Trenutak kada ženska osoba zameni pažnju svih muškaraca za nepažnju jednog.
MiciKato
Put na koji krećeš prilikom vađenja bilo koje lične isprave. Kad se vratiš, kroz maglu te se seća bračni drug, eventualno jedan prijatelj i pas, ako ga nije skroz izjela pantljičara.
Sve učestalija pojava u noćnim klubovima. Izađu drugarice sve skockane, napucane, nosem paraju oblake, djuskaju uz šank, piju piće, prevrću oči na lošu ponudu muškaraca, a ti isti muškarci, isto piju piće, bulje u te ziljave pičke, poziraju i oni, jer pobogu i oni imaju novo fancy perje, i mogle i bi i njih ribe za promenu da muvaju. I tako, glavna stvar oko koje bi izazak trebalo da se vrti biva zapostavljena i zaboravljena. I svi se vraćaju kući bez jebanja, sa izgovorima:
- kako je bilo sinoć u gradu?
* bilo je extra, super je onaj klub, dobra muzika. Napili se brate...
- i jel si kresnuo nešto?
* ma jok...
Definitivno, ovo nijedno dete ne bi trebalo da se pita, jer se kod nas ne zna ni šta će biti za 5 minuta, a kamoli za ko zna koliko godina. Sećam se kad su nas u osnovnoj školi pitali šta ćemo da budemo kad porastemo, i neko je rekao da će biti sportista, neko profesor, neko doktor... pa, kako to da niko nije rekao da će biti siromašan? I posle neko nešto kaže za nas. Srbi su takvi optimisti da bi i za običan prdež pomislili da je grom.
Ja sam Reks, irski seter. Živim u stanu na osmom spratu. Sa Gazdom. Juče je Gazda tačno u sedam i petnaest kao i svako jutro u proteklih deset godina otišao na posao. Za to vreme ja sam blejao po stanu i spavao. Gazda se kao i uvek u četiri vratio sa posla i kao i svakog tridesetog u mesecu doneo je svoju platu i jednu polovinu stavio u metalnu kutiju. Kaže da čeka Bolje vreme u kom će je potrošiti. Verovatno je u pravu, ipak Gazda bolje zna. Dok ne dođe takvo vreme on će svaki dan kao i juče sebi spremati hranu, a meni davati onu od prethodnog dana. Juče je nakon jela Gazda kenjao. I ja sam kenjao. Napolju. Tamo sam kao i svaki dan trčao po travi i njušio tragove. Gazda misli da je to glupo, ali ne zna da je to možda jedina stvar koja ostaje iza onih koji su otišli. Tu, uvek na istom mestu, srećem ekipu iz kraja koja konstantno visi na ćošku. Gancija bez oka, Smrdu što mu je brat podleteo pod tamčić. Tada me, u najboljem trenutku, Gazda odvuče kući. U stanu Gazda čita kupljene novine i pati zbog stvari koje ne može da promeni. Verovatno tako treba, to radi cela Gazdina vrsta. Onda ih kao i uvek baca i pali televizor na kom gleda priče o uzbudljivim životima drugih ljudi kojima zavidi. Postaje nesrećan. Juče ga je tačno u sedam kao i svake srede prekinula Vlasnica nadrkanog pekinezera Kokija iz susedne zgrade. Gazda je tada kao i obično pario Vlasnicu. Ona je vikala. Sve isto kao i kod nas samo sa malo manje duše. Vlasnica je posle toga otišla ćuteći. Bez reči. Gazda je i dalje bio nesrećan. Kaže da će još malo ovako, dok ne sretne onu stvarnu zbog koje pucaju kosti. Ima vremena. I sinoć je pre spavanja prelistao ponude za putovanja za ono mesto na kom najlepše žene piju najbolje vino. I tamo će otići kad dođe Bolje vreme. „Ne sad, ne sad Reks“, govori mi on. Legao je tačno u deset sa mislima o Boljem vremenu.
Jutros u sedam i petnaest Gazda nije otišao na posao. Umro je noćas u snu. Šteta, bio je dobar čovek koji je čekao Dobro vreme. A ja ću po svoj prilici od sada malo više visiti na ćošku sa ekipom iz kraja.
Mala količina snega koja se uhvati na vašoj obući. Ako ste seljak. A ako niste, samo mislite da niste. Preci vam se prevrću u grobu kad vas vide u tim er maksericama i ostalim kreacijama modernog društva.
