U svetu: dan kada je 1969. godine na BBC-ju prikazana prva epizoda kultne britanske humorističke serije "Leteći cirkus Montija Pajtona".
Kod nas: kratak predah između dva poluvremena kolektivnog jebanja nacije.
Miloje von Tresibabi
Ulica kojoj nikako ne pristaje da bude jednosmerna.
Jugoslovenska kafanska čaša polako izumire, zajedno sa kariranim stolnjakom i plekanom pikslom. A bila je čovekov najbolji prijatelj, uvek tu da ga razume i uteši. Njeno prisustvo bilo je nenametljivo, neprimetno, a nezamenjivo. Slava joj!
Šta god da piješ iz nje, gusti sok, pivo ili špricer, ništa nema tako dobar ukus kao iz Nje!
Dizajner ove čaše bi trebalo da dobije Nobelovu nagradu za mir, Ajnštajnovu nagradu za fiziku i Proletersku značku!!!
Nije ni čudo što su Italijani za reč "kuća" izabrali upravo reč "casa" - I mi bismo morali da sledimo ovaj svetli primer!
Grupa najboljih američkih stručnaka razvila je kompjuterski program za dizajniranje najsavršenijeg oružja na svetu. Želeći da dizajniraju najbolji šlem za supervojnike, uneli su sve parametre koji moraju biti zadovoljeni tim novim dizajnom (idealna otpornost na metke, bombe itd). Kompjuter im je nacrtao identičan šlem kakav su upotrebljavali nemački nacisti u Drugom svetskom ratu.
U trenucima dvokolice su iz zajebancije uneli u kompjuter parametre za dizajniranje najsavršenije čaše na svetu (najbolji odnos visina-širina-zapremina, savršeno prileganje uz šaku, najbolja otpornost od lomljenja prilikom pada...), i kompjuter im je nacrtao čašu kakva je bila u upotrebi po kafanama širom Balkana.
Muž, na kraju bračne svađe. Sve je odslušao, još samo ispite da položi.
Osećanje čoveka rođenog u Srbiji, stvoreno godinama obećanja, pocepanih gaća, kompromisa, Grand balerina, skorog ulaska u EU, gdržavnih granica koje su svaki dan bliže njegovoj kući, „pošteno zarađenih“ BMW X5-ica sa bukvarski obrazovanim spodobama unutra, slavljenja onih koji su zaslužili samo: "pu, stoko!" od nadrkane babe u prolazu, FT1P, činjenicom da će mu trebati pasoš da poseti rođenu babu i dedu sa Kosova, traženja veze za posao od 200 jevreja... Bez psovki, besa,žalbi, jer ne zna koga bi psovao, na koga bi iskaljivao bes (jer je previše ljudi koje bi rado zadavio) i kome bi se žalio - samo tihi konstantni bol i potajna nada za boljim sutra. Životari umesto da živi, uživajući u malim stvarima, jer u velikim ne može. Jedini svedok tog osećanja je povremena skrivena suza.
-Tata, što brišeš oči?
-Ma zaljutila mama ovu čorbu,razvalila je. Ajmo ja i ti malo napolje...
Sinonim za siledžiju i kontraša u svetu zemalja. On oko sebe uvek ima grupicu šlihtara koji će ga podržati u udaranju kontre i na kraju će svi stati na njegovu stranu. Kad Amerika nadje žrtvu i lupi mu kontru ceo se svet okrene protiv nje tako da žrtva postaje kontraš. Mada i kad je sam ako je u prilici podjebavaće dosta slabije od sebe.
Amerikanac ne voli ono što voli skoro ceo svet. Fudbal, njemačka auta, zdravu hranu, metrički sistem, frekvenciju od 50 Hz, višepartijski sistem i još mnogo toga. Ali, kao i svaki siledžija imaće podšku pojedinaca i šta god on uradio oni će to aminovati i aferimovati.
Belgija: Znači dogovorili smo se. Sutra roštilj.
Holandija: Može brat moj, ima da se odvalim od džidže.
