
Svi smo svedoci malih cigancica kako pevaju u gsp-u kako bi im neko udelio koju paru,to cak i nije toliko lose da vam neko peva osim ako naletite na felsera. On uglavnom tekstove zbrzava,i ubacuje neke svoje reci sa kojima sakati pesmu nakon cega pesma nema smisla.. i kako onda da im das koji dinar?
original:
Opet si plakala za njim
na licu ti suze vidim
ovako, duso, ne vrijedi dalje
idi tamo gdje te srce salje
A ja cu da zivim sam
navik'o sam tako
nije mi prvi put
da me ostavlja neko
ciga felser:
opet si plakala sa njim
na licu se suze liti
ovako lzlbz dalje
idi tamoooooo dalje
a ja cu da zivim sam
naviko sam tako
nije mi prplpvl nekoooooo
Pevac koga nisu proslavile njegove pesme nego film.
To je film "Do koske", i cuvena upotreba pesme: "Crna zeno" kao dobro oslikavanje mucenja Kovaca:"Ti uzivas dok ja placem, placem i tugujem, aaaaaaaa, placem i tugujem."
Mada bio je on poznat i pre toga. Terorisao je publiku na ZAM-u sa svojim spotom za "Gori more", dok je pesma bila nezaobilazan faktor po tadasnjim sedeljkama.
Svaka pesma mu je izrazito paljevinska, pored navedenih, tu su i pesme "Metak", "Ona je prica zivota moga" , "Podocnjaci" i "Ko na grani jabuka" sa Cecom (posto je ona merilo uspeha kod nas, moglo bi se reci da je covek uspeo).
Onda je pao u zaborav. Naravno iza svakog uspesnog muskarca stoji i jednako uspesna zena, pa ga je i ona vratila u mejnstrim. I to svalerisanjem sa Acom Lukasom. Zeljko se ubedacio, napravio novi album (Ovo je mali grad) samo da bi doso kod Peje u goste i tamo zajedno sa njim suptilno, gospodski i dzentlmenski pre svake pesme prozivao svoju bivsu.
Klasican primer da nema lose reklame.
Jako su trazene njegove pesme kad se komsiluk skupi na svinjokolj
Gori sporet, tope se slanine!
Lik koji piše scenario za dosadne emisije tipa 'Pesma i Bingo'. Ovaj momak nastavlja misiju svoga oca. Cilj je što više smoriti narod tako što ćeš napisati najdosadniji mogući scenario za emisiju koja bi trebalo da ima zabavan karakter. Pošto čovek ne može da smisli nešto smešno i zanimljivo, jednostavno ukrade sa VUKAJLIJE. Primer je emisija 'Veče sa Ivanom Ivanovićem' za koju takođe piše scenario.
- Brate što sam sinoć čuo/video dobru foru kod Ivana Ivanovića...
- Znam, ja sam to okačio na 'Vukajliju'!
- Na šta? Ma da, kao da bi Ivan Ivanović ukrao foru od tebe!
- Ili on ili sin Vanje Bulića!
- Ko?
- Ma zaboravi!
rima je podudaranje slogova na krajevima reci (strofa), najcesce upotrebljena u pesmama, recitacijama i slicnim oblicima kazivanja. U vecini slucajeva je saljivog karaktera i doprinosi kvalitetu i daje osnovu i smisao samim delima.
decija pesma: ima dete u selu, ime mu je laZA, al ga zovu drukcije, materina maZA...
narodna poslovica: ko umIJE, njemu dvIJE!
kladionicarska izreka: ko je igro na lACIO, pare je bACIO!
bozicna pesma: deda mrAZE, deda mrAZE, ne skreci sa stAZE.....
Rumunski političar. Jedan od naslednika Čaušeskua. Prati sve fudbalere Rumunije, a omiljeni mu je Valjamte Popesku. Lopov, nitkov, prevarant, govno, stoka, narod ga mrzi, sve najgore, lažovčina! Omiljena pesma mu je "Laži me, laži, laži ako smeš....."
- Je l' ti vratio pare onaj Milan lopov?
- Ma nije bre, stalno kao vratiću, vratiću....
