1) Za početak on bi ubacio Viga Montersena(Aragorn) da glumi kneza Lazara, Liv Tajler(ona riba i po vilenjakinja princeza) da glumi caricu Milicu, Vuka Brankovića bi dodelio da ga glumi Kristofer Li(Saruman) Jug Bogdana bi glumio Ian McKellen(Gandalf), a njegovih devetorica sinova bi svi nosili duge crne ogrtače i imali crne demonske konje
2) Druga stvar jeste da bi svojim neobičnim idejama uspeo da izmuze da se film radi u tri dela od po 3 sata, uspeo bi da dobije od filmske industrije sto miliona evra za potrebe filma, a onda bi otišao na Novi Zeland sa ekipom
3) A onda nakon tri godine neprestanog snimanja gde je zaključio da Jug Bogdan nije realan ako ne nosi dug beli ogrtač, belu bradu i izbacuje munje i gromove iz svog magičnog mača, gde smisli zaplet da je knez Lazar poslednji potomak drevnih srpskih careva koji može da komanduje armijom ludih duhova i da Vuk Branković umesto garde vitezova ima armiju od deset hiljada orkova nije ništa napravio od filma
4) Piter naravno radi sve scene po hiljadu puta iz svakog ugla, unajmljuje kovače da naprave oklope koji se nikako ne poklapaju sa Vizantijskim periodom (jer nisu realni) i počinje da dorađuje malo scenario tako što od Srednovekovne Srbije pravi mesto gde žive ljudi visoki jedva metar u rupama koje su lepše nego vile na Dedinju
4) A onda Piter pusti lepo film producentima, usput je od Murata načinio tri metra visoko gvozdeno čudovište koje maše buzdovanom i bije kao Marko Kraljević, a elitnim turskim odredima je dao ogromne leteće nemani koje se deru gore nego black metalci u stanju euforije, a takođe je namestio da Turci komanduju ogromnim vatrenim demonima koje Jug Bogdan razbija kao Brazilci fudbal
5) I na kraju triologija Kosovski Boj osvaja dvadesetak Oskara, postaje najveći hit u zadnjih pedeset godina filmske indutstrije, al' pošto naziv filma ne štima nešto Piter odlučuje da ga preimenuje u "Gospodar Prstenova"
MarkoNG
Uspeo u životu. Ostale ostavio u prašini, postideo ih, a u isto vreme i zadivio.
Objasnio. Izdominirao. Nenadjebiv i nenadmašan. Majstor nad majstorima.
Bogotac.
E sad… da li je taj neko doneo babi na uvid diplomu medicinskog fakulteta a u isto vreme je ubedio da nije gladan, napravio ženi trojke a ljubavnici blizance, jednu jebo a druga mu u isto vreme pušila, okupao se Dove gelom za tuširanje a koža mu ostala gruba, muška… razlog je nebitan. Važno da je u nečijim očima on velikan, uvršćen u legende. Da je postigao nešto o čemu drugi samo sanjaju. Da je dao povod da se za njim čuje “To je taj. To je onaj što je uz visok bagrem jelu nadvisio.”.
…pak on uzme doktorsku diplomu
te je nosi svojoj staroj majci
“evo tebi diploma u ramu
to je tebi tvoj unuk doneo.”
Sprovođenje raznih droga u venu iglom.
-Je li brate, je l' se Beli i dalje hekla?
-Sad je počeo u vrat da se bode, a od onih neupotrebljivih vena bi mogao tri džempera da isplete kad je već toliko iskusan.
Rezidencija kineskog predsednika.
Postoje trenuci kada kažemo 'daj bože' i u neposrednoj budućnosti sledi reakcija 'hvala ti bože'.
Međutim, postoje i momenti kada položimo sve nade i ozvaničimo ih ovom uzrečicom, a kao reakcija se javi zajeb. Mućak. Duplo golo.
U tim trenucima, svaki iole površni vernik, dovede u pitanje svog 'svevišnjeg'. Nešto kao kontra-prosvetljenje. Uglavnom, zajebana situacija.
-Dobro matori, već si puk'o svu lovu i založio svo tozla na tom ruletu.
-Ajde tiću, mojne te roknem. Bog sve vidi! :prekrst: I što sam popio metak umesto malog Ćomija, i što nisam lemao cupi metar dana, i što idem u crkvu skoro svaki dan, i što smo slavili slavu u titovo vreme, i...
