Jedan od retkih nastavaka koji je nadmašio prvu verziju istog.
jajaja
višeminutni deo svakodnevnice običnog čoveka. Ne i ako ste Grk. I živite u 5 veku pre n.e. Tadašnji mudraci većinu svog vremena provodili su napolju, crtali kojekakve pizdarije po pesku, kuntali po burićima, no najviše od svega voleli su ulaziti u konverzaciju sa pučanstvom koje je trebalo da predstavlja oponenta u filozofskoj raspravi, zamorče za najnoviji eksperiment ili šta već. Zbog svega navedenog velika je bila verovatnoća da će vas na putu do lokalnog bakalina presresti nekolicina učenjaka i ono što je trebalo da bude jednostavan odlazak do prodavnice pretvoriće se u višečasovnu agoniju.
atina, 467. pre n.e.
dom porodice Burusis
Ksantipa: E Stavros aj skokni do prodavnice i kupi jafolitanke i dve AAA alkalne baterije....sranje, zaboravila sam da živimo u jebenoj praistoriji, ništa kupi onda 200 gr. brašna i 100 gr. soli...
Stavros: Jebem te ja kilavu, samo sediš tu i čitaš to bulevarsko đubre, uvek ja idem..
.
.
Zenon: Des Stavro ša ima?
Stavros: Ništa Zeko, posla me ova moja guska po so i brašno, pa evo krenuh u prodavnicu.. Čujem da je Miškatos otvorio novu Deltu tu u kraju pa idem da vidim šta ima...
Zenon: Aha...Sad si na pola puta, otprilike, a?
Stavros: Recimo...
Zenon: Je l znaš da nikada nećeš stići do te prodavnice? Naime, prvo ćeš preći polovinu preostale razdaljine, pa onda još jednu polovinu te nove polovine, i još beskonačno mnogo polovina, i nikada nećeš stići. Je l' kapiraš?
Stavros: Da, da u pravu si, ipak odoh ja u osvajanje tih polovina,...(O Zevse moj, koji bolid...)
.
.
Spanulis(sofista wannabe): Oooooo, Stavros, nema te nešto u kladži ovih dana?
Stavros: Ma ćuti, od kad me sjebo Ergotelis za trines' bilijardi drahmi ne pojavljujem se više tamo..
Spanulis: Bedak, i mene prodo prošle nedelje, izgubiše kod kuće od Ofija nesrećnici... Nego da te priupitam nešto? Je l’ umeš ti da zviždiš?
Stavros: Pa ono, umem..
Spanulis: A je l' lokomotiva zviždi?
Stavros: Jašta da zviždi.
Spanulis: Vidiš, ti si onda lokomotiva!
Stavros: Da, da, svakako, to sam i ja odskora počeo da primećujem...Aj moram da palim ja sad, pozdrav...(cccc, šta uzo učini od čoveka..)
.
.
Pitagora: E Stale jes to ti?
Stavros: Idite bre svi u tri lepe pičke materine, ne može čovek od vas ni leb da kupi na miru..
Pitagora: Šta ti je bre, ja se obradovao što sam te video posle sto godina, a ti tako,...
Stavros: Izvini brate, iznervirao sam se baš, krenuo sam pre 2 sata u prodavnicu i nikako da stignem od gnjavatora..
Pitagora: Ne moraš da mi objašnjavaš ništa, znam kakvi su oni smarači, samo bi da iskoriste...Ej, aj kad si već tu, izmasiraj mi ramena, pliz?
Stavros: Ok, to mogu, ti si jedini koji me ne guši danas, je l' ovako?
Pitagora: Super si, sad nagni se još samo malo,.....taaakoo...E, super, ti ćeš mi biti hipotenuza....
Ženski jelen. Znači, srna.
- Gde si, Srno!
- Jesam li ti rekla da me ne zoveš više tako!
- Jebiga, kad su ti roditelji neinventivni.
Kad vam se jedna napokon otvore, iza njih se zatim redom otvara beskonačno mnogo drugih, kao u slici dobijenoj pomoću dva ogledala. Otvara se bezbroj vidika i pravaca u kojima može krenuti vaš život.
Međutim, dok god su ona prva zatvorena, zarobljeni ste u svojoj uskoj svakodnevnoj stvarnosti, u kojoj u odrazu vidite samo sebe. Ispred vas je samo ogledalo kroz koje uzalud pokušavate da prođete.
