Stihovi edukativnog karaktera, koji služe tome da deca što lakše zapamte i usvoje neke od osnovnih pravila higijene.
- Pre i posle jela treba ruke prati, da te za to ne opominje mati. - Trljam, trljam sve se puši, perem glavu, vrat i uši. - Jeb'o bi je, al' je ne bi liz'o, jer je pička kraj guzice blizo.
Kralj od co'eka. Uvek je sa ekpiom. Svako okupljanje, izlazak i bilo koji dogadjaj iole vredan pominjanja ne može a da ne prodje bez Bilija. Uz Bilija su uvek barem još dvojica. Bili nikad nije vidjen sam. Za razliku od njega Joško je uvek sam, totalno asoijalan tip.
A: Ko je bio na basketu sinoć? B: Bili Simke, Dzoni, Pera i ja. A: Jel bio Još-ko ? B: Nije.
višeminutni deo svakodnevnice običnog čoveka. Ne i ako ste Grk. I živite u 5 veku pre n.e. Tadašnji mudraci većinu svog vremena provodili su napolju, crtali kojekakve pizdarije po pesku, kuntali po burićima, no najviše od svega voleli su ulaziti u konverzaciju sa pučanstvom koje je trebalo da predstavlja oponenta u filozofskoj raspravi, zamorče za najnoviji eksperiment ili šta već. Zbog svega navedenog velika je bila verovatnoća da će vas na putu do lokalnog bakalina presresti nekolicina učenjaka i ono što je trebalo da bude jednostavan odlazak do prodavnice pretvoriće se u višečasovnu agoniju.
atina, 467. pre n.e. dom porodice Burusis
Ksantipa: E Stavros aj skokni do prodavnice i kupi jafolitanke i dve AAA alkalne baterije....sranje, zaboravila sam da živimo u jebenoj praistoriji, ništa kupi onda 200 gr. brašna i 100 gr. soli...
Stavros: Jebem te ja kilavu, samo sediš tu i čitaš to bulevarsko đubre, uvek ja idem.. . . Zenon: Des Stavro ša ima? Stavros: Ništa Zeko, posla me ova moja guska po so i brašno, pa evo krenuh u prodavnicu.. Čujem da je Miškatos otvorio novu Deltu tu u kraju pa idem da vidim šta ima... Zenon: Aha...Sad si na pola puta, otprilike, a? Stavros: Recimo... Zenon: Je l znaš da nikada nećeš stići do te prodavnice? Naime, prvo ćeš preći polovinu preostale razdaljine, pa onda još jednu polovinu te nove polovine, i još beskonačno mnogo polovina, i nikada nećeš stići. Je l' kapiraš? Stavros: Da, da u pravu si, ipak odoh ja u osvajanje tih polovina,...(O Zevse moj, koji bolid...) . . Spanulis(sofista wannabe): Oooooo, Stavros, nema te nešto u kladži ovih dana? Stavros: Ma ćuti, od kad me sjebo Ergotelis za trines' bilijardi drahmi ne pojavljujem se više tamo.. Spanulis: Bedak, i mene prodo prošle nedelje, izgubiše kod kuće od Ofija nesrećnici... Nego da te priupitam nešto? Je l’ umeš ti da zviždiš? Stavros: Pa ono, umem.. Spanulis: A je l' lokomotiva zviždi? Stavros: Jašta da zviždi. Spanulis: Vidiš, ti si onda lokomotiva! Stavros: Da, da, svakako, to sam i ja odskora počeo da primećujem...Aj moram da palim ja sad, pozdrav...(cccc, šta uzo učini od čoveka..) . . Pitagora: E Stale jes to ti? Stavros: Idite bre svi u tri lepe pičke materine, ne može čovek od vas ni leb da kupi na miru.. Pitagora: Šta ti je bre, ja se obradovao što sam te video posle sto godina, a ti tako,... Stavros: Izvini brate, iznervirao sam se baš, krenuo sam pre 2 sata u prodavnicu i nikako da stignem od gnjavatora.. Pitagora: Ne moraš da mi objašnjavaš ništa, znam kakvi su oni smarači, samo bi da iskoriste...Ej, aj kad si već tu, izmasiraj mi ramena, pliz? Stavros: Ok, to mogu, ti si jedini koji me ne guši danas, je l' ovako? Pitagora: Super si, sad nagni se još samo malo,.....taaakoo...E, super, ti ćeš mi biti hipotenuza....
Što će reći: "družili smo se, zezali se, niko se nije usvinjio od alkohola, vrištali smo od smeha, grickali nešto super, gledali sjajan film i na kraju u 05:00h kupili sladoled i seli kraj Dunava, bilo nam je divno!".
Ali...nismo izašli. Zašto?
