
Moje komšije i ja dobili Dinkićevih 1.000 eura besplatnih akcija.
kcerka moje mame kad treba otici u prodavnicu, u banku, na pijacu...
m: hoces odnijeti djubre do kontejnera?
ja: aaaaaaaa
m: aj ljubi te majka, aj princezice
ja: aaaaj dobro
m: otidji usput do banke, uplati ovo
ja: eh da taman mi das pare i za ...
m: a je l mora to sad????
ja: ne mora
m: navrati i u prodavnicu....
Samo jednom u životu, dovoljno je da uđeš u čađavu mehanu. Odmah znaš da li je kafana tvoja subina. Kada ti otvore vrata od kafane, prizor je uvek sličan: krčma stara, krčmarica mlada, ide pesma za društvo u ćošku, veseli se poslednji boem sa dva dobra druga, dva prijatelja, dok u uglu sam za stolom jedan čovek sedi. Posle kratkog vremena postaješ jedan od onih koji bi djavolu dušu dali za merak. Luduješ i lumpuješ do zore. Iznova i iznova, dok napolju steže zima, u kafani punoj dima, slušaš pesmu ciganina. Kada te sestra upita: ,,Kuda brate, noću odlaziš'', odgovaraš sa: ,,Opet sam ti u kafani!''
A onda, dok je jesen u tvom sokaku, po prvi put, ugledaš oči jedne žene, koja udje u tvoj život kao slučajna prolaznica. Kada odlučiš da dotakneš te usne koje dugo želiš, shvatiš da ne možeš bez nje. A onda počne nešto čudno sa vama da se dešava. Kad poveruješ i srcem i dušom da ćeš život deliti sa njom, ona ti bez razloga kaže zbogom, i rastanete se jedne letnje noći. Od tog trenutka, ljubav ti srce mori, lažeš sebe da možeš bez nje, i tešiš se kako nije život jedna žena. Prazna čaša na tvom stolu tera te da se zapitaš šta si ti u njenom životu? Da li te voli ili se kaje? Dani prolaze, a nje nema. Počinješ da tražiš ljubav novu, da staru iz srca zbrišeš, jer šta će ti sećanje na nju, kad ljubavi nema više? Dok bez nje piješ gorko vino, cigani ti tiho tiho sviraju, sviraju noćas samo za nju. Proklinješ crne kose i moliš srce da zaboravi dan kada je srelo.
Ali izgubljene ljubavi vraćaju se same. Zvala te je jer želi da te vidi. I dok se gledate skriveni od kiše, shvataš da je kasno da se menja. Ti si je voleo,drugi je imao. Ona nije znala za bol srca tvoga. Shvataš da u ljubav više neveruješ.
Kad te zvekne srce, ili eventualno muž dok si na tuđoj ženi.
Izraz upotrebljen da opiše jedan od kvaliteta moje nesuđene snajke.
"I kakva mu je buduća žena?"
"Ma super... Ima kola, kuću, posao, nema široke rodbine, samo kevu koja vuče na čamovinu. Znači situacija do jaja."
Da li je sudbina? Možda su anđeli? Možda...možda nešto što je ne umem da objasnim! Ma neću da se trudim da razumem uopšte! Jer, sedim na stolici i slušam. Moje sinapse trzaju u ritmu akorda najboljih gitarista dok ona, totalno prepuštena vođstvu svog srca, peva. A peva, fantastično! Dok mi se svaka njena melodično otpevana reč urezuje u mozak i stvara trajno sećanje praćeno oslobađanjem ogromne količine adrenalina koji izaziva ubrzanje rada mog srce do neslućenje jačine udaranja u moja prsa, mozak u podsvesti razabira da su je ipak anđeli poslali. Mora da je tako!
Za trenutak se gubim i počinjem da se borim. Pevam i ja! Ne dam joj da me raskine. Mozak se brani svojom autoimunošću. Ipak, pokreti njene glave i njenog tela me umiruju u maniru najjačih sedativa i ja i dalje gledam i slušam. Njen glas više ne registruje moj mozak kako medicina objašnjava. To sada radi srce!
