Česta pojava kod muških jedinki gde se svakog jutra pitate da li se ispišati k'o čovek, ili ga izdrkati k'o majmun.
Često mi se desi da se probudim sa kamenom erekcijom. Možda je to zbog snova, možda zbog manjka seksa, možda zbog moje ultrapotentnosti ili možda samo zbog toga što mi se dig'o.
Keva me još od malih nogu učila da tempiram kada ću ići wc, tj. da naviknem organizam da idem da kenjam i šoram ujutru, u to doba pred školu, tako da me ne hvata "frkica" na času. Ja evo, već treću deceniju svog života kenjam čim se probudim, osim ako ne zaboravim, a volim da šoram i kenjam u isto vreme, ništa slađe.
Problem često nastaje kada se probudim sa jebenom bejzbolkom u gaćama. (onom šuntavom, što se prodaje po ekskurzijama na Kopaoniku i Zlatiboru, ima ispisano jebeno ime mesta, tipa čajetina, i predstavlja svojevrstan suvenir, pravi komad drveta koji je simbol čitave kulture toga mesta, jebena bejzbolka)
Ustanem sedem na šolju, čekam da se iskenjam dok ne znam šta da radim spreda. Dal' da piškim ili da se igram. Najčešće bih ga tako slatko izdrkao, jer je jebeno tvrd stamen i u najboljem izdanju, ali mi se u isto vreme i mnogo piški.
Onda probam da zavučem u šolju, ali teško ide (tu ide tehnika dijagonalnog šoranja u sam vrh šolje, ima negde neka definicija o tome), onda ga izvadim pa krenem da drkam, ali jebeno mi se pripiša.
Tu nastaje najgora dilema koja me skoro svakog jutra muči. Ako se ispišam, drkanje posle toga mi neće biti toliko zabavno, a i odužiće se, a ako ga izdrkam (ako uspem, a da urin pod pritiskom ne pređe u kontraofanzivu), neću moći da se ispišam odmah posle toga, zbog nesavršenosti muškarca kao jedinke. A mnogo volim da se ispišam ujutru, onako, junački.
Sve bi to možda bilo mnogo lakše da nemam tu naviku da se iskenjam svakog jutra, a pošto sam brzi kenjač onda sam već do sada obavio taj posao, ako ne ceo, a onda barem do pola, a guza musava.
Najčešće se ispišam, pošto ipak više volim da se olakšam, a onda ako imam vremena i ne moram nigde da idem, vratim se posle 10-15 min pa odradim i to drugo.
Ne znam za vas, ali ja tako.
Sve u svemu, žene su blažene, one nikada nisu u dilemi.
Retoričko pitanje koje se odnosi na uzaludno potrošenu energiju, vreme ili novac. Takođe može da se tiče i neke radnje za koju ne vidimo očigledan povod.
-Jutros si opet otišao od kuće i ostavio uključen radijator i širom otvorene prozore! Za koje babe dušu plaćamo da se greje ulica?!
*****************************
-Komšija Laza svaki put kada uđe u hodnik 4 puta pritisne prekidač za svetlo i okreće se u suprotnu stranu na kraju svakog reda stepenica... za koje babe dušu, da mi je znati?
Izraz koji se koristi za grbavljenje dve-tri cigarete, uglavnom od ortaka, neke poznate osobe, njihovo pakovanje u džep i kasnija upotreba u pogodnijim situacijama.
- E matori, imaš da mi daš koju cigaru, nema za šta pas da me ujede, a džami mi se.
- Imam imam, izvol', jel ti treba upaljač?
- Ne treba, fala ti buraz, taman da imam kasnije kad budem bio u kladži da pripalim koju uz tumačenje tiketa.
- U mamu ti, za tiket imaš para, a za cigare ne! Pu jevreju jedan!
Srpska basna u kojoj lisica ide za ovnovim testisima misleći da će klateći se otpasti. Izbor životinja je naravno u totalnoj suprotnosti sa Ezopom što pokazuje tu trajnu inverziju normalnosti kod nas, gde je lisica naivčina a ovan baja.
Šta se nadaš za te besplatne akcije ko lisica za ovnova muda.