- Ma alo! Taj Raju Žela brate, neće ti vratiti nikad, prebi ga bre!
Kada se udubis u neku pesmu iz 80-ih na lokalnoj televiziji, prisecas se vremena dobre muzike, druzenja, kvalitetnih izlazaka... i posle te dobre stvari, krene neka neverovatno gadna pesma izvucena iz neke Znj produkcije, i jednostavno se vratis u predjasnje stanje i shvatis da iz realnosti ne mozes da pobegnes.
Savršen primer mudrosti običnog čoveka.
Upitani odgovara takvom veštinom da svojim odgovorom tangira totalno druge sfere koje nemaju veze sa pitanjem. Jer ipak si sad na TV-u i ko zna kad...
Pitanje: Koja je za vas najgluplja pesma?
1)Osoba A: Pa, ona, bre..."Lijevo, desno, desno, lijevo, tesno mi Sarajevo!"
Anketar: A, kako to?
Osoba A, očigledno kivna na komšijske narode: Iskazuje čist muslimanski hegemonizam, tesno mu Sarajevo, pa bi teo da ga proširi, nabijem ga!
2)Osoba B, očigledno šahista: Uf...svakako ona od Seke "Menjam pijuna za kralja..."...vidi se da žena ne zna da igra šah. Pesma mi vređa intelekt.
3)Osoba C: Za mene je najgluplja pesma "Krivo je more!"
Anketar: Zbog čega?
Osoba C, očigledno car: Pa, brate, kako more može da bude krivo!
Covek koji neosporno i sta god vi drugi rekli, ima neke od najvecih hitova na domacoj muzickoj sceni.E sad druga je stvar ono sto je radio u poslednjih 15 godina kada je sav svoj rad upropastio svojim novim pesmama i ponasanjem.
A sad iskreno kazite dali je ovo losa pesma.
Dva galeba bela.
Ako niste culi poslusajte.
Kultna pesma Kotrljajuceg Kamenja u narodu poznatijeg kao The Rolling Stones sa albuma Let it bleed. Ima dosta uticaja gospel muzike i jedan od boljih tekstova u istoriji roka koji Dzegera direktno svrstava u filozofe. Svira je i Hju Lori u maestralno odigranoj ulozi Dr. Gregorija Hausa. Haus iz nje vuce inspiraciju da zeza druge, a ovih dana se vrzma i po glavi Katarine Rebrace.
I saw her today at the reception
In her glass was a bleeding man
She was practiced at the art of deception
Well I could tell by her blood-stained hands
....
You can't always get what you want
You can't always get what you want
You can't always get what you want
But if you try sometimes you just might find
You just might find
You get what you need
Izraz koji se koristi u Srbiji da bi se pogrdno opisao neki bend i ujedno uznemirio sagovornik koji vam je taj bend i pomenuo. Nije obavezno da se stvarno presluša bilo koja pesma od tog benda, već je dovoljno da na pitanje "Jel si čuo možda ...?" odgovori pomenutom frazom.
"Jel si čuo možda za 30 seconds to mars? Imaju onu dobru stvar The Kill!"
"Ma beži bre čoveče! Ti tvoji pederi!"
"Nisu uopšte pederi! Jeste da se Jared jedno vreme farbao, ali nije uopšte peder! Jel si ti uopšte čuo za njih?"
"Nisam! Ne slušam LGBT muziku!"
"Jel si čuo možda za Smitse? Vrh bend!"
"Ala si dosadan više sa tim tvojim drogirašima!"
"Odakle ti da su drogiraši! Ne pominju nigde ikakvu drogu! A i pre ćeš da vidiš Koštunicu na gej paradi, nego Morrissey-a sa špricom!"
"Ma beži bre to sve narkomani! Neću to da slušam!"
"Jaoj kako je dobar Rise Against! Jel su čuo možda nešto od njih?"
"Ne! Ne slušam te tvoje fašiste!"
"Molim! Oni fašisti? A tvoj Baja Mali Knindža je baš human sa onim njegovim pesmama Alija i ostalo!"
"Nego!"