I dok gubim tlo pod nogama osećajući se nemoćan kao moreplovac pred glasom sirene, mozak mi govori da ne diram, da ne skrnavim takvu dobrotu i čestitost. Suzdržavam se! Dodir ruke samo, ništa više, srce mi govori. Hej, ali poznajem sebe! A ona je tako anđeoski lepa, nestvarna, a ipak realna, daleka, a tako na dohvat ruke, na dohvat srca! Gledam je, potresen sukobom svoje glave i svog srca, a ona me i dalje opčinjava glasom koji dopire iz usta ukrašenih obrazima rumenim kao najslađe jabuke. Njene usne u pokretu postaju jedino što mi oči vide. Tako fokusiran, preživaljavajući poraz razuma od srca, konstatujem činjenicu - Gotovo je! Zaljubljen sam!
Osoba koja bučno srče supu ili čorbu, i time ometa ostale ljude za stolom u obroku.
-Srrrrrrrk... Srrrrrrkkk... Ssssrrrrrrrrkkkk... SSSSSSRRRRRRRRRRKKKKKKKKKKKKK!!!
-Aman, tiše malo srkadžijo jedan! Jebote, malter sa plafona će mi pasti u tanjir!
Rupa na kašiki. Marketinška ispovest ženske debeloguzije koja svojom pričom cepa srce gledalaca k'o bilder telefonski imenik.
-Bila sam debela i grdosija, pos'o sam mogla naći jedino u cirkusu. Život mi je post'o Hirošima, a umalo i Nagasaki. Dok sam šetala ulicom preljevala sam na bankine. Al' otkad pijem ove kapsule smršala sam 40 kila, imam novog švalera, a izgubio mi se i ožiljak od carskog reza.
Izuzeno mocan i poznat svetski lik, kojeg je porazio salter moje koleginice.
"Gospodjo, znate li Vi ko sam ja!?"
"Ma i da si Ban Ki Moon, ima da cekas !"
Omiljena izreka mediokriteta ..
Ukratko - ne slusaj srce vec razum .... jos krace - sranje
-srce iz lubenice
-kožurica od pileta
-bela strana eurokrema
-zaponjci mlade jagnjetine
-krajak od hleba
-pokorica od pudinga
i još mnogo stvari do kojih se prvi dokopaš...
Sestra: Maaamaaaaa, Zoran opet "kopa" po lubenici!!!! I pojeo je svo belo iz eurokrema.
Keva: Zoraneeee, ne "deri" pile, šta će gosti da pomisle. I da ti nije palo na pamet da rovariš po pudingu.
Ćale: Kakav je ovo hleb? Kao da su ga miševi grizli?
Brat: Zorane siso, opet si pojeo oba zaponjka.
Po mišljenju moje babe, brushalter sa korpama. Kako, kaže, skroz nepotrebna stvar.
Baba: Kad su ti porasle tolike sise?
Ja: Baba, to je samo vizuelno.
Baba: Vizvueleno?
Ja: Haha, vizuelno. To je zbog brushaltera.
Baba: Jao, to su oni grudnjaci što dupliraju. Bolje to sama skini i meti neki drugi, nemo' da se dečko razočara kada te skine.
Po mišljenju mnogih "Crven ban" je apsloutni MUST HAVE, ali istina je malo drugačija. Ovo delo je sasvim sigurno ušlo u istoriju narodne književnosti kao kultno zbog svog provokativnog sadržaja koji se nalazi na samom prelazu erotike u vulgarnost. Zbirka nije obimna, ali je mestimično živopisna. Sadrži i listu prostačke terminologije stare dva veka, na kojoj se nalazi i glagol "kurčiti se"; dakle, kurčimo se već dvesta godina. Iskren savet: Ukoliko se domognete "Crvenog bana", ne očekujte previše.
WARNING! Sadržaj nije prikladan za mlađe od 18 godina.
"Oj devojko, srce moje
kad ti vidim sise tvoje,
Dreše mi se gaće moje."
"U djevojke crna pička,
A u mene ne;
Mnogo sam je nabadao,
Već me volja ne."
Rečenica sveštenog lica, na koju srce sponzoruše najviše zaigra, kad se udaje za bogataša u poznim godinama.
Izraz moje babe za sve ono što je moralno i čovječanski.
Nemoj, blago baki, dizati noge na sto, ljucki se ponašaj!
Kada pitate dva čoveka o nečemu, dobićete više od dva mišljenja. Na toj osnovi je stvoren Vukajlija. Rečnik slenga i idioma.
Kompjuterska Biblioteka · 7. Maj 2009.