Кажемо некоме опседнутом одређеним предметом, у модерно доба најчешће видеоигром.
Totalni anti - talenat za sport,koji u zivotu,cak,nije odigrao jedno poluvreme na terencetu ispred zgrade,a ne daj Boze i postigao neki gol.Najveci napor u zivotu,osim kad ima tvrdu stolicu(citaj:ne moze da se iskenja),mu je odlazak do prodavnice udaljene 5 metara od kuce.Ispunjava ga celodnevno igranje igrica na kompu i pomisao da su deca,koja ispred njegove kuce igraju fudbal,jadna sto moraju da ,,jure za loptom''.
Mile:E,fali nam jos jedan za fudbal....zovi onog tvog Cileta!
Zile:Kakav,bre,Cile...pa taj nije potrcao ni za autobusom,a kamoli fudbal da igra sa nama....zvacu ja svoju sestru,ona bolje igra od njega.
Ne mož' bolje. Nije to za ovu našu bagru što pije ispred zadruge. Ne, to je samo za gospodu iz zemalja koje su nas nedavno bombardovale. U suštini, naš narod je ubeđen da to što smo okruženi brdištima i planinama ima ogromnu vrednost koju mi, kao zatucani seljaci, ne vidimo već je rešenje da dovučemo strance kod nas i izvučemo im što više novca jer toga kod njih nema. Kurac nema.
-Gledam nešto ovu našu prirodu, pa ovo nema nigde. Po svetu se debelo plaća ova lepota. Da imam para, pa da otvorim etno odmaralište ovde. Napraviš, brale, nešto za strance, Bog da te vidi! Dan 20 evri, doručak 15 evri, to iz Evrope ni ne jede mnogo, gledao ja na televizor.
-------------------------------------------------------------------------------------------------------
-Au brate, kakvu rakiju imam... Pekao đed nešto pre par godina. Za strance!
Recept za osvajanje ženskog srca ili bilo kog drugog organa nižega reda sastoji se u sledećem:
1.Morate biti popularni samim tim i bogati.
2.Ako uslov 1. nije ispunjem onda morate majstorski da lažete da ste popularni a samim tim i bogati.
Primer za uslov 1:
Rafael Nadal, dečko je ružan kao k.... a ove naše se sve do jedne pale na istog.
Primer za uslov 2:
Znate devojke, Mišković je sirotinja za mene!!!
Poređenje koje opisuje čoveka kom je toliko hitno potreban novac da ne bira načine da ga zaradi.
Rečenica koja manje-više oslikava stanje prosečnog čoveka u Srbiji.
Ubijaš se k'o zvečka mesec dana, platiš račune, odeš na Moby-ja, malo hrane, malo pića, par pičića, a ostatak meseca bežiš od kontrole u prevozu, ideš kod babe na ručak i žickaš cigarete.
Samosazaljevajuci vapaj svih koji nisu uspeli da organizuju izlet u prirodu za prvi maj vec sede u naselju kao i svaki drugi dan.
A: Gde ces za prvi maj?
B: Brate, za prvi maj, sedenje u kraj.
Vrlo lep odgovor na ‚‚Neću, za inat"
Baka: -Sine, pa što nisi pojeo supicu, ajde, blago babino!
Unučić: -Neću, za inat! Nja, nja, nja!!!
Baka: -E, za inat se jedu govna, znaš!
Unučić: *srk, srk*
Mame, babe, tetke, strine i slične koriste izraz da mladim devojkama daju do znanja da su "zrele za udaju" (nema veze što jadno dete ima najviše 12 godina i još uvek se igra školice) onda kad one skuvaju kafu iz puke pristojnosti, ili podgreju večeru, pospreme sto ili obrišu prašinu. Drugim rečima, osoba ženskog roda ne mora da bude ni punoletna, treba samo da skuva kafu da bi je na sve strane udavali za kojekakve ...
Devojčica (skuvala je kafu i stavlja poslužavnik na sto pred mamu i mamine drugarice): "Izvolite!"
Mama i drugarice (uglas): "Jaoooo ... divno ... svaka čast ... još malo pa ćemo da te udamo ... čitava cura za udaje ... bla bla bla"
Devojčica (za sebe): "Jebote ove nisu normalne!" (veže kikice i odlazi u dvorište da češlja lutke)
Izraz koji se koristi za veoma dobru hranu koja se topi u ustima.
