Uobičajno razmišljanje.
Svaka deseta misao mi nije pervezna...
Uobičajno razmišljanje.
Svaka deseta misao mi nije pervezna...
Sirovina od čoveka. Ne obazirući se na visinu, pravi Balkanac. Debeo, ima više dlaka nego kalorija koje je uneo u sebe. Jede isključivo rukama. Ukoliko mu se neko zameri, izvući će sekiru koju čuva u gepeku auta i razjebati sve kao Burzum emo cavu.
Tebra, uzmi viljušku. Mojne si Gimli.
One su bile devojke sve dok jednog prvog septembra nisu sele u učionicu sa jedno 30 likova koji su nekad bili deca. Posle oko godinu dana ovih tridesetorica postanu nešto kao Alibabinih 40 razbojnika samo što ih je manje pa devojke moraju da se prilagodjavaju situaciji. Posledice su sledeće:
-kad im ispadne sveska, knjiga ili nešto treće šutiraju ga do kuće
-pertle vezuju samo dok sede na stolici
-odazivaju se na "brate"
-na dvosmislene izjave neuspešnih šmekera odgovaraju pesnicom u nos i flašom u glavu
-nisu sigurne kako se zove najnovija Avonova maskara ali znaju koliko su koštali svi transferi u engleskoj drugoj ligi
-nikad ne zaboravljaju uloške jer nemaju od koga da ih pozajme
-ostatak odeljenja ih posle par godina smatra za ortake koji su malo drugačiji, ali niko ne može da se seti zašto
Jako sladak pičić jako slatke djevojke.
- Joj dušo skidaj gaće, daj mi baklavicu, ima da se ulijepim sad k'o turčin na bajram.
- Drž', na, crk'o da bog da takav proklet.
Religija koja ti omogućava da na nadgrobni spomenik staviš "Će se vrnem" a da ne izgleda k'o zajebancija ili k'o replika iz Terminatora.
Kada potrčiš a tvoja duša kaska za tobom 10 minuta.
Trip koji se ponekad javi bilo silazeći niz stepenice ili penjući se uz njih.
I to baš one stepenice koje svakodnevno prelaziš i znaš ih napamet.
Pri penjanju, istripuješ još jedan stepenik, pa klecneš nogom kroz prazno.
Pri silaženju, istripuješ još jedan stepenik, pa se zabodeš nogom o pod.
4 ujutro, mrkli mrak, dva automobila jezde prema Makarskoj kroz noć.Mnogim se čini da je jedan prokuvao koliko se dimi ali ne, jedan je za pušače i jedan za nepušače,jebi ti to, EU je EU. Zora rudi, sunce se rađa k’o da ga Jovan Perišić izvlači iza gore. Već u 6 smo pogriješili skretanje pa smo morali dužim putem.Nema veze, bar je zajebancija dobra a imamo pive, možemo do Njemačke izdržati.
Došli smo na granicu, ličnim kartama uskoro ističe rok, i ,nekada čupavi i mršavi rokeri na slikama, sada su debeli i proćelavi bećari, ponosni pitomci obližnje brente, jebi ga , povukla rodna gruda. Poslije nekoliko minuta provjeravanja ljubazni carinik nas je pustio u „Lijepu nji’ovu“.
Niko od nas nije bio na moru od rata, a i tada smo bili brabonjci pa se i ne sjecamo. Kad se ukaza plavetnilo, svetu ti nedlju, niko ne progovara. Kako se spustamo obali cuje se šapat „more, more“.Što smo bliže obali šapat polako postaje uzvik. Onda smo utrčali u vodu počeli smo da se dernjamo k’o konji i oduševljeno udaramo po površini vode „MOREEEE, MOREEEEEEE“. Sreća, rano je, oko pