
Način odbrane kada osoba uvidi da je ispala glupa postavljanjem idiotskog pitanja.
Ortak 1: Brate, je l' bi jeb'o Larisu Rikelme da ti je sestra ?
Ortak 2: Kretenu, 'si normalan !? Ti bi ???
Ortak 1: Ma ne brate, šta ti je !?
Ortak 1: A zamisli da ti je keva zombi, i da te juri da ti otvori lobanju...Je l' bi je roknuo ?
Ortak 2: Normalno da ne bih, keva mi je, jebote ! Stvarno nisi čitav, ubio bi kevu !!!
Ortak 1: Ma ne brate, šta ti je !?
Poslednji bastion zdravog razuma, zatišje pred buru. Molitva bogovima prisebnosti, da podare strpljenje i razuvere agresivnost u čoveku, udalje od ideje masovnog pokolja.
Uzvik kojim rođak sa sela izražava frustraciju i očaj u koji ga dijalog sa mnogobrojnom familijom iz grada dovodi.
Godišnja poseta selu. Unuci, unuke, razni rođaci, pristižu svojim skupocenim automobilima, koji svakako ne zagađuju prirodnu sredinu. Emancipovani, edukovani, erudite... Oni naročito cene velelepnost sela, lepotu prirode, koju primitivni um "seljana" ne može da pojmi. Poslati kao blagoslov, da OBJASNE! civilizovano ponašanje primitivnim traktoristima, po čiji sir, jaja i šunku dolaze...
Teodor: Ohoj, zdravo rođače! Kako ono kod vas na selu kažu, pomože Bog?
Radivoj: Ma možeš kako god hoćeš, samo da ste vi nama dobro došli!
Teodor: Ma jesmo, nego nam se automobil zaglavio u jednoj bari usput, pa nas je dovukao jedan momak romske nacionalnosti traktorom...
Radivoj: Ko? Pa to je moj sin Pera. Nije on Ciganin, nego je malo preplanuo. Izvlačimo bostan već nekoliko nedelja...
Teodor: Znači radovi su u punom jeku hehe. Jeste li žnjeli paradajz već? Kako je seno rodilo?
Radivoj: Šta reče rođače, šta si ti ono beše od škole završio?
Teodor: Visoku poslovnu školu strukovnih studija, u Novom Sadu! Skoro sam upisao master!
Radivoj: Aha, odlično! Da se vi školovani šta pitate, ja bih pečenicu pekao u mikrotalasnoj!
Blentava podbadalica koju uputimo prženici, na samom vrhuncu njene zabezeknutosti, pošto je već dobro zagrizla i progutala našu priču.
- Maco, rešeni su naši finansijski problemi! Nema više jeftine hrane, nema više kozmetike na litar!
-Štaaaa? Šta si sad smislila?
- Počeću da se bavim striptizom.
-'Sti normalna, šta vitla kroz tu tvoju glavudžu? Jaoo, crni Milomire, crn te dan doneo na ovaj svet!
-Ma, ložim te, idem da prodam ovih 20 cm kose, dobro plaćaju!
-Kosu!!! Pa zbog nje sam te oženio, kad se samo setim kakve si vitice plela, a...
-Alo, Milomire, tajm aut bre. 'Se pališ ko kutnjak, infarkt da dobiješ! Na duši posle da te nosim. Idi bre, sav si prost ko ameba! Bree...
Narodski izraz za osobu koja se prilikom rasprave mnogo uživi i nevira.
Lik 1- Ona moja jugara živo sranje ugasi mi se na sred autoputa.
Lik 2 - Ma ja mislim da je to dobar auto, pre svega pouzdan.
Lik 1 - E daj bre ne seri, kako pouzdan kad mi se ugasi na sred puta juče, zamalo lančani sudar da izazovem i ti će mi kažeš pouzdan, šta trebalo je da poginem?
Lik 2 - Brale opusti se vidiš da te palim, šta skačeš ko crevce na žaru?
Lik 1 - Ma marš u pičku materinu!
Izgovara riba, koja je na žurku došla sa najružnijom drugaricom, da bi vas suptilno odjebala
baja: Dje s mala, oš da djuzgamo
riba: Rado, ali šta ću sa drugaricom, ne mogu samu da je ostavim
baja odmeri drugaricu pa se okrene i tužno pogleda drugare... zatm odustaje i vraća se u grupu
Izraz zabrinutosti srpskog vojnika za kolegu mu sa druge strane nisana, u momentu dok ga ceka u isplaniranoj zasjedi, kako bi ga ubio.