- Auh, kako je dobra ova pohovana piletina.
- Stvarno?
- Ma, praznik za usta.
Opis nečega veoma lošeg kvaliteta. Nečega čija osnovna namena ne zadovoljava naše standarde, te to eventualno možemo iskoristiti za neku trivijalnost.
-Sinko, evo kupila sam ti knjigu, znam da voliš pročitati.
-"Grabljivica"?!
-Rekla mi Mileva frizerka da je odlična...
-Pazi ovako, dosta je nepraktična za ubiti muvu, ali odlična je za podbočiti nešto. Klima mi se šifonjer u nus prostoriji.
-----------------------------------
-Hoće Milica da se upozna s' tobom...
-Ona kabasta?
-Nije jako kabasta, dobra je...
-Dobra je za podbočiti penzionera dok čeka u redu. Ništa sa njom, odabi!
----------------------------------
-Gde si kupio ovaj pelinkovac svega ti? Proizvodi i puni "Vujin & CO" iz Čičova. Ošspotrujemo! To u kadi mešaju...
-Dvestapedes' dinara, dobar je!
-Jeste, tvrda flaša! Dobar za podbočiti nekoga po čelu kad te isproziva u kafani...
S obzirom da je tapija jedan od načina dokazivanja vlasništva nad imovinom (kuća, zemlja, štala, plevnja,...) i u prošlosti i jedini način, izraz uhvatio se ko prizetko za tapiju karakteriše nekog ko nema baš nikakvog osnova da nešto tvrdi ili radi a uporan je u svom insistiranju. Przetko ili domazet je zet koji dolazi da živi na imanju i u kući žene i kao takav sliku ima ali ton nema. Nema ama baš nikakvih zakonskih prava na imovinu, a voleo bi da ima siroma, što njegovo "držanje" za tapiju i konstantna zainteresovanost o tome ko će da nasledi i šta, još više čini apsurdnijim.
Šta si se bre uvatio za Inter ko prizetko za tapiju kad taj par nisi ni igrao. Ili možda jesi, a nama ovde prodaješ .... mesto bubrega, a?
Čuvati nešto poslednjim snagama, do smrti, do besvesti. Običaj je bio da se za česnicu ostavi žito iz prvih otkosa, tek požnjeveno, ručno vejano. Da se za žrtvu svecu postavlja najbrižnije spremljeno. Ostatak prodaš, pojedeš, gledaš kako ti odnose šikutori i državni miševi za svoje potrebe. A dobro znamo da Upravu još ni jedan seljak nije na'ranio, alin stomak dna nema.
I onda sakriješ najmanji džak žita sam od sebe, zavučeš ga negde u budžak u namračnijem kutku tavana da ga niko iz porodice ni slučajno ne može naći. Tamo gde držiš ono masno parče pajvana od dva metra kao utehu da svaki problem ima rešenje i da se uvek možeš obesiti kao čovek. Kad tuga postane prevelika čak i za seljačko srce.
A kad dođe Božić, dan pre odeš u mlin, noću kad poreska ne gleda, samelješ u tajnosti par kila brašna i sutra izneseš vruću pogaču na trpezu. Kao gospodin čovek, jedan dan da osetiš blagodati punog stomaka.
- Buraz, daj dve glave na zajam do prvog...
- Nemam.
- Kako nemaš jebote, šta je to za tebe?
- Nemam brate, imam dva'es' evra za cigare do prvog i to je to.
- I bre, kakav si to čovek?
- S cigarama. 'oš da zapališ jednu?
Израз који сваки обешењак из краја користи кад су му потребне пљуге, вопс, па чак и да се уплати тикет.
Касирка: Изволите?
Клиња: Даћете ми један црвени Марлборо.
Касирка: Извини, немаш осамнаест година, не смем то да ти продајем.
Клиња: А ма није за мене, за ћалета је.
Nacin da slikovito objasnimo saigracu iz ekipe kako da,fudbalski receno,cuva protivnika.
Osavremenjeni redosled posluživanja gostiju.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.