Brazil, Španija, Portugal: Taman možemo i fudbalice da opičimo.
Rusija: Ne znam za vas al ja ću da ubijem od alkohola, nisam odavno.
Amerika (u sebi): Šta kenja ova Belgija, ona će kao nešto da organizuje.
Amerika: Ma jebo roštilj, ajmo u grad.
Engleska i Australija (istovremeno): I mi smo više za grada.
Italija: I ja sam za grada, taman da vidim kako mi čuči nova šulja uz padjoti.
Švajcarska: Ja sam neutralan, dje god oćete.
Grčka: Ja ne mogu nidje, nemam keša.
Njemačka: Aj daću ti ja, ako ideš u grad.
Grčka: To brate, idem. Vraćam čim pre.
Rusija: Mene bole kita, mogu i u gradu da se ubijem.
Belgija: Pa šta sad serete ? Znači ništa od roštilja.
Ekipa: Ma joooook.. Mrzi me.. Komarci..Bolje u grad..
Belgija: E jebem vam mame.
Amerika: Belgija decxhko, što si kontraš ?
-----------------------------------------
- Ajmo deco crta.
- Daj Žare pusti nas da završimo.
- Reko sam crta, oću da šutam, sad će i ovi moji da dodju.
- Pa sečekaj da završimo, teraš nas šestoricu sa našeg terena.
- Može mi se.
- Koji si amerikanac, agresor.. Pičko ljigava (penju se na bicikla)
- Alo gde ćete, dodjite da mi dobacujete loptu ha ha ha..
- Odosmo da ti jebemo mamu, sva šestorica (beže na bicikima)..
Ja sam Reks, irski seter. Živim u stanu na osmom spratu. Sa Gazdom. Juče je Gazda tačno u sedam i petnaest kao i svako jutro u proteklih deset godina otišao na posao. Za to vreme ja sam blejao po stanu i spavao. Gazda se kao i uvek u četiri vratio sa posla i kao i svakog tridesetog u mesecu doneo je svoju platu i jednu polovinu stavio u metalnu kutiju. Kaže da čeka Bolje vreme u kom će je potrošiti. Verovatno je u pravu, ipak Gazda bolje zna. Dok ne dođe takvo vreme on će svaki dan kao i juče sebi spremati hranu, a meni davati onu od prethodnog dana. Juče je nakon jela Gazda kenjao. I ja sam kenjao. Napolju. Tamo sam kao i svaki dan trčao po travi i njušio tragove. Gazda misli da je to glupo, ali ne zna da je to možda jedina stvar koja ostaje iza onih koji su otišli. Tu, uvek na istom mestu, srećem ekipu iz kraja koja konstantno visi na ćošku. Gancija bez oka, Smrdu što mu je brat podleteo pod tamčić. Tada me, u najboljem trenutku, Gazda odvuče kući. U stanu Gazda čita kupljene novine i pati zbog stvari koje ne može da promeni. Verovatno tako treba, to radi cela Gazdina vrsta. Onda ih kao i uvek baca i pali televizor na kom gleda priče o uzbudljivim životima drugih ljudi kojima zavidi. Postaje nesrećan. Juče ga je tačno u sedam kao i svake srede prekinula Vlasnica nadrkanog pekinezera Kokija iz susedne zgrade. Gazda je tada kao i obično pario Vlasnicu. Ona je vikala. Sve isto kao i kod nas samo sa malo manje duše. Vlasnica je posle toga otišla ćuteći. Bez reči. Gazda je i dalje bio nesrećan. Kaže da će još malo ovako, dok ne sretne onu stvarnu zbog koje pucaju kosti. Ima vremena. I sinoć je pre spavanja prelistao ponude za putovanja za ono mesto na kom najlepše žene piju najbolje vino. I tamo će otići kad dođe Bolje vreme. „Ne sad, ne sad Reks“, govori mi on. Legao je tačno u deset sa mislima o Boljem vremenu.
Jutros u sedam i petnaest Gazda nije otišao na posao. Umro je noćas u snu. Šteta, bio je dobar čovek koji je čekao Dobro vreme. A ja ću po svoj prilici od sada malo više visiti na ćošku sa ekipom iz kraja.
Generalni sponzor televizijske i radio cenzure.
Čovek je nevin sve dok se ne dokaže da više nema para.
Kad smanjiš zvuk dok gledaš pornić, ali još uvek čuješ periodično stenjanje mlade azijatkinje.
Moderna verzija hiljadu i jedne noći. Poslodavac davi, a vi budete udavljeni do iznemoglosti.
- Ime?
- Đoko.
- Prezime?
- Kurcagić.
- Obrazovanje?
- Imam.
- Koji stepen?
- Fakultet.
- Koji fakultet?
- Elektrotehnički.
- Šta očekujete od posla?
- Platu.
- Zašto baš kod nas?
- Bil Gejts me još nije kontaktirao. A pare za sopstvenu firmu nemam.
- Iskustvo?
- 15 do sada.
- Molim?
- Tuđe žene ne diram, odma' da se razumemo.
- Mislim na radno iskustvo.
- Raznosač pica u piceriji "China" u Jajcu, višegodišnji mlekar u Vlasotincu i šerif u Kanzasu.
- Jeste li ikad radili u struci?
- Kako da nisam. Menjao sam sijalice po kući, popravljao kompjutere.
- Znači razumete se u računare.
- Da pretežno u one računare starijih generacija. Proces popravke je kao kod EI Niš televizora.
- Kako to?
- Fizičkim kontaktom. Poželjno je da bude jak i brz, kao Brus Li što je svojevremeno znao.
- Je l' me vi to zafrkavate?
- Ne nego vas zajebavam.
- Hoćete li biti ozbiljni?
- Sve zavisi.
- Od čega?
- Pitanja.
- Pa šta fali ovim do sada?
- Kreativnosti.
- Dobro. Jeste li vernik?
- Ne. Ali mi je debeli Buda mnogo gotivan.
- Imate ženu i decu?
- Decu imam. Jedno dvadeset komada. Na svakom kontinentu po tri.
- A žene?
- Dođu i prođu. Drugovi ostaju.
- Gde sebe vidite za 5 godina.
- Sad je jul?
- Da.
- Na Havajima. Turistički.
- Mislim poslovno.
- Znam.
- Pa...
- U najmanju ruku, kao direktora Majkrosofta.
- Ambiciozno, nema šta.
- Pa kako drugačije da skupim pare za Havaje?
- Živite sami?
- Imam cimera.
- Vaš odnos?
- Pregovaramo na dve nedelje, kad ponestane čistih gaća i čarapa. Mora neko da odnese sve to na pranje.
- Često vam je gužva u stanu?
- Ne. Samo radnim danima.
- Znači, nemate neke uslove za rad kod kuće?
- Odakle vam to?
- Stalno vam je gužva, pa sam mislio.
- Loše ste mislili.
- Imate li hobi?
- Gledanje u plafon.
- Jeste li timski igrač?
- Sve zavisi s kim.
- Vaš idealan partner.
- Crnka, metar sedamdeset, grudi jaka trojka.
- Mislim na saradnike.
- Ko im jebe mater.
- Imate li poroke?
- Ne.
- Znači ne pijete? Ne pušite. Ne drogirate se.
- Pijem.
- Redovno?
- Kad mi se pije.
- Vodite li računa o ishrani?
- Naravno.
- Pa kako se hranite? Zdravo?
- Živo.
- Hvala vam što ste došli. Zvaćemo vas.
- Oćete kurac.
- Molim?
- Nećete zvati.
- Zašto tako mislite?
- Nema teorije da dobijem ovaj posao.
- Što to mislite?
- Zajebavam vas sve vreme.
- Dobili ste posao.
- Fala.
- Vidimo se sutra u 8.
- Valjda nećemo.
- Što?
- Jeste se pogledali u ogledalo? Doviđenja.
Reklamni slogan tableta za prevenciju Alchajmera.