
Ovo koriste starije osobe kada mlađima žele da pokažu kao su u korak sa najnovijim uličnim slengom, obavezno koristeći posle toga reči koje mladi ne bi koristili ni u ludilu.
(Susret sa nasumičnom babinom prijateljicom na ulici):
-Oooo zdravo Vuče, pa kako si mi, baš mi izgleadaš dobro, što bi vi mladi rekli, "pravi dasa"! Molim te, kada vidiš baku, zahvali joj obavezno za onaj čaj što mi je preporučila, mnogo mi je pomogao, ma baš je ono, što bi vi mladi rekli, "super"!
Узвик згрожених грађана након реклама за средства за чишћење ВЦ-а.
Gurmansko pravilo kanibala koje kaže da gosta jedeš tri dana, a poslije to meso možeš da baciš. Usmrdi se.
Izraz koji karakterise osobinu potpunog rastrecenja. Razresenje i poslednjeg problema koji te je jahao.
-E mozes da nam pomognes oko srpskog, imamo kolokvijum sutra?
-Brate, ja sam ga imala, dobila sam 9, a vi se jepte.
Brada za koju svi misle da ju je rendom holivudski glumac neobavezno puštao tri dana a u stvari su mu je 3 dana trimovali i uređivali svih 11 članova njegovog "stajling" tima.
Hladno, diplomatski, sve po protokolu. Bez ikakve prisnosti, želje za otkrivanjem novog, čisto da odradi posao.
-Halo, matori, mogli smo na basket danas, dan ubio se za znojenje.
-Ajde, imamo li ekipu?
-Ima nas 5, mogao si ti da zoveš Jovicu, pa da nas bude..
-Gde njega nađe, on je na Vi sa hodanjem, kamoli košarku da igra. Zvaću baka Bosu, ona se bolje gradi od njega.
----------------
-E mačko, mogli smo da probamo ovu pozu. Provali, ti staviš meni noge oko butina, leva ruka normalna na vito rebro, a glava..
-Mani se dušo toga, ti si na Vi i sa pišanjem. Deder, izmasiraj me.
Ono što ćeš dobiti kao odgovor na bilo koje pitanje prvog dana na poslu. A obično ti se zalomi neka "prekaljena majstorčina", zadrigla i zajapurena od rakije kao vepar.
"Majstore, mogu ruke da obrišem? -Gle ti njega! Nemaš ni tri pišanja u firmi, a 'oćeš ruke da brišeš?! Marš tamo pod mašinu!"
"Majstore, mogu da idem da jedem? -Da jedeš?! Pa pička ti materina, tri pišanja u firmi nemaš, a ti bi da jedeš. Аjde marš tamo, kuvaj kafu."
"Majstore, mogu da idem da pišam? -Ma ne moraš ni da me pitaš, svašta s tobom! Idi sine slobodno. Al' oribaj i klozet kad si već tamo."
P.S. Poslednje je primer kad ti je ćaletov drug nadređeni. Tada te tretira, kako oni popularno kažu, "kao sina". Sin mu kod kuće sigurno riba klozet.
Nastao u surovim uslovima naglih promena vremena krajem meseca oktobra, opijen isparenjima iz postrojenja TE, agresivan i nervozan jer je tu kad mu vreme nije. Pametniji, izdržljiviji i lukaviji od svoje kilave letnje braće, zuji kada bombarder i leti kao Crveni Baron lično. Ni slučajno ne sleće na beli zid nego skoro isključivo na tamne delove nameštaja. Fokusiran na svoj primarni zadatak (zajebavanje naivčine koja bi da prespava u toj sobi), strpljivo čeka prvi, najslađi san da dejstvuje i taj obrazac ponavlja do jutra kada mu se misteriozno gubi trag. Neuhvatljiv i neuništiv, jedini lek je da budete strpljivi i sačekate novembar, jer ko je ikada čuo za novembarskog komarca psihopatu?
vi – (tek zaspali)
on – zzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzz…..
vi – Ijao, jebem ti život i sve… valjda će da ode …
on – zzzzzzZZZZZZZ… (pravi luping od vašeg uha do nosa)
vi – (mahnito mlataranje rukom)
on – …………
(sve ovo 3x…)
vi – (paljenje svetla. Pola sata gledate svaki cm sobe i ne vidite ništa. Čekate još pola sata i vidite siluetu kod glave, ali niste dovoljno brzi. Pokušavate da dremate, ali vam je psiha već otišla u tri lepe i od spavanja nema ništa…)
on – zlurado se smeje dok čeka da ponovo zaspite i zuji po melodiji imperijalnog marša…
Ono što svaki prosječan učitelj kaže bar jednom tokom svoje karijere. Izjava najčešće biva propraćena davanjem jedinice.
Srijeda. Čas matematike. Svi su zapali u uobičajenu letargiju. Profesor objašnjava kompleksne brojeve. Jedan učenik se igra sa sa zavjesama i ometa profesora. Nakon dvije opomene učenik biva prozvan da odgovara današnju lekciju.
Učenik: Što baš mene? Šta sam ja uradio? Vi mene mrzite!
Profesor: Nemam ja razloga nikog ni da volim, ni da mrzim. Svi ste vi meni isti.