:ljubi zlatnu krstaču i stavlja na crveno:
-22, crno-
-ZNAČI, BOŽE, BRATE, JEBO SI MI KEVU! Ali Simke nikom nije ostao dužan, brate, OD SUTRA POSTAJEM ATEISTA! Prc!
Kultno pitanje. Dovodi do tajca u kući, jeza se nazire. Čudovišta se brzinom misli vraćaju u ormare, moleći se za tvoju grešnu dušu. Previše je mlad, zelen. Veće su mu šanse da dobije osmicu na tomboli u dva navrata u istom kolu sa različitim kombinacijama nego da izađe u grad ako je taj dan oprao kosu (Ako su muškarci u pitanju stepen tolerancije je do 4-5 sati). Matori ti jebe sve po spisku glupo i nabraja sve bolesti poznate čovječanstvu. I da, dobićeš ih sve. Ako padneš i polomiš kuk to će biti jer si oprane kose izašao napolje. Kraj polemike (ako je uopšte ikada i bilo).
Šunjam se po kući da uzmem fen i prosušim kosu, čisto da ne bi dobio upalu mozg...srednjeg uha. Ulazi veliki vezir, i u nevjerici počinje:
"Jesi to prao kosu!? PA PIČKA TI MATERINA NENORMALNA ’OĆEŠ D’UMREŠ?!"
-"Ma šta ti je ćale, ne izlazim u grad.." (u meni milion stepeni po Farenhajtovoj ljestvici)
"Aha...Brže to suši.."
Revolver-ručno vatreno oružje sa burencetom za skladištenje municije.
Modeli koje nam HolivuCka mašinerija servira u vestern filmovima svima su poznati. Brzi, precizni, pouzdani, sa ručkama od slonovače, hromirani ili sa intarzijama od srebra, sedefa ili zlata.
Realnost je znatno drukčija...
1. Revolveri tog doba nisu imali žljebove u cevima. Osnovni uslov za preciznost. Te stoga ni nišanske sprave nisu imale svrhu. Samo simbolično...
2. Barut je bio lošeg kvaliteta, nestabilan i varijabilne snage. Preduslov za prskanje cevi ili burenceta. U upotrebi je bio samo Crni barut koji je pravio takav oblak dima kod sagorevanja, da u zatvorenom prostoru posle par hitaca ne možete videti prst pred okom.
3.Čaura, kapisla i zrno su prvi put sjedinjeni, i to jeste bio revolucionaran potez, i omogućavao je veliku brzinu pucanja u odnosu na stare perkusione modele. Ali je i doveo do rasipanja municije koja je bila skupa i teško dostupna.
4. Loša finalna obrada i nekvalitetni materijali dovodili su do korodiranja, zaglavljivanja, oštećenja pri čestoj upotrebi i samoopaljivanja u slučaju pada.
Praktični su bili samo za kauboje koji serijom pucnjeva mogu da pokrenu umorno krdo od par hiljada goveda i da nekom kljusetu koje slomi nogu ili ga ujede zmija, prekrate muke.
Kapetan Miki ili Džon Vejn su mogli pucnjem nekom izbiti oružje iz ruke ili skinuti šešir, samo ako su gađali protivnika u srce.
-Vidi brate što sam nabavio štoljpi. Strava,a?
-Kao prvo, to je revolver, a ne pištolj. Kao drugo, pošto je model iz polovine 19. veka pretpostavljam da je opasniji za tebe nego za metu.
-Daj ne seri. Pa sa ovakvim je Dok Holidej jebo kevu svima.
-Moj ti je savet, da ako uđeš u neku frku, ne glumiš revolveraša, već tu gvožđuriju uhvatiš za cev i drškom udaraš. Ali prethodno povadi municiju iz doboša. Čisto da ti ne eksplodira u ruci...
Situacija koja nastaje kada troje ili više članova porodice grupno koriste isti internet nalog - bilo da je u pitanju FB, e-mail, nalog na Vukajliji ili nešto deseto ... situacija može da preraste u orgije u kojima se ne zna ko koga jebe, samo ako slučajno imaju još neke rođake sa sličnim navikama.
Mihailo NUSKNVP : Mišo, ti si?
Miloš Zvezda-u-srcu-98 : Mihailo, Miša je u školi. Tetka je! Igram malo ovu farmu sa njegovog naloga, Miša se ne ljuti! Kako si mi ti, srećo?
Mihailo NUSKNVP : Ljiljo, 'de si? Nije Mihajlo, on je na treningu!
