
Čovek koji vidi surovu istinu i kad je niko ne vidi, i ne ustručava se da je kaže glasno i jasno. Pomalo hejter, vedriji od pesimiste, prizemniji od optimiste. U ekstremnijim varijantama boluje od doktorhausovskog sindroma. Neko s kim ne želite da se družite posle petog piva i da ga zovete na svadbu.
Optimista: 'Ladno se oseti miris mora!
Pesimista: Nema šanse, more je stotinama kilometara odavde.
Optimista: Mora da ga je vetar doneo čak ovamo!!
Pesimista: Ajd, ne tripuj, sunđer Bobe.
Realista: Ej, ljudi, to je kanalizacija.
Песимиста виђен из сопствене перспективе.
Nije ni optimista ni pesimista, jednostavno zna razliku između polupune i poluprazne čaše. Ako je čaša bila prazna pa se u nju sipa nebitnošta do pola, onda je polupuna, a ako je čaša bila puna, pa je neko otpio iz nje nebitno šta onda je ona poluprazna...
Optimista: Uzela mi je kuću, decu, kola i pare, ali vikendicu ne dam, neće moći.
Realista: Moći će, i te kako će moći, ne vidiš da se tvoja čaša prazni dečače...
*
Pesimista: Rekao sam joj da sam lud za njom još od osnovne škole i poljubila me je posle toga, ali sumnjam da će me ikada iskreno voleti, jer, očepih joj najnoviju patiku u trećem razredu...
Realista: Da, još ako se seti da si TI prdeo onomad kad smo se igrali žmurke i skrili se u Lazinu kotobanju, onda nemaš šanse...
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.