Otvara dnevnik i s radošću u srcu upisuje jedinicu.
Obavezna i standardna operativna procedura koja se primenjuje u toku priprema za putovanje sredstvima javnog prevoza. Sastoji se od odlaska u klonju u cilju prisilnog pražnjenja urinarnog i probavno-digestivnog trakta kako bi se izbeglo prinudno zaustavljanje autobusa, bogoradanje vozača i prekorni i podsmešljivi pogledi ostalih putnika.
cesta pojava u pismenim zadacima i pateticnoj poeziji neke goticarke. u ovakvim slucajevima se koriste da bi stih/sastav izgledao misteriozno, "nedoreceno". Uglavnom je sve receno, tako da imamo i previse informacija te su tri tackice i vise nego nepotrebne.
...volim ga...
...on drugu voli...
...ja placem... njega nije briga...
slomio mi je srce... bla bla... ... ... ...
Интерпункцијски знак којим остављаш утисак дубине, памети, и да о теми имаш рећи још много, али мудро ћутиш...
Нема се још много шта рећи о овоме...
Megalopolis, metropola, velegrad, grad, varoš, varošica, selo, selendra, bogu iza nogu, dopizdina, pripizdina, vukojebina, jedna kuća tri sela.
Najniži stepen naseljenosti. Kad prođe auto, dva meseca imaju o čemu da pričaju.
- De si Marko, kako je prošla seoska slava ?
~ Super, svih 150 ljudi došlo, odvalili se od komovače..
- Jel imate nekih riba tamo u Dužinama ?
~ Bila jedna ‘86-to, ali se udala pre dve godine u Alibunar kurva.
- I šta planiraš, jel se vraćaš kad završiš faks ?
~ Ma jok bre, čim završim ovaj, upisujem još jedan. I to neki što teži. . .
Samo spominjanjem ove rečenice pred gomilom, ograđuješ se od laži koje ćeš upravo izgovoriti i ukoliko upali blef, možda i ispadne da JEBEŠ.
Verovali vi meni ili ne, nji' je bilo pet na mene jednog!
*leti paradajz u glavu*
Nemač pojma što se muzike tiče, potpuni nepoznavalac ičega dobrog u muzici.
A: E, aj zovnemo Mirka da nam pušta muziku za rođendan?
B: Šupičku materinu, gdje nađe tog idiota, on je na Vi sa muzikom!
Kad se u fudbalu na male goliće ne izvodi korner ("korna"), već se čeka da se sakupe tri, pa onda ide penal.
A penal se često izvodi sa polovine terena, bez golmana. :)
Чисто реторичко питање које се често може чути на сахранама.
Куку леле, Милораде, ђе си пошао!!! *баца се на сандук*
Vremenski period neophodan da se nešto uradi, napravi, postigne... A često čak ni tad.
- Kako vezeš na toj džitri, svaka ti dala! Da imam tri života, možda bih uspeo da skinem tu solažu, pa bih još i falširao.
- Stvar vežbe, bratić moj. :namiguje curici u prolazu:
_______________________________________________________________________
- Divi ga ovaj, Kazanova, svake nedelje šeta novu! Svaka rasnija od prethodne! Pa gde ih samo nalazi?
- Ma pusti ti to, braćala. Mi takvu žvaku nećemo imati ni za tri života. Nego gledaj u se i u svoje kljuse, ulaži u sebe, pa'š da vi'š kad krenu same da se lepe za tebe, k'o žvaka za đon.
Rovac pitanje. Postavljeno matorijem bračnom paru u stanju je da iznudi odgovor u koji neće poverovati ni upišano dete iz predškolske ustanove. Neće poverovati ni oni sami, ali jebiga, šta je-tu je, neki odgovor se mora dati. Već uvežbana priča, prežvakana trista puta ali ipak naivna k'o senilna baba.
U biblioteci, na radnoj akciji uz gitaru, na izletu pored reke. Muda marjanova! Lažete, dupeta vam se crvene.
U kafani pored ibarske magistrale dok je ona radila kao konobarica, a on vozio šljunak kamiončinom, pa stao da svuče tri piva, izjede dva'est ćevapa i vidi ima li kojekude nešto što bi mu moglo popušiti uz put. Ništa od pušenja ali kada mu je smotani i znojavi devojčurak šukno narudžbinu stola pored u krilo i počeo grešno da trepeće očurdama u stilu pipi duge čarape nešto ga preseklo k'o tup cirkular lokalnog metalostrugara. Pa za ruku-pa u kamiončinu.
Dobro, nije ni bitno. Koga još boli kurac za to. Samo što pored svog greha i bluda koji su lokali kao mlađani nikad nemo'š čuti da se neko upoznao na način koji ne dolikuje finim i porodičnim ljudima kakvi su sada.
-Njori, kako si ti upoznao Vojku.
-Radila k'o pevaljka kod mene u kafani.
-Pa što ne kažeš da ste se upoznali u biblioteci dok si joj čitao pesme ili nešto tako? K'o svi ostali ljudi.
-Jeste, pa da me našamara kad dođemo kući što je vređam i omalovažavam.
Da. Definitivno ima dobrih fora, svaka čast onima koji ih smisliše. Respect Vukajlija.
MyCity Forum · 4. Februar 2009.