetka: Joj, i ja ne bih smela žumance..Znači meni sa susamom, ali samo sa belancetom premazana..
Mama: Pa, onda ćemo svima samo belancetom, jel da?
U tom trenutku ja iznosim pitu: KO HOĆE DA JEDE, NEK' JEDE, KO NEĆE NE MORA!!!
Opis osobe nezavidnog koeficijenta inteligencije i sposobnosti donošenja ispravnih odluka. No svejedno, takvi uglavnom prolaze najbolje u životu, jer ih boli jajo za ispravnost postupka i posledice istog. Štono kažu, takvi žive sto godina.
-Ajde da pomerimo ovu krepu, smeta ovde.
-Evo ja ću da je šutiram nogom i gađam kamenjem, a ti uzmi pa vuci.
-Aha. A šta misliš da staviš glavu na panj, a ja da ti saspem sadržaj svoje bešike kroz čvabalo? Pa jesi ti budala ili jesi? Kako misliš da pomeriš 10 kila bukovine kamenjem, pritom mene da ne udariš? Eh da mi je tvoje pameti samo kafu da popijem, da se slatko odmorim.
_______________________________________________________________________
-Izvali Maju, familije ti. Ladno se skinula i igra onom caru po kurcu!
-Hahaha, jeste jebem je u slezenu.
-Saće da dođe riba od ovog da joj ga spiči među oči čarne, al' boli nju jajnik, živeće sto godina. Eh, da mi je njena pamet kavu da popijem.
Večiti izgovor da vam klinac ne da loptu iako vi sa 9 ortaka i probušenom loptom možete samo da se igrate ''Igra maca oko tebe'' na lokalnom betonskom terenu.
Pufff, puca lopta. Bruje komentari tipa ''A u pičku materinu!'', ''Pa 'de sad?!'', ''Jebem ti loptu'', ''Šta si doneo tu kinesku?'' i slično.
Klinac, peti-šesti razred stoji tu sa svojom originalnom loptom Lige Šampiona koju je dobio u Blic-u i polako se penje na biciklu da ide kući.
Jedan iz grupe ga doziva i moli za loptu:
''Mali, daj loptu, molim te, samo 15 minuta da završimo partiju, 'oćeš?
-Ne, ne, ne mogu stvarno!
Mali, evo, ako te neko bude dirao, mi smo tu da te branimo, samo daj! 10 minuta! DESET! Okej?
-Ali ona je samo za travu. :obrće pedale: ''
Pobjednička replika iznerviranog mučenika koji ima tu nesreću da dijeli životni prostor sa nekim ko je upravo izgubio neki predmet, pa se iznerviran uključio u potragu i prvi ostvario proboj na tom polju. Ključevi, cvikeri, novčanik, i sve one ostale nijeme sitnice bez kojih se mrdnut' ne može a imaju osobinu da misteriozno nestaju pred očima.
- Ma đe su mi cvikeri, ne mogu bez njih, bijele kobile ne vidim! Ma đe su, gomna!
- Jesi li gledao u torbi?
- Jesam, nema ih.
- A po džepovima?
- Ništa.
- Ma eto ti ih na glavi. Ne umiju da zovu, ćoro ćoravi.
- E nabijem ih...
Zvala se jednostavno, Ivana. I danas se valjda zove tako. Ne znam da l je živa, al pravo da vam kažem, nekako mi puca kurac. Elem, pucanje kurca na stranu, al mi smo se beskrajno voleli. Išli smo u vrtić "Pčelica Maja", ona u srednju, ja u veliku grupu. Ona je nosila roze mašnicu u kosi, a ja plave patofne na nogama. Ona nije znala da kaže slovo r, a ja sam znao da kažem sva slova, pa sam je zezao da izgovara "Riba ribi grize rep" i svaki put je poljubio u nos kad to kaže. Bila je slatka kao lipov kurac....ovaj, lipov med, ili možda bagremov, ne sećam se. Stalno smo blejali zajedno u pesku. Ljuljao sam je na ljuljašci i klackali smo se zajedno. Naučila me da igram lastiš, a ja nju da puca iz pištolja na kapisle. Najviše sam voleo, kad nas vaspitačice pošalju na spavanje, da se iskradem iz svog kreveta, uđem u sobu gde je srednja grupa i uvučem joj se u krevet. Tamo smo otkrivali naša tela. Ona je dodirivala moju pišu, a ja mazio njenu picu. Smejali smo se k'o ludi na brašno i bilo nam je do jaja. Jednom prilikom nas je izvalila vaspitačica i rekla našim roditeljima da smo psihijatrijski slučajevi. Moja mama je plakala, a ćale me pit'o "Jesi jeb'o ti ovu malu" i šmekerski se osmehnuo. Od tad nam nisu dali da se družimo, ali smo se viđali krišom ponekad. I kako je to Miroslav Ilić lepo opisao, jednog dana dok sam se sam vraćao iz vrtiča, video sam da se prokleta kurva krlja s nekim u senci kestena. Tad mi je puk'o film i pucao sam tom pederu u nogu. Pištoljem na kapisle, naravno. Ona je skočila i manirom iskusne latino glumice rekla: "Ovo nije ono što ti misliš, mi smo samo...", ali ja nisam želeo da je slušam. Plakao sam danima i noćima, odbijao sam da jedem poparu. Ispisali su me iz tog vrtića i upisali u "Neven". Tamo sam se navukao na dop i sad vam ovo pišem i verovatno odbrojavam poslednje trenutke mog bednog života bez Ivane. Ivana, I wiil always love you iako si jeftina droca.