Evolucija izlaska:
1. Korzo (1880-1959); šetalište na kom se išlo sa materom pod ruku, šmekale udavače, i u ekstremno drskim slučajevima istima se i prilazilo zarad upoznavanja. Prilika za distanciranu socijalizaciju, s' prvim mrakom svi idu kući, dalje se pišu pisma.
2. Žurka (1960-1999); na javnom mestu ili u privatnom prostoru, prilika kojom se plesom, razgovorom druženjem i zaljubljivanjem proslavljaju život i mladost. Socijalizacija u pravom smislu reči, oslobođena svih stega zahvaljujući seks-revoluciji '60-ih.
3. "Izlazak" (ca. 2000- ): - Kukaš da ti tvoji daju pare, jer imaš 15 (ili 34, nebitno) godina i nemaš šta pametnije u životu da radiš (škola je samo moranje, hobiji nisu in) - Iskukaš, pereš kosu i biraš kaiš do 22:00h - Plačeš do 22:15h jer nisi pazario novu krpicu već nedelju dana (ako si žensko) - Ideš ispred trafike na -20, jer moraš da se otkineš da bi se ponašao kako trend nalaže, a piće na mestu koje red propisuje košta koliko pola dnevnice tvojih roditelja, pa ćeš uzeti jedno iz obzira - Stižeš (/donose te) u klub u 01:30h (jer si jako urban, gay je doći pre), na 280db piči muzika koja budi isključivo osećaje mržnje, usamljenosti i otuđenosti - Počinješ da budeš jako nadrkan i opasan, đuskaš kao da je sve u tvom životu mafijaški zakomplikovano/podređeno svrabu u podnožju pupka; izvodiš ritualne plesove sa pripadnicima "ostalih polova", ako od seksa nema ništa, nikom ništa - nisi ni hteo (jasna stvar); ako pak za seks ima izgleda, vodiš, radiš, ali stavljaš akcenat na činjenicu da si to uradio iz čiste mržnje - Ako si previše pijan da bi đuskao, kucaš svoje mafijaške poruke (sa naočarima na glavi, iako ni konobar ne vidi gde udara), pošto si već izdegustirao sve što jedan izlazak pruža, đuskanje je za pičke, naravno... - Hvataš taksi i voziš se samo do polovine puta (uzeo si ono piće, sećaš se...?), stižeš u 07h i ispričaš se sa roditeljima koji piju kafu. "Jel' ti bilo lepo sine?" Kakvo je to pitanje! Pa nije to stvar toga je li bilo lepo... - Ustaješ u 15h, posle serije povraćanja, dva tanjira supe i čaja od nane, oko 18h dolaziš sebi, i kapiraš da Facebook nacija zaslužuje da čuje za tvoj poslednji podvig
I na to se tvoj izlazak svodi. Da zadovoljiš formu. Vrhunac otuđenja, muzika (kao uvek jasan pokazatelj stepena evolutivnog napretka) nikad hladnija i besciljnija, sistem vrednosti kao da ga je Sadam Husein štrikao, što sa socijalizacijom sve zajedno - ne znam koliko ima veze. Nema veze koliko to košta (previše), ni jesi li upoznao nekoga zanimljivog (nisi), ni je li ti bilo lepo (nije). Ali bez "izlaska", provod nekako...
"Nije to to..."
Pa se mi pitajmo jesu li neki tamo Tadići, ili pre Nikolići krivi za mračnu izvesnost naše budućnosti.
O-op! - uz o-ruk! reč za jednovremeno podizanje teške stvari Op! - kreni Op! - stani Op! - poruka primljena, sledi izvršenje Op! - poruka primljena, problemi u izvšenju Op! - problemi u izvršenju prethodnog zadatka uklonjeni Op! - zadatak izvršen Op! - zarotiraj svoj deo Op! - podigni svoj deo Op! - skloni se na stranu da prodje komšika Op! - vidi što je dobra komšika! Op-op! - manja nestabilnost Op-op-op! - velika nestabilnost
Vrlo cudan, po definiciji broj, ali se u nasem jeziku i kulturi koristi u razne svrhe.
Stvarno dobro - dupe da trojica lupe Pazljivo - 3 put seri jednom brisi Vera - Srbin se sa tri prsta krsti! Nacionalizam - Nije Srbin ko se ne krsti sa tri prsta. Sport - Djordjeviccccc...tri poena!!!TRI POENA!!!
Ono što su devedesetih godina današnji vlastodršci nazivali "građanskom neposlušnošću"
90-ih : Demokratska opozicija poziva narod na građansku neposlušnost diktatorskom režimu koji ih bije i tlači 2000-tih : Demokratska vlast poručuje da će se jezivo osvetiti svakom huliganu koji se protivi evropskom putu Srbije