Hrvatski pevač i ostalo što uz to ide. Inače kum veoma tolerantnog, proevropskog pevača Marka Perkovića Tompsona, sa kojim je snimio i par dueta. Među tim duetima je i pesma posvećena Gotovini. No, to našem dragom Miroslavu nije smetalo da nastupa u Subotici, a još je manje smetalo našoj javnosti i ponajmanje vlasti. Spotovi su mu radi viđeni na DM Sat.
Kad može Nikola Urošević Gedža u Hrvatskoj, što Škoro ne bi mogao u Srbiji?
Glista mi je rekla,
Da na brdu ima jedan kamencic,
Koji je ustvari patuljak.
On ima magarca Prcka,
I oni zajedno idu u pustinju,
Jer tamo imaju oazu,
U kojoj se nalazi mravinjak,
Gde zive skakavci koji prave vaze,
Na kojima su naslikane,
Kineske,kokosinjacke trube.
I to je pesma o glisti,
Na koju se gadi M.
-Burazeru,sta ti je ono glista rekla?
-Gli...
"Lakmus papir pesma" kojom proveravate koliko je neki kafanski orkestar zaista ciganski i zaista profesionalan. To im je himna, i ako neki ciganski orkestar to ne zna, ne zaslužuje da se bavi time. Ako im to tražite, i ne znaju, bežite glavom bez obzira, odraće vas i uzeće vam pare na "Lane moje" i "Ivkovu slavu".
- Gazda koju ćemo sad?
- Pitao sam malog puža!
- Auuu... gazda, pa gde baš tu najskuplju... pa nemamo svi instrumetni, bolesan nam vijolinista...
- Ne seri nego sviraj, da vas ne kačim na drvo!!!
Pesma Block out-a, himna svih ruletom sudbine rođenih "ispod gusenica", čija je sloboda (u svakom mogućem smislu) omeđena zidinama banalnosti, letargije i periodičnim ciklusom samo-destrukcije ove "Proklete avlije".
To zaista shvate samo oni koji probaju da se ( ili da nas ) otrgnu iz ove crne rupe, a zavrse kao dobar primer mladima da je konformizam u Srbiji najzdraviji način života.
Šveđanin pederastog izgleda i pokreta, koji je idol mnogim štreberima, a muzičari (u pokušaju) sanjaju njegovu karijeru. Pravi muziku koja bi mogla da se klasifikuje u neki zarazni trance, eurodance ili kako ja to zovem - happy-gay-trance. Bio je retard u srednjoj školi, a postao je popularan tako što se malo zajebavao u programu za muziku zvanom Fruity Loops i izbacio pesmu pod imenom "Boten Anna" koja je o nekoj ribi koju je upoznao na četu preko neta. Pesma postaje instant hit i mega popularna u severnoj evropi, a on potpisuje ugovor. Pošto je "mega-talentovan" izbacuje još dve pesme koje su potpuno iste kao "boten ana", samo je tekst drugačiji. Jedna je o zaraznom modu za warcraft, o DotA-i na koji se svi štreberi i gejmeri lože, a druga je o nekoj ribi i zove se "all i ever wanted". I njegove ostale pesme liče jedna na drugu, tako da kad čuješ jednu, čuo si sve. Inače, pregledi (views) njegovih klipova na jutjubu se meri u milionima (pojedinačno po klipu), a njegova "najgledanija" pesma "now your gone" je jedan od najgledanijih klipova na jutjubu sa preko 61 milion pregleda u ovom trenutku :O !
Ali sve u svemu, njega baš briga, za par godina je postao jedan od najpopularnijih likova na svetu u elektronskoj muzici i postao pun kao brod, njegove pesme, moram priznati, jesu zarazne, a tek mu je 25 godina! Uspeh koji svako može samo da sanja, a da se ostvari može samo jednom od milijardu ljudi - Basshunter-u!
Omiljena pesma Zeljka Mitrovica. Ne j*be zivu silu. Tv program mu kasni oko sat-dva, ima reklame na svakih pola sata i traju toliko. Vlasnik najgledanije televizijske stanice od njenog nastanka (svako vidi deo grandovog novogodisnjeg veselja (u statistiku se ulazi i ako saltanjem kanala naidjete na pink na 2 sekunde)). Pored nekog ministarstva za kulturu (nedefinisane uloge) ova stanica i dalje opstaje.