Ovaj izraz koristimo kada svim svojim snagama pokušavamo nešto da ostvarimo,ali jednostavno nam neka viša sila ne dozvoljava....
"Jbg štaš ne da se sitno samljeti...."
Najava da će nešto biti sve, samo ne malo.
- Komšija, aj' da probaš malo naše kajsije. Pre neki dan smo je pekli, da vi'š kako je dobra
- Daj, samo ću malo da liznem. Sipaj do pola, nemoj punu čašu, komšija
- Aj' nemoj zajebavati, si ti pola čoveka? E, tako! Jel' valja?
- Uu, dobra ti je ova, komšija. Daj još jednu, ova baš klizi.
----------------------------------------------------------------------------------------
- E vidiš sine, samo ću malo još da pritegnem ovaj šraf ovde (krc)
- Maaaamaaaaaa! Tata mi je slomio biciiiiikl!
----------------------------------------------------------------------------------------
- Ma nemate brige gospodine. Samo ću malo da vam skratim šiške, i tu sa strane malo
- Al' nemojte previše
- Ma jel' vi sumnjate u mene?
- Pa ne sumnjam ja
- Rrrrrrrrrrr (mašinica sistematski uništava svaki trag šiški sa glave)
Ne valja ti to ništa. Ni za kurac nije, ali opet može da se iskoristi, samo si ti glup.
- Matori, da vidiš koje sam sokoćalo uzeo na buvljaku, pa to je da ne poveruješ svojim očima ...
- Aha, nego što ga okrene tako?
- Valjda treba to tako!?
- Ma baci to, samo reci gde si bacio...
Kaže se kada je istina teška da se prevali preko usta ali zato sa samoobmanom ide lako.
- Je l' ti se buraz ikada našao u životu? Sad ste obojica zreli ljudi.
- Kako to misliš?.
- Pamtim da te lemao i ismevao.
- Ne mogu da kažem, čestitao mi je kada sam dobio sina, posle za ćerke ništa...roditeljima je čestitao svaku novu godinu ali...
-...si ih ti od svoje plate izdržavao, lečio i na kraju sahranio.
- Ne mogu da kažem, plakao je preko skajpa.
Ćorsokak. Jako zajebana formulacija pitanja.
Mogućnost eskivaže u davanju neradog odgovora svedena na minimum.
Samo najveštiji uspeju da se izvuku iz ove zamke.
Momče: Zar ti se ni malo ne sviđam?
Devojče: Znaš, ti si stvarno dobar, fin i pažljiv...
Momče: Da ili ne?
Devojče: Paa, ne.
---
Haški sudija: Gospodine Šešelj, odgovorite sa da ili ne!
Šešelj: Ne mogu da se branim adekvatno sa da ili ne.
Šešelj: Moglu li ja vama da postavim pitanje, a da mi odgovorite sa da ili ne?
Haški sudija: Možete!
Šešelj: Znaju li Vaši roditelji da ste homoseksualac?
Merna jedinica ,dužine života vecine penzionera
1986- Još samo unuce da dočekam i onda mogu da umrem
1993- Još samo školu da završi i onda mogu da umrem
2005- Još samo u vojsku da ga ispratim i onda mogu da umrem
2007- Još samo da se oženi i onda mogu da umrem
2011- Još samo praunuče da dočekam i onda mogu da umrem
Izgovaranjem ove fraze sagovornika ubeđujemo da je ono što govorimo ipak istina, tj kao ne bismo da lažemo kad o tome pričamo, ipak su to ozbiljne stvari i nije se igrati sa njima. Može se koristiti i u situaciji kada je ono što smo rekli loše, tj protivzakonito pa se izvlačimo da ljudi ne bi pomislili da bismo to stvarno uradili, iako bismo vrlo verovatno stvarno i uradili to.
- Jel ste razmišljali da startujete čika Radetovu ženu?
- Šta je bre sa tobom, imaj poštovanja malo prema njemu, bio baš dobar čovek, nije mu ni 40 dana prošlo a ti bi ženu da mu jebeš?!
- Ne bih da grešim dušu, ali ona je sad tužna, treba je usrećiti, a i vrlo je atraktivna, a kasnije možda može da bude kasno.
- Mogu ti reći da mi se sviđa kako razmišljaš.
- Eto.
...
- Au ljudi, pa jel vidite vi ove današnje klinke kakve su...
- Jel si lud ti, mogu sa tvojom malom u razred da idu, nemoj Mira da te čuje.
- Mislim, ne bih da grešim dušu, ali stvarno imaju potencijala.
Kada pitate dva čoveka o nečemu, dobićete više od dva mišljenja. Na toj osnovi je stvoren Vukajlija. Rečnik slenga i idioma.
Kompjuterska Biblioteka · 7. Maj 2009.