Poremecaj od koga patim ja,Seldon Kuper a verovatno i jos neko na ovoj planeti. Radi se o tome da neke stvari jednostavno morate uraditi tri puta, ako to ne uradite tri puta osecaj je ravan mentalnom samoubistvu.
Kuvate kafu,stavljate 3 kasike secera i 3 kasike kafe,nema veze ako pijete gorcu kafu vi cete zeljenu kolicinu secera razdeliti u 3 kasike.
Zelite da popijete casu vode a pritom cete isprati casu 3 puta pre nego naspete vodu.
Prilikom sipanja vode, casu ce te napuniti iz 3 mlaza.
Izlazite iz stana, zakljucavate vrata i 3 puta stiskate kvaku kako biste proverili da li ste zakljucali.
Stojite na bulevaru i 3 puta pritiskate dugme za zeleno svetlo na semaforu.
Po definiciji, askeza je dobrovoljno samoodricanje od materijalnih, telesnih i drugih ugodnosti, uživanja itd, a sve zarad duhovnog uzdizanja.
U praksi, Bog se fejspalmovao kada je čuo za ovaj pojam, jer se, je l' te, ispostavilo da je džabe dao muškarcu palamar da može 50 godina da jebe i da u tome maksimalno uživa i doživljava orgazme (što je jedan od najbožanskijih osećaja u zemaljskom svetu), ženi dao pičku (da može da uživa u višestrukim orgazmima po ceo dan, koliko joj duša ište, a ista nije sapun da se izliže, te ima veliki rok trajanja). Dalje, bog je darivao čoveku svinju, holesterol i jak želudac, da može da uživa u najlepšim ukusima, svetovnoj ambroziji; dao mu je ruke da sebi stvori stvari koje će mu pomoći da još više uživa - alkohol, drogu, rokenrol i ostalo, a pojedinci su uprkos tome odlučili da apstiniraju.
Asketa: Bože, posvetio sam ceo život aksezi i duhovnom životu, sad kad sam umro, spreman sam da zadobijem unutrašnji mir Carstva božjeg!
Bog: A ko ti je rekao da to tako funkcioniše?
Asketa: Pa, čitao sam u knjigama... Rekli su mi u crkvi...
Bog: E, pa, zajebao si se, sinak. Duhovni svet nije za smrtnike. Ti si svoj život promašio. Za smrtnike je da polome kurac od jebanja, da prde i podriguju od dobre hrane i da padaju u nesvest od pića. Žao mi je, ti ćeš u sledećem životu biti krava.
Acketa: Alialiali!
Bog: Nema ali! Ajd' uzdravlje!
----
Nikola iz ''Mi nismo anđeli 1'': Bože, je l' idem u pakao?
Bog: Kakav, bre, pakao? To uopšte nije usput. Ti si moj čovek. Sedi da popijemo.
Zanimljive stvari za zaludne ljude. Možda i nisu zaludni, ali neka daska im sigurno fali - kažem ovo iako se i ja pronalazim. Zapravo, svako se može pronaći u ovoj priči sa nekom potpuno nebitnom i para nevrednom informacijom, kojom može, čisto ponekad, da ispadne kul (da ne kažem - pametan) u društvu. Ako ima društvo koje će to da ceni.
Ako ima bilo kakvo društvo, kad bolje razmislim...
- Učiš li ti šta?
- Trudim se, mada ne volim da učim mnogo odjednom.
- Zašto?
- Imam utisak da će se sve ono što znam izgubiti ako pet sati dnevno odvojim na neke integrale, epsilon okoline i aditivne formule. Jednostavno je mnogo.
- A šta je to što "znaš" a tako se plašiš da ga ne izgubiš?
- Šta znam? Znam da je Tadž Mahal izgrađen 1630. godine i da ga je izgradio Šah Džahan za svoju ženu. Znam da je glavni grad Hondurasa - Tegusigalpa. Znam da je najveća dubina na svetu Marijanski rov - 11510m. Znam da je Mont Everest visok 8848m. Znam da su tri grane Budizma - hinajana, mahajana i tantrizam. Znam da je stručni naziv za upalu očnih kapaka - blefaritis. Znam da je glavi grad starih Asteka bio Tenohtitlan. Znam da znam slepo kucanje. Mogu sa ovih deset prstiju još tri sata da kucam o svim glupostima koje su zauzele poneku fioku u mojoj glavi. Znam sve to i ne znam ništa ustvari. Znam doduše to da će biti ljudi koji će naći nešto smešno u tome što ja to znam. Znam da sutra možda niko neće hteti da priča sa mnom jer ću se "praviti pametan" ako pokušam da objasnim ko je Marija Kiri i zašto je vic smešan kad deca kažu da je to zapravo Maraja Keri. Zašto ti uopšte pričaš sa mnom?