Ziva istina. Nasi postavili zasjedu kod Kacelja protivnickoj brigadi, sa namjerom da ih napadnu kada naidju. Medjutim, ovih nema... Nema ih satima... Ove nase vec pocela nervoza da fata, sta ako su provaljeni, pa onda da budu zrtve kontra zasjede. Ko zna sta se sve covjeku moze javiti u mislima pri takvoj situaciji...
Utom, zacu se Radovan, mitraljezac, pomalo zabrinut za njih: "LjUDI A DA IM SE NIJE STA DESILO?!"
Kako to ovaj rece, nasta kikot i smijeh u pola bataljona. Smijali se i ovi sto nisu bili naduvani. (Prava vojska!)
Ovi zbog kojih se zasjeda pravila nisu tuda naisli, vjerovatno je slucajnost to bila... Za tri mjeseca se rat i zavrsio, potpisa se Dejtonski mirovni sporazum, bla bla bla
Fraza koju izgovaraš kada neko krene da ti govori kako zračenje nije zdravo, da ne valja spavati pored mobilnog telefona koji je upaljen...
-Što piješ tu koka-kolu? Znaš koliko je to štetno, kolko nije zdravo za telo?
-Šta sve nije zdravo, brate moj.
Dobra replika kada želiš da prekineš drugara koji ti priča nešto zaista bitno, a ti mariš za tu priču kao za stanište belih medveda. Naravno, ovo se koristi samo na drugarima koji planu kao hepo kocke.
-Upadnem ti ja kod ovog mlađeg u sobu, sasvim slučajno, kad imam i šta da vidim, mali mi ladno motao buksnu brate!!! Ja tu popizdim, skinem kaiš i krenem da...
-I sta kažes kada si se ti ono davio u Tisi?
-More da ti jebem mater, ja ti se ovde ispovedam, ne znam sta da radim, a ti me zajebavaš, pa kakav si ti to prijatelj?!
-Izvini, bilo je jače od mene, znaš i sam da se ložis kao hepo kocka.
-Ma jedi govna bre.
Odgovor strastvenog kladioničara na pitanje da li je ikad čuo za bonton.
Kladioničar: E u pičku materinu!!! Opet sam rokn'o na Bristol, nek ide u pizdu materinu jeb'o ga Milvol da ga jeb'o!
Šalteruša: Momak jel može malo tiše i bez psovki, jesi čuo ti za bonton?
Kladioničar: Šta čuo, gledao mala moja! Kad sam ja dobijao pare na Bolton, ti si srala gaće i jela pačja govna...
Kazemo kada se ukljucimo u odredjeni posao kada je on pri kraju, kada je izvesno da ce se uspesno zavrsiti, i onda svu zaslugu pripisemo sebi. Ako eventualno ne uspe, onda kazemo: "Pa sto me niste zvali na vreme?"
Igramo basket do 21, vodimo 19:15, povredjuje se nas igrac i u igru upada lik i daje jedan kos. Pobedjujemo sa 21:16, i on kaze: Sta biste vi bez mene?
--------------
Igramo basket do 21, vodimo 19:15, povredjuje se nas igrac i u igru upada lik, gubi loptu i mi primamo 6 kosa. Gubimo sa 19:21, i on kaze: Sto me niste ranije zvali?
Rečenica kojom se uglavnom započinje dug razgovor. Osoba koja je to pitana verovatno neće stići ni da progovori, jer će je druga osoba prekinuti u tome sa najčešće glupom temom.
A: Pa djes' ti nismo se 100 godina videli... Šta ima novo?
B: Evo, malo sam...
A: Jel' znaš da 1 evro od juče vredi 106, 34 dinara????
Pitanje koje nema svrhu pronalaska vizuelnog ekvivalenta situacije, već je više kritički nastrojeno - tipa: koji ti je kurac?
Dobro bre, pa na ujnu da drkaš. Na šta to liči?
Liči da bih joj pokido čmoor.
Bio je visok. Crn. Starinski ošišane kose, do pola uva. Jak kao bik. I neustrašiv. Na noževe je golim rukama udarao. Pred puškama golim prsima stajao. Bio je čovečina! Pravi Rudnički Bik. Uz to i krvav radnik.
Sanjao je. Često je i puno sanjao. I tako visokome, vazda mu je glava drala oblake. Sanjao je dečicu kako se jure po avliji staroga deda Mile. Sanjao je. Ali nije dosanjao.
Voleo je on i da popije koju. Onako s nogu, ujutru, kad ustane i kad se umije na velikoj starinskoj česmi nasred dvorišta. Ali pijanica, nije bio Voleo je svoje pčele, svoju zemlju. On, i otac mu, pravili su nošnje i šajkače i prodavali. Nešto malo poljoprivrede i, bogami, fino se skućiše.