Jedna od najveličanstvenijih pesama srpske književnosti (šamar malograđanskom miljeu koji misli da je to neka pesma od Marine Tucaković)
slavi danas sto godina od kako je izdata. Autor ovog izvanrednog dela je veliki pesnik i sanjar, čika Laza Kostić 1841–1909.
Inspirisan životom i smrću fatalne lepotice Lenke Dunđerski, uspeo je da sačini ovo remek delo, kome je danas veliki jubilej, a važiće za vjeki vjekova.
Džaba vam, drage moje devojke, sva izvikana uputstva ženskih časopisa, svi saveti samoproklamovanih TV voditeljki kolažnih emisija, odlasci kod pedikira-manikira-frizera-solarijuma, sve krpice i štiklice koje posedujete, ako nemate harizmu i plemenitost, vedrinu i magnetnu privlačnost duha koju je posedovala jedna Lenka Dunđerski, pa da muškarcu uzburljate pamet i učini u Vaše ime nešto izvanredno.
Izuzetnost je najbolji put da budete nečija muza...
Oprosti, majko sveta, oprosti,
što naših gora požalih bor,
na kom se, ustuk svakoj zlosti,
blaženoj tebi podiže dvor;
prezri, nebesnice, vrelo milosti,
što ti zemaljski sagreši stvor:
Kajan ti ljubim prečiste skute,
Santa Maria della Salute.
Zar nije lepše nosit lepotu,
svodova tvojih postati stub,
nego grejući svetsku grehotu
u pepo spalit srce i lub;
tonut o brodu, trunut u plotu,
đavolu jelu a vragu dub?
Zar nije lepše vekovat u te,
Santa Maria della Salute?
Oprosti, majko, mnogo sam strado,
mnoge sam grehe pokajo ja;
sve što je srce snivalo mlado,
sve je to jave slomio ma',
za čim sam čezno, čemu se nado,
sve je to davno pepo i pra',
na ugod živu pakosti žute,
Santa Maria della Salute.
Trovalo me je podmuklo, gnjilo,
al' ipak neću nikoga klet;
što god je muke na mene bilo,
da nikog za to ne krivi svet:
Jer, što je duši lomilo krilo,
te joj u jeku dušilo let,
sve je to s ove glave sa lude,
Santa Maria della Salute!
Tad moja vila preda me granu,
lepše je ovaj ne vide vid;
iz crnog mraka divna mi svanu,
ko pesma slavlja u zorin svit,
svaku mi mahom zaleči ranu,
al' težoj rani nastade brid:
to ću od milja, od muke ljute,
Santa Maria della Salute.
Ona me glednu. U dušu svesnu
nikad jos takav ne sinu gled;
tim bi, što iz tog pogleda kresnu,
svih vasiona stopila led,
sve mi to nudi za čim god čeznu,
jade pa slade, čemer pa med,
svu svoju dusu, sve svoje žude,
-svu večnost za te, divni trenute!-
Santa Maria della Salute.
Zar meni jadnom sva ta divota?
Zar meni blago toliko sve?
Zar meni starom, na dnu života,
ta zlatna voćka sto sad tek zre?
Oh, slatka voćko, tantalskog roda,
što nisi meni sazrela pre?
Oprosti moje grešne zalute,
Santa Maria della Salute.
Dve se u meni pobiše sile,
mozak i srce, pamet i slast.
Dugo su bojak strahovit bile,
ko besni oluj i stari hrast:
Napokon sile sustaše mile,
vijugav mozak održa vlast,
razlog i zapon pameti hude,
Santa Maria della Salute.
Pamet me stegnu, ja srce stisnu',
utekoh mudro od sreće, lud,
utekoh od nje - a ona svisnu.
Pomrča sunce, večita stud,
gasnuše zvezde, raj u plač briznu,
smak sveta nasta i strašni sud. -
O, svetski slome, o strašni sude,
Santa Maria della Salute.
U srcu slomljen, zbunjen u glavi,
spomen je njezim sveti mi hram.