- Ja sam tvoj izmišljeni prijatelj. Znaš to i sam.
- Znam, al' koj' će mi kurac...
Odgovor zdravog razuma na kritike, upozoravanja, sugestije..Uglavnom kevine i babine, čime će pokušati da ubiju svaku volju za uživanjem, jer je svako uživanje nezdravo i opasno po život na duge ili kraće staze. Iako mu ponekad ta uživanja, pogotovo sa prijateljima, daju pravi mali smisao.
- Jao deco pa pečete roštilj na ćumuru! Strašno! Samo kuvano meso deco treba jesti, ovo pečeno..
- Nemoj sine jesti paradajz, obara pritisak, a ljuska mu pokupi sva ova zračenja, nije zdravo.
- Ne soli toliko, šteti bubrezima, zadržava vodu u organizmu..
- Nemoj piti ladne vode!
- Nemoj da se voziš na motoru, vidiš kako svi jure, pašćeš polomićeš se.
- Nemoj sine prvih po godine da se seksaš sa devojkom, dok ne vidiš kakva je, nisu ni kondomi 100% sigurni.
- Nemoj dete čokolade toliko jesti, kvari zube - bananica dnevno i dosta!
- Ogluvećeš od te glasne muzike!
- Nemojte deco fudbala na školskom, otiće lopta preko ograde, vi za njom pa pod kola! Ja kad sam bila mlada jedan je dečak..
- Gasi te crtaće iskvarićeš oči.
- Ne spavaj do podne, to nije zdravo da čovek toliko spava, noć je za spavanje.
- Nemoj ti ni da izlaziš, to po gradu pijano i drogirano, još će te neko istući.
- Nemoj da piješ pivo, to je alkohol a alkohol je štetan, bićeš pijandura, skitnica, neće te ni jedna hteti..Samo sokove i to ove domaće što baba pravi!
- Ne smem da te pustim na ekskurziju sine, tamo će da te kindapuju, gledala ja na televizor..
- Mani se ti sviranja te gitare, nego knjigu u šake! Šta će ti da znaš gitaru da sviraš? Muzikant da budeš?
- Nemoj bos po tepihu, ubošćeš se na nešto.
...
Nakon 350-og saveta, zabiješ se u kuću, odmakneš fotelju od zida kako ti slika ne bi pala na glavu, ištekaš komp i tv da te ne bi ubila struja, i rešiš da meditiraš kako te strašni surovi svet koji vreba napolju ne bi ščepao svojim kandžama.
Posle četiri dana kreću konstatacije kako živiš nezdravo i mogao bi da izadješ napolje i baviš se nekim sportom (ni slučajno plivanjem, fudbalom, rukometom, badmingtonom..
Ako se smak sveta dogodi u skorije vreme ljudi ce se skrivati pod zemlju i truditi se da prezive.Ali sta je sa nasim politicarima ? Ipak su oni visa klasa , nece sebi dozvoliti da poginu.Evo jedan od mogucih scenarija.
Borise , Obama na telefonu.
Obama : Jo men , whazz up niga ?
Tadic : Ajde ne seri vise nego reci jel su oni svemirski brodovi gotovi ? Jel si nam rezervisao 10 mesta ?
Obama : Jea , ima 10 mesta ali pozurite polazimo za sest sati.
Tadic : Cvetkovicu stoko debela idi reci pilotu da pali avion i gde je onaj Dinkic vise ?
Dinkic: To je to !!! Konacno !!! Borise , Borise !!!! Znam kako da ojacam dinar , sve sto treba da uradimo je da...
Tadic : Ma teraj se u kurac , sad si nasao da jacas dinar aj spremaj se pa da idemo.
- Svi su se skupili u jednoj prostoriji i cekaju da upali avion.Niko nije uplasen.U jednom trenutku ulazi Kostunica u kupacem.
Kostunica : Ja se vratio sa Havaja pa reko da vidim sta mi rade drugari...sta koji kurac? Sta se desava ovde? Nesto sam propustio ?
Dacic : Smak sveta komsija , smak sveta...
Kostunica : Ja se izvinjavam ali ja sam neobavesten.
Tadic : Ajde Kostunice ne seri ...Avion je spreman idemo.