Miloš Zvezda-u-srcu-98 : Zoki, ti si?
Mihailo NUSKNVP : Ne, Goca je! I ja malo pičim igrice, dok dete nije tu ...
Miloš Zvezda-u-srcu-98 : A gde mi je brat?
Mihailo NUSKNVP : Odvez'o je malog na trening pa će pravo da produži po neke felne ... 'ajde čujemo se malo posle, da se dogovorimo da svratite!
- posle dva sata -
Mihailo NUSKNVP : E seko, došao sam! Piši! Zoki je!
Miloš Zvezda-u-srcu-98 : Zoki, Ljilja ode do obućara! Rajko je!
Mihailo NUSKNVP : Ooo, zete, pa gde si ti?
Miloš Zvezda-u-srcu-98 : Evo odspavao malo, sad sam ustao!
Mihailo NUSKNVP: Slušaj, išao sam u Inđiju po felne, sad sam stigao. Usput sam proverio gde je onaj striptiz bar u Krnješevcima. Kad idemo na kurve?
Miloš Zvezda-u-srcu-98 : Nemam pojma, valjda mogu u sredu! Javljam ti za deset minuta, samo da okrenem kolegu da vidim jel' može da me menja!
- posle pola sata -
Mihailo NUSKNVP : Rajko, ne reče mi ti kad idemo na kurve?
Miloš Zvezda-u-srcu-98 : Zorane, šta lupetaš ti? Kakve kurve? Ljilja je!
Mihailo NUSKNVP : Ej seko, izvini molim te! Stigao Mihailo sa treninga pa se zajebava, skot mali! Kad se vidimo?
Miloš Zvezda-u-srcu-98 : Svratićemo oko osam, kad dođe Miša iz škole. Može?
Mihailo NUSKNVP : Naravno. Čekamo vas!
Rezultat koji prosto izluđuje gledaoce, taman i kad je u pitanju loš domaći fudbal. A tek na stadionu i da ne pričam.
13. kolo premier lige b i h
FK Borac-NK Široki Brijeg
Utakmica počinje. Igra je sa obe strane dosadna. Što je najgore hladnoća bubrege dere. Ali dobro, mi smo došli da gledamo našeg Borca "šamipiona". Gledaoci posmatraju i ne vjeruju. Kakvo je ovo sranje od fudbala?! I to drugo poluvrijeme poče. Očajna igra prosto uspavljuje. Navijači "popularni" Lešinari pjevaju: "sa istoka digla se prašina, proradila Borčeva mašina..." E kurac! Što je onda ovakav rezultat?! Pa nisam doš´o da gledam nula nula. I još se smrzavam. Pa ovi levati ni s igračem više ne mogu uputiti udarac U OKVIR GOLA! A gledaoci im psuju sve po spisku. Evo i jedan crveni s naše strane. Tek u 93. minutu pogađaju prečku i "fenomenalni" Krunić pada unutar kaznenog nakon čega dobija žuti zbog simuliranja. I eto, to je ta fantastična utakmica.
Kladionica iz kraja. Dvoje, eventualno troje radnika, 15ak standardnih ljudi koji tu bleje i gazda koji pokušava da nedostatak prostora, inventara i obezbeđenja nadomesti „kvalitetnom uslugom radnika“...
Prosečna subota/nedelja
Dežurno zakeralo: Opet vam je zamrljano ovo ovde u listi! Ništa ne vidim, a dao sam vam 20 dinara za ovo! Vratite mi novac! Daj mi onu knjigu utisaka, sa' ću da napišem da je ovo najgora kladionica u gradu!
Radnica: Dobro, izvinite, evo vam novac nazad, znate, te štamparske greške su česte...
(U sebi: Jedi govna, pederu, idi negde drugde kad je ovo najgora kladionica u gradu, taman jedna budala manje meni na vratu)
Dokoni penzioner (daje svežanj papirića A8 formata, svaki sa obe strane podeljen na četiri dela; u svakom od njih upisano po četiri meča, na svaki tiket stavlja minimalnu uplatu): Ćero, otkucaj to, odo' ja do pijace, taman ćeš da završiš dok se ja ne vratim.
Pola sata kasnije se vraća, uzima tikete i listiće.
Radnica: To vam je 530 dinara.
Penzioner: Nemoguće! Ja sam izračunao da je 520! Sa' ćemo zajedno da izračunamo, daj to sokoćalo (digitron). E! I na ovom jednom tiketu si mi promašila! Treba više, a ne manje poena!