Podigao se čovek na dve noge i prestao da kenja pored drveta. Ne skroz, i dalje mu je lišće bilo najbliže na tom mestu. A lišće je mahom bilo upotrebljavano za brisanje dupeta. Ruke su mu bile malo zakržljale, imao je dve leve, dok ih mozak nije prihvatio. Počeo onda čovek da pravi neki zaklon od kiše za ženu i brojnu dečicu. Tad nisu znali šta je kontracepcija. Morali su dobro da se zavrnu rukavi da bi se nahranila tolika gladna usta. Doduše nisu još mogli da zavrnu rukave, kasnije su žene počele da šiju i da shvataju ko je tu glavni. Čim su mužu ojačale ruke toliko da njima može da komunicira, sve je bilo u savršenom redu. Pravi patrijarhat. Al zato je muž išao u lov, i radio sve poslove u šumi, ženino je bilo samo da pričuva decu i da im spremi nešto da pojedu. Otišao muž jedan dan u lov, napravio novo koplje, kad ispred njega veliki divlji vepar. Nije znao šta je, ali je znao da je za jelo, video sliku u pećini, kad ga je tata tamo vodio kao malog. Šikne on ono koplje, ubije ga na mesto, zviždukne, dođu njegovi saplemenici i odvuku telo do naselja. Kako će, šta će, raspore ti oni onog vepra. Kad iz njega izađu prasići. Kurac, nije vepar, no krmača, još uvek nisu dobro znali da procene pol. Bi ovo prvi carski rez u istorji. Razbacaše se oni prasići po dvorištu, krenuše deca da ih jure i da se igraju sa njima. Poglavica shvatio da može to dobro da se iskoristi. Naredi svojim podređenima da im naprave neki primitivni obor i da ih smeste tamo. Pripitomiše oni ove prasiće, izgubiše oni one kljove i smeđu dlaku, postadoše bre prave svinje. Uhvati čovek jednu najveću da zakolje, ne zna kako će. Nema struju da je uspava. Uze onaj kameni nož i prereza joj grkljan. Nekako ga je uzbudio taj zvuk, a i celo pleme se momentalno okupi. Većaše, većaše i izvećaše. Da se svinja ošuri, raspori i očisti. Baciše oni kožu sa strane. Jedna žena bi dokona i proši onu kožu, oblikova je prema stopalu svog muža, znala je dobro taj oblik, stalno ju je šutirao. Ostavi ona tu kreaciju da se osuši. Sutradan muž uze ono, obu i izađe među narod. Bio je tolko zajeban da su odma` njega proglasili za poglavicu umesto poglavice. Eto, tako ti nastade opanak.
- Šomi brate kako je napolju? Ima li snega?
- Malo. Za opanak.
- Kakav si ljakse matori, kaki bre opanak, šta ti je to!
- Nemaš ti pojma brate, nemaš pojma. Nego daj to pivo!
Definicija koju su izmislili muškarci, jer im je bilo krivo kako žena može stalno, a oni ne.
Kad Srbija vodi protiv hrvatske, a ti prebaciš na HRT da se naslađuješ.
Odakle Dove kupka na obodu tvoje tuš kabine nemaš pojma, ali dobro znaš da imaš sudar za 15 minuta i da ukoliko želiš da Boban bude uspešan rudar večeras, moraš se upristojiti.
Ostaješ pod tušem preko pola sata, ali ne zbog toga što nisi štrokavac čije bi telesne izlučevine pojele Horešijevu aparaturu za uzorkovanje, niti zbog toga što želiš da spereš duševne nemire mlazom vode, već zato što sve vreme imaš osećaj da se nisi dovoljno zaprao i da ti je koža još uvek isuviše masna, čak i za tvoje kriterijume. U tim trenucima se upoznaješ sa Dove efektom. Shvataš da ti koža nije masna, već hidrirana. Prvi put u životu izistinski razumeš pridev baršunast. Opet se opipavaš i ne veruješ kako za samo par minuta Dove od rendaljke za parmezan pravi guzu 12-ogodišnje devojčice. Jebao bi samog sebe, a to je priznaćete ne samo narcisoidno, već i pomalo pederski. Tad ti se kroz glavu vrzma misao da homoseksualci nisu pederi, već jednostavno gej. Da te neko upita kako se trenutno osećaš, kao iz topa bi mu odgovorio „Osećam se uglađeno.“.
- „...ja bih vam preporučila nešto iz Dove asortimana...Recimo novu kupku za...“
- „Uše spodobo! To svom sinu da daš, ščula! Meni daj koprivu...od šes litara...i da joj je isteko rok trajanja...“
Sponzoruša nakon raskida sa dečkom.
- Kume, neki dan vidim onu sponzorušu Vanju na zelenoj pijaci kako od neke babe kupuje tri skutića slanine i dvolitru mleka u flaši od Skaj kole, a sećaš se kako je pričala da samo jede morske plodove i pije Evijan vodu.
- Prešla sa morskih plodova na plodove štale, a izvor Evijana zamenila kravljom sisom - mora da je pala na samofinansiranje.
Kada čačkaš nešto oko struje i u džepu ti zazvoni telefon uključen na vibraciju.
Devojka sa većom, ili bar približnom, količinom preparata na licu od egipatskih faraona. Dokaz da se mumifikacija primenjuje više hiljada godina. Uglavnom ih odlikuje bronzana boja lica, i velika količina nakita, analogno egipatskim vladarima.
-"Jao brate, da si video Natašu jutros, znaš kako izgleda! Uske helankice, majičica, raspuštena kosa, a lepaaa..."
-"Ko bre? Ona bronzana? Ma daj bre, pa ta je zajebala i Tutankamona i Ramzesa zajedno! Od onolike bronze teško da bi prošla i detektor za metal na aerodromu".