I tako svi srecni odlaze u Avion koji se nazalost pokvario usput i svi su izginuli. Smaka sveta nije ni bilo , lazna dojava.
Kada je kanibal filantrop i rasista.
Ima čovek pravo da voli i bira hranu.
Zamislite jednu zelenu livadu i na sred te livade neku kamenčugu.
Na kamenčugi "sedi" jedan gušter, veseo, čio i razdragan. Najveća želja tog guštera je da se igra sa ostalim livadsko-šumskim živuljkama.
Ali, one jadne plaše se stranca koji je čudan i uz to i zelen. Zelen kao trava. Gušter je i dalje na onom kamenu, sam, ali ne "klonjava" duhom.
Da bi zainteresovao svoje buduće prijatelje za igru, pusti priču da je ovaj kamen ispod njega magičan i da on zna njegovu tajnu. Kamen ima sposobnost da pruži najlepše trenutke onima okupljenim oko njega. Ali gušter ne može sam da pretvori takav kamen u mašinu za večnu zabavu. Kamenu su potrebne još neke stvari, da bi gušteru i ostalima pokazao svoje lice. Ali gušter ne zna koje su te stvari. Možda ih ostali znaju.
I tako, dođe prvo zeka kao glavni livadski šmeker i donese cvet maslačka i stavi ga na kamen. Onda se pojavi pčela i pljune malo nektara na kamen, a za njom krene dobroćudni vrabac i stavi na kamen grančicu od vrbe.
Tako redom je svaka životinja stavljala na kamen baš onu stvar misleći da kamenu samo to fali da bi se otvorio. Nove stvari su privlačile nove životinje koje su za sobom donosile druge stvari.
Na kraju priče, supa od kamena i ostalih stvari je stvarno postala magična, jer su se gušter i ostale životinje srećno zabavljale oko nje.
Više o tome: ovde
Klasičan primer supe od kamena je www.vukajlija.com
Balkanski endem. Pojam koji se opire svakom definisanju.
To je kad staviš goblen sa zarozanim detetom na španski zid, deset santima od lamperije.
To je kad staviš milje na svaki stočić, stolicu, preko televizora i uopšte, na sve što ima pogodnu horizontalnu površinu.
To je kad na televizor staviš uspomenu iz Jošaničke Banje, blagoslov vladike Nikolaja i plastičnu gondolu iz Trsta.
To je kad u regalu izložiš celu proizvodnu liniju "Kristala" - Zaječar, gostinske šoljice "od akropolja", Novi zavet, "Čujte, Srbi!" i knjige iz "Novosti".
To je kad nosiš "rebak" majicu, upasanu u farmerice sa kaišem zategnutim oko rebara.
To je kad znaš da je "italijanka" frizura koja ne izlazi iz mode.
To je kad voziš "golf 2" kao momak.
To je kad na njega staviš nalepnicu u obliku mrlje.
To je kad su ti Lidija Vukićević i Snežana Savić vrhunske pičke.
To je kad na devojci ne primećuješ adolescentske brkove.
To je kad ne primećuješ da ti devojka liči na Leonida Brežnjeva.
To je kad joj fali gornja leva jedinica.
To je kad je oženiš u mesnoj kancelariji, pa proslavite pod šatrom.
To je kad je u šatri iznad mladenaca toalet-papirom na tepihu ispisano: "SREĆNI MLADENCI".
To je kad sa šatre vise baloni i papirni ukrasi.
To je kad prodaš golfa i kupiš pasata lubeničara, audi jaje, opel kadet ili ford eskort jer si ženjen čovek.
To je kad sa ženom gledaš "Kursadžije" ili "Seljake" i kidaš se od smeha.
To je kad citiraš Krstića&sina, Topaloviće ili Radašina.
To je kad piješ pivo ispred prodavnice.
To je kad su ti sise prodavačice koje su se otegle do poda izuzetno uzbudljive.
To je kad te pale debele devojke.
To je kad se nalaktiš na šipku pored ortaka - majstora u autobusu, sve značajno šmekajući snaše.
To je kad svastiki pri pozdravu šeretski gurneš srednjak u šaku.
To je kad ti dođu kum i kuma "zdecama".
To je kad kukate na političku situaciju uz rakiju.
To je kad zaključite da "opljačkaše ovaj narod", da "nema narod para" i "da 'oće da se vrati socijalizam".
To je kad ustanovite da taj Zapad nema tog druženja i te zajebancije, živiš, radiš, a i samo radiš.
To je kad zaključite da nema bolje od Srbije.