Radnica: Naravno, evo odmah...
(U sebi: Umri već jednom)
Dežurni lovator (donosi na isplatu tiket od 45.122 dinara): Eee, pošto si mi ti uvek talična, evo ti kupi sebi neki sok (ostavlja bakšiš od 22 dinara)
Radnica: Hvaaaaaaaaalaaaaaaaaaaaaa komšijaaaaaaaa
(U sebi: Idi kupi mi ti sok za 22 dinara, pička ti materina)
Dva dokona klinca od 13 godina (donose 20 listića sa po 16 mečeva, svaki za 30 dinara): Ovo da nam otkucaš, rekao gazda da možemo da igramo tikete, a poker ne smemo.
Radnica: Dobro, daj ovamo...
(U sebi: Dabogda noge izlomili, majku vam vašu, samo mi još vi trebate)
Lokalni dripac (uključuje slot za 50 dinara, seda i posle 5 sekundi lomi staklo): Šta je bre ovo, pička vam bre materina! Oćete da vas sve pobijem ovde mamu vam vašu! Što je ovo namešteno, a, a? Je l' znaš koliko sam ja para ovde ostavio, a dobio sam znaš šta? Kurac sam dobio! Reci onom tvom gazdi da ću da mu jebem mater, znaš! (šutira kantu za đubre i izlazi. Kad se gazda pojavi, šeni k'o kuče)
Tatin sin – rugoba, umislio da je Matt Damon: Ooooo, što smo lepi danas.
Radnica (u trenerci i duksu 4 broja većem, mrko): Hvala
TSR: Jeeee li, a što se ti nekad ne našminkaš malo, ovo ono...?
Radnica: Ne, nisam ja u tom fazonu...ne šminkam se uopšte
(U sebi: Jeste, za tebe i ovu gomilu paćenika ću da se šminkam, baš mislim. I haltere da obučem možda?)
Lik iz kraja (po troje maksimalno u toku dana. Dolazi da naplati 1000 i neki dinar): E, šta ima? Evo zadrži ovo (ostavlja 50-100 dinara)
Radnica: Hvala
(U sebi: Bog ti pomogo)
Stidljivi udvarač: Zzzzzzdravo.
Radnica: Zdravo.
SU: Paaaaaaa ovaaaaaj...mmm...kako si?
Radnica: Super. Šta 'oćeš?
SU: A?
Mu(c)(v)anje se nastavlja dok ga ne prekine...
Blejač iz kraja, inventar kladionice (komada 5-8): Ej, de si. Daj mi otkucaj ova tri tiketa, na sve stavi minimalno, kol'ko beše, dvadeset?...
(Radnica, u sebi: Je l' možeš jedan jebeni dan da odeš u neku drugu kladionicu???)
Blejač:...i dođi posle da igramo karte, kupili smo sok i čips.
(Radnica, u sebi: e, živ bio za ovaj čips)
Na kraju radnog dana, dolazi gazda...
Gazda: Mh, ko je uzeo 3000 dinara, kakav je ovo tiket? Zašto nisi rekla da ne može? Ovo su neke nameštaljke, garant, kako to da su danas došla čak tri tiketa veća od hiljadarke? I zašto je ovde nered? Ne možeš samo da isprazniš pepeljare i pobacaš đubre i usisaš i oribaš wc i vratiš stolice na mesto, moraš da obrišeš stolove onim sredstvom što sam ti doneo, i da opereš sve prozore bar na svaka dva dana i nekoliko puta dnevno da lepo uglancaš ekrane na svim televizorima...to ti je deset posto od plate za ovaj mesec. E, da, što se tiče povećanja plate, za 3 meseca ako se posao popravi dobijaćeš 500 dinara više.
Radnica koja ima kući dvoje dece i nezaposlenog muža: Naravno gazda, nikakav problem, uvek ste bili fer i pošteni. Izvinjavam se za nered, neće se više ponoviti
(U sebi: Jebo ti pas mater, dabogda deci lekove kupovao od ovog što mi skidaš)
Radnica koja ima ikakvih šansi da nađe drugi posao u skorije vreme: Ma sagnite mi se i ti i ona gomila idiota koju trpim ovde za 200 evra mesečno i poljubite me u dupe (gađa ga ključevima i izlazi lupajući vratima. U sebi: peva)
Dve komšinice koje ispijaju kafu.
Kad Srbija vodi protiv hrvatske, a ti prebaciš na HRT da se naslađuješ.