Tad mi se ona od onud javi,
ko da se Bog mi pojavi sam:
U duši bola led mi se kravi,
kroz nju sad vidim, od nje sve znam,
zašto se mudrački mozgovi mute,
Santa Maria della Salute.
Dođe mi u snu. Ne kad je zove
silnih mi želja navreli roj,
ona mi dođe kad njojzi gove,
tajne su sile sluškinje njoj.
Navek su sa njom pojave nove,
zemnih milina nebeski kroj.
Tako mi do nje prostire pute,
Santa Maria della Salute.
U nas je sve ko u muža i žene,
samo što nije briga i rad,
sve su miline, al' nežežene,
strast nam se blaži u rajski hlad;
starija ona sad je od mene,
tamo ću biti dosta joj mlad,
gde svih vremena razlike ćute,
Santa Maria della Salute.
A naša deca pesme su moje,
tih sastanaka večiti trag;
to se ne piše, to se ne poje,
samo što dušom probije zrak.
To razumemo samo nas dvoje,
to je i raju prinovak drag,
to tek u zanosu proroci slute,
Santa Maria della Salute.
A kad mi dođe da prsne glava
o mog života hridovit kraj,
najlepši san mi postaće java,
moj ropac njeno: "Evo me, naj!"
Iz ništavila u slavu slava,
iz beznjenice u raj, u raj!
U raj, u raj, u njezin zagrljaj!
Sve će se želje tu da probude,
dušine žice sve da progude,
zadivićemo svetske k olute,
bogove silne, kamoli ljude,
zvezdama ćemo pomerit pute,
suncima zasut seljanske stude,
da u sve kute zore zarude,
da od miline dusi polude,
Santa Maria della Salute.
_________________
14.08.1909. Laza Kostić
Likovi koji mnogo dobro i mnogo brzo sviraju gitaru, dobri muzičari, al' zato kad te neko pita kako ide neka pesma od nekog od njih, zbuniš se jer niti možeš da odzviždućeš melodiju, niti da je otpevaš. Ma koliko bio popularan ovakav gitarista, posle svirke nikad ne uspeva ništa da povali jer ga okruže klinci koji se prže na ekstra sviranje da bi im gitarista objasnio neku tehniku, pa ribe razgrabi neko drugi.
Pesma na jednom od žabarskih jezika (italijanski, francuski i španski) ima neverovatan potencijal da izazove mega svrš kod balkanskih devojaka, osećaj sličan onom koji ima seljak kad cena prasića skoči na 5 konvertibilnih maraka, kao kad penzioneru uplate zaostalu deviznu štednju, kao osecaj sponzoruše kad produva frulicu rezervnom beku Vojvodine u toaletu nekog fensi tuc-tuc kluba. Nije bitno što je ta pesma golo govno, i da se recimo ne može porediti sa umetničkim radovima Žareta i Gocija ili milozvučnim harmonijama Radeta Lackovića, bitno je da neki Žabar od 60 kila žive vage gistro peva o romantici, dok se utegnut uvija na sceni kao gušter na seoskoj kaldrmi nakon što ga je pregazio traktor Ferguson. Nije bitno što taj isti Žabar pevač u privatnom životu oko nosa slaže belo kao oko dimnjaka obližnje cementare, dok pijan arči straponom tajlandske šimejl patuljke.... Samo je bitno da nije Srbin, rumena i razvijena lola i bekrija, nego raspala Žabarčina - biti preldžija je tako out u očima naših cura.
On ti peva o ljubavi, jedino što bi dobila od njega je SIDA i nogu u dupe... On ti menja takve kao ti kao automehaničar ključeve trinaestke...
Opis melodije sa početka onog šta se prodaje kao srpska narodna pesma, narodna možda jeste, a srpska malo teže pošto po zvuku najviše liči na fakirovu frulu za sviranje kobrama sa dodatkom nečeg šta bi se svidjalo pojedinim pustinjskim narodima ali bi ih bila sramota da slušaju u javnosti.
-Alo bre šabane, gasi to, samo što nije izašla kobra iz zvučnika, pusti lepo Tomu!
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.