A onda je došla bolest. Starost. Beda. Glad. I samoća. Samoća ga je klala gore nego sve. Nije se na vreme oženio, posle ga ni jedna nije htela. Bio je vazda sam - u kući, u dvorištu, u selu. I teško se zbog toga propio. Ta ljudina, sanjar i maštar, gubila se u ogavnoj javi svakodnevice. U našem sivom svetu, tako drugačijem od njegovog.
Oronuo je. Od njega, medveda, a ne čoveka, ostala je samo senka. Smanjio se nekako. Nadničio je za ono malo hleba i alkohola što mu je trebalo da preživi. Bio je i seoski crkvenjak, i kad ga pop nije video, krao je pričesno vino, ako drugoga nije mogao da nađe.
Ali ni takvoga, pogrbljenog, samog, starog, niko ga niko ga nikad, čak ni do krajnjih granica pijanog, nije video sa suzom u oku. Samo se, mada i to sve ređe, po nekad posmešljivo, po nekad sa iskrenim žaljenjem, a uvek sa nekim dubokim strahom u glasu, o njemu moglo čuti:
-Pogle'j Žiku Miletu Crnem! Šta se, Bože, učini od onakvog čoveka.
Zvanje koje na kraju studija nosi većina bivših mladih entuzijasta koji su poneti iluzijama o sebi i svetu upisavali fakultete za diplomirane kurčeve naivno verujući da će postati nešto drugo. Zajednički imenitelj za sve one koji su upisali razne književnosti, antropologije, fagote, konzervacije, filozofije, vajarstva, etnologije i istorije umetnosti u Srbiji. Mladom entuzijasti, budućem diplomiranom kurcu sa gomilama nepraktičnog i beskorisnog znanja, već na sredini školovanja postane jasno da nema ništa od iluzije da je on izabrani i da će pomerati svetske okvire svojim nadzemaljskim idejama i talentima i da se čovečanstvo neće usrati od sreće što se baš on rodio. Nakon ove spoznaje, postepeno i gradacijski, entuzijazam naivnog junoše počinje da se kruni, a najniži nivo dostiže u trenutku u kom na papiru ugleda sopstveno, krasnopisom ispisano, ime. Ovo je idealan trenutak da mali veseljak nauči i drugu najvažniju lekciju o starom govedu životu-nešto mora i da se jede. Jebiga. Svestan neupotrebljivosti talenata i znanja koje poseduje, konačno mu se, nakon godina potiskivanja, jasno javlja pitanje: I? Šta sad? U tom, presudnom trenutku, nekolicina srećnika uspe da ostvari srpski vekovni ideal: plata iz budžeta-osmica-sindikat-topli obrok. Drugi deo se najčešće odlučuje za prekvalifikaciju i postaje, šta god: radnik na trafici, menadžer, majka, monter PVC stolarije ili Srbin na kruzeru na primer. Treći se odluče za kompromis: uzmi Klimte štafelaj u ruke, put pod noge pa lepo u Buljaricama crtaj portrete debele dece ili pejzaže sa ovcama pokraj Morave pored tezge sa američkim krofnicama i kostimiranog Sunđer Boba koji ti je možda i kolega samo ga ne prepoznaješ. A oni četvrti, najžilaviji, ostaju beskompromisni i dosledni velikom Sebi pa hrabro odlučuju da nastave da žive kod roditelja, sede u zaprloženoj sobi sa krdžom među prstima, veltšmercom u guzici i šalju sonete na pesničke konkurse gde nagradu neće osvojiti oni nego Matija Bećković. Ponovo.
-Ohoho i diplomirani kurac među kandidatima. Baš lepo. Vidim piše: engleski-služim se. Znate li još neki jezik možda?
-Da. Staroslovenski i sve njegove redakcije. Na crkvenoslovenskom umem i da pevam!
-Heh. Imate li neki hobi možda?
-Da. Pišem pripovetke i crtice.
-Uuu. Baš lepo.
-I pravim lampe od papira!
-Njaaao kako kreativno. A da li biste vi, onako, rekli za sebe da ste komunikativni?
-Pa, znate kako, ako ljudsku komunikaciju shvatite kao dodir dve čestice u praznini koje će samo preko tog dodira osetiti bilo onoga što su Stari zvali večna vatra, onda svakako.
-Mmh, mmh, vrlo zanimljiva priča. Vrlo. Nego mislila sam više ’nako da l’ možda ne ćutite u društvu... Al dobro sad . A sigurno volite da radite sa ljudima čim ste se prijavili na ovaj konkurs. M?
