Bezbrižan sex, koji se odigrava pre neke veće katastrofe ili mogućek kraja sveta, bez posledica.
Kada sam shvatio da je ovo bio kraj sveta okrenuo sam se ka devojci koja je sedela pored mene i rekao ,,zašto da ne", i onda smo započeli straštan bezbrižan sex: Samo sam se nadao da je ovog puta to bilo stvarno
Čovek koji ne toleriše laktanje, već odmah započinje kavgu sa onima koji pokušavaju da se probiju preko reda.
Red u pošti, žena, laktajući se, pokušava da prokrči put do šaltera ne sačekavši svoj red. Čovek: - Pa dobro ženo, po Bogu, obuzdajte laktove malo, ostaće mi modrice od vas! Neandertalac: - Alo, `nači gospodžo ja sam netolerantan na laktozu, `nači da si stala u red odma`. Gospodža: - Žurim, ti će` mi kažeš `de da stanem, barabo jedna! Neandertalac: - Gospodžo... napustite objekat.
Iskustvo pri kome se stvara fenomen mešanja čula, a različiti nadražaji se stapaju u jedan kognitivni doživljaj, izazivajući raznovrsne asocijacije i halucinacije.
Nauka s kojom se prvi put susretnemo negde oko šestog razreda osnovne škole. Nekima predstavlja problem, nekima ne, ali ono što je kod nje najzinimljivije jeste da što je detaljnije izučavate sve više saznajete o nesavršenosti njenih jednačina, ogleda i zakona sve u svemu.
6. razred: F=m*a Dakle sila je jednaka proizvodu mase i ubrzanja. 1. godina: F=m*a Sila je jednaka proizvodu mase i ubrzanja ako zanemarimo ostale faktore. 3. godina: F=m*a Sila je jednaka proizvodu mase i ubrzanja ako zanemarimo ostale faktore, sa eventualnim manjim odstupanjima u zavisnosti od mesta na planeti Zemlji gde se održava ogled. 4. godina F~(približno jednako)m*a Sila je približno jednaka proizvodu mase i ubrzanja jer ni za jedan eksperiment ne postoje idealni uslovi. 1. godina studija: Kada smo kod F(sile) zaboravite sve što ste do sada znali o njoj a pogotovu onaj glupi obrazac F=m*a. Da je tako jednostavno svi bi se bavili fizikom. 3. godina studija: Dakle suštinski gledano F ne postoji, tačnije F je apstraktan pojam i u prirodi NE postoji. 4. godina studija: Osim što F ne postoji ne postoje ni M ni A jer ni oni zapravo nisu dokazani u prirodi već su samo uzeti radi jednostavnijeg pojašnjenja i formiranja obrazaca. Kraj studija: Ništa mi nije jasno, odoh da predajem fiziku deci.
1. Znati biologiju k'o dr. Haus i skoro dobiti četvorku. 2. Znati poruku pesme "Santa Maria della Salute" bolje od Laze Kostića i dobiti 3. 3. Trčati brže od Useina Bolta i izvući 3 iz fizičkog. 4. Imati 4 iz istorije i (kad odeš kod svetog Petra) objasniti Napoleonu zašto se zeznuo u bici kod Vaterloa. 5. Znati bolje Srbiju od Cvijića i zamalo dobiti 4. 6. Biti ponosan zbog svega gore navedenog.
Reporter "Beogradske hronike": I da li se vi ovde nekad bijete? Gimnazijalac: Da. R"BH": Kada? G: Pa kad npr. on zna bolje geografiju od mene.... R"BH": ???? A čime? G: Pa uglavnom šestarima...poneki put i trouglovima... R"BH": !?
Igra kartama u kojoj svako ima neka svoja pravila.
Laki: Hoćemo mau mau? Ja: Može. Vule: Hajde da se samo podsetimo pravila, pa da počnemo. Sedmica - sledeći vuče 3 karte, Dvojka tref - prethodni vuče 4 i žandar menja boju. Laki: A osmica? Vule: E da osmica - igra se još jednom. Ja: Ne bre, osmica preskače igraca. Vule: A da, jeste, kec - igra se još jednom. Ja: I dama menja smer. Laki: Kakva bre sad dama? Prvi put čujem za damu, al' aj, može i to. Vule: A četvorka karo? ...
To je onaj slučaj kada profesor da bi dokazao odeljenju kako nije pristrasan pri odabiru žrtve za odgovaranje, pita koji je danas datum ili nešto slično, i proziva mučenika koji je pod tim brojem u dnevniku. E sad pošto su skotovi, kakvi jesu, oni onda pitaju, najčešće redara ili nekog štrebera, da im kažu još neke brojeve, koje zatim sabiraju ili oduzimaju od datuma (po potrebi), a sve to da bi zbudžili broj pod kojim ste Vi zavedeni u dnevniku.
Hemičarka: E, pošto se Joksić stalno žali da njega uvek prozivam prvog, evo brojke nisu pristrasne, ajde redar koji je danas datum?
Joksić (inače br. 8 u dnevniku, prevrće očima)
Štreber: Profesorka, profesorka, danas je 22. Oktobar 2008 nakon rođenja Hristovog.
Profesorka (namrgođena, jer broj je suviše daleko od osmice): Hvala Valentine, ok, a mesec je deseti, znači 22-10 = 12. A jel zna neko koliko tetkica radi u popodnevnoj smeni?
Štreber: Tri tetkice rade u popodnevnoj smeni, profesorka. To su Šemsa Ferhatović, Suzana Iv...
Profesorka (namrgođena, i dalje se broj ne poklapa): Dobro, dobro, ne zanimaju nas imena. Znači imamo 12-3=9. Evo još jedno pitanje, koliko tabli ima u učionici?
Redar: Jedna tabla.
Profesorka (mali kez na vr’ usne, konačno se sve poklopilo): Znači to je 9-1=8. A ko je osam u dnevniku, da vidim........Joksiću, ti si! A posle kažeš da te mrzim, vidiš sasvim slučajno je tako ispalo.
Joksić (u sebi, nije za javnost..): Ok, nije ni bitno.
Profesorka: Evo jedno lako pitanje... hmm... Recimo,... Šta se dobija mešavinom tri-nitro-sulfido-hipermangan-karboksi-toluola i afganistanskog kaučuka?... Šta? Ne znaš?.. Ništa Joksiću, jedinica, to su osnovne stvari.
Važnost šutanja balona po kući, igre izazvane najžešćim smorom, vremenom dobija na težini. Kako zajebancija vremenski odmiče, to više nije puko održavanje balona u vazduhu, stvar postaje izuzetno ozbiljna. Odgovornost koju osjećaš, ekvivalentna je Brus Vilisu u Armagedonu. Oni najluđi znaju dramatizovati situaciju puštajući balon da pada do poslednjeg dopustivog trenutka a onda skaču i lome se po hodniku, ili ako je ''sve ili ništa'' situacija, iz daljine bacaju papuču pod balon da spriječe najgori scenario. Ned'o Bog da izgubiš koncentraciju, jer dodirne li taj balon pod, svi odosmo u tri lijepe. ''Vojniče, svijet je u tvojim rukama, svi se uzdamo u tebe!''