Prijava
  1.    

    Ratne relikvije

    Na Balkanu, pa može se reće, dobar procenat kuća (preko 85%) ima bar jednu, bila ona iz Drugog svjetskog, ili iz ovog zadnjeg rata. Nije rijetkost naći stvari iz oba rata (jer su ratovi kačili bar jednu generaciju). Od šljemova, uniformi, cipela (kolk'o su te cipele dobre po zimi, auf, topla noga, vodonepropusne, milina), grbova jedinica, pločica sa podatcima, oružja... Ma svega. Za klinčadiju, to je još jedna igračka, za starije, podsjetnik na opasno vrijeme, na poginule prijatelje, na prijatelje koji su otišli u inostranstvo u potragu za novim životom, podsjetnik na vojničku hranu, miris baruta, na oficira koji je brinuo za njih kao za svoju djecu, koji možda nije preživio ranu koju je dobio kada je poveo svoju jedinicu u napad.

    U selu nedaleko od moga, neki lik je iz zadnjeg rata dovezao vjerovali ili ne - tenk. I to frišku T-55icu, sa sve bojevim kompletom municije. Tenk je elegantno parkirao u objekat, nabacao slame i sijena na njega, i to je bilo to. UNPROFOR-ci očima nisu vjerovali kada su išli u akciju traženja zaostalog oružja, svugdje su nalazili pištolj, pušku ili mitraljez, ušli kod njega u objekat, a u njih gleda grotlo D-10T topa kalibra 100mm. Municiju uredno složio kraj tenka. Čovjek kontao da se obezbijedi, i to na najbolji način.

    A u svojim rukama sam držao njemački MP-40 'Šmajser', automat, godište 1943., i dan-danas odlično radi, održavan je. Iako je nisam držao u rukama, ipak sam vidio njemačku jurišnu pušku StG-44. Puška kao da je upravo skinuta sa fabričke trake, ni traga rđi, a godinu dana mlađa od gorepomenutog Šmajsera.

    Moj stric se igrao sa ispaljenom Zoljom, ko god je nosio Zolju, bio je glavni baja. Obično su mu davali plastični pištolj ili pušku da ga koristi za samoodbranu. Šta su ti bila tadašnja djeca, razmišljali su kao da su uprav' izašli iz rova.