-U kom smislu sa ljudima? Čovek kao deo celine ili pojedinac kao svet za sebe?
-Pa kako ću misliti?! Čovek, ko čovek, brate!
-Eh moja gospođo, šta je čovjek, a mora bit čovjek, t
-Sledeći!
-Чьто?
Komentar koji muž upućuje ženi tokom vožnje, nakon njenog saveta "Pitaj ovog čoveka." Sledeća njena rečenica uglavnom je "Rekla sam ti.", a njegova "E, ajde ćuti!"
Primer 1:
-Čekaj, dal je to ova prva desno ili sledeća...
-Pa stani, pitaj ovog čoveka.
-Ma šta ima da pitam, znam koja je, čekaj da vidim...
-Aman, stani, pitaj nekog, što si tvrdoglav!?
-Čekaj bre, nemoj da si dosadna! Evo, ova druga desno... Pa da, evo to je to... Au, nije, zajebo sam se! Jednosmerna, ne mogu nazad... Ništa, sad ću desno da skrenem, pa da se vratim. E u kurac, i ova jednosmerna, moram levo!
-Rekla sam ti.
-E, ajde ćuti, samo mi još ti fališ!
Primer 2:
-E sad, valjda je ovamo za Novi Sad...
-Pa evo ih tu putari pored, stani, pitaj njih.
-Ma šta ima da pitam, kakvi bre putari, ženska glavo, ovamo je sigurno!
...pola sata kasnije...
-Eto, granični prelaz, i šta sad...? Lepo sam ti rekla da pitaš.
-E, ćuti, molim te!
Idealan način da se pohvališ pred većom masom ljudi kako si ranije (za vreme rata, inflacije ili nečeg trećeg bio neko mudo.
Tip u kafani, sedi, loče na veresiju već šestu rakiju psuje život, vlast i "ovo usrano vreme"
On:Jebem mu život vaki.
Radnica u kafani:Životinjo jedna nekulturna, šta psuješ ovo vreme kad si ceo život propio.
On:Ćuti ti mala, ja kad sam ovde čašćavao ti nisi bila u planu.
Ona:Kad si ti čašćavao, kad sve uzimaš na veresiju?
On:Eee, ne znaš ti kad sam ja devedezdruge bio ovde, pa izvadim 100 maraka, znaš šta je to bilo u ono vreme.
Ovde prekidamo dalji razgovor, jer gubi na smislu.
Omiljena rečenica lokalnih huligana.
Huligan: imaš 100 kinti?
Ja: nemam
Huligan: aj šta nadjem uzmem...
Rečenica koja se kaže kada više ortaka igraju PES ili neku sličnu igricu, a jedan lik zapne za neku komandu kao muva za govno pa je 30x pritisne.
Arsenal - Chelsea (Partija PES-a kod Đoleta na gajbi)
Ognjen i Žarko igraju.
Ognjen: Ajde bre Drogba, šut,šut,šut,šut,šut (3,3,3,3,3,3,3,3,3 - ili neka druga komanda, zavisi kakav džojstik ima)
Žarko: Šta drkaš bre taj džojstik mentolčino, ne igramo Mortal Kombat!
Recenica kojom izbegavamo dalji tok razgovora, kad prijatelji uhvate da nas dave ljubavnim, ili drugim problemima...
Ona: Joj opet smo se posvadjali i raskinuli, rekao mi to, to i to... bla, bla, bla...
Ja: Uf teska situacija, stvarno nzm sta da ti kazem...
Pitanje potpuno obolelog kladionicara. U moru igara gde se pogadja broj golova, konacan ishod i ishod prvog poluvremena, ko ce biti strelac, kada ce biti postignut prvi gol, koji ce tim dati koliko golova, on postavlja navedeno pitanje, nadajuci se da cuje odgovor u nekoliko recenica, uprkos tome sto je pitanje u rangu ruletskog "crveno ili crno".
Sinoc cuo.
Potencijalni dijalog.
1: "Sta mislis, prvi korner?",
2: "Inter?",
1: "Mislis?",
2: "Ma, idi u kurac, ili Inter ili Barselona, nece biti iks!" !
Slavna Vukajlija. Ima glupih stvari, ima bezveznih, ali ima i jako puno brilijantnih. Neću previše dužiti, samo odite tam pa vidite sami. Samo jedno upozorenje - ima ponešto napisano i na ćirilici (iako smatram da svako, ko kolko-tolko drži do opće kulture zna ćirilicu).
Skodin blog · 04. Septembar 2010.