
Šaljiva onomatopeja iznenadnog nestajanja, koju upotrebljavamo kada objašnjavamo da je nešto neprimetno iščezlo.
- Mile, pa kako ti je već prazna krigla, maločas ti sipah?
- Puf, nestalo!
- Margarita, dones' i sipaj još jedno 'vamo!
----------------------------------------------------------------------------------------------
- Draga, zašto imam nula dinara na računu?
- Puf!
- Šta bre?
- Tu-ru-ru-ru...
- More vraćaj mi karticu sad odmah!!!
Nemačka reč za javnu kuću,ujedno i sinonim za dobar provod.
Obavezno svraćanje posle pijančenja na dobru partiju sexa sa prodavačicama ljubavi koje košta uglavnom izmedju 30-50 evra,od zavisnosti od lokacije.
Posle toga obavezno svi se hvalisaju kako im je bilo i sa kakvom cupi su proveli pola sata.
Žika- "Jao brate,sinoć sam bio u Pufu sa crnkinjom iz Brazila,ne da meša mala,svršio sam za 10 minuta"
Pera- "E jbg,ja nisam ni dinara imao ,sve sam spiskao na "Book of Ra" . "
Kure - " E matori ,kad sam bio na exkurziji u Barseloni,našli smo javnu kuću,morao sam da uđem kod jedne sisate plavuše iz Berlina,uhh kako me je istrošila"
Cile - "Blago tebi,ja sam morao onu moju da opalim da mi ne zvoca više"
Tihi ubica.
-Ko je pufnuo?
-Nisam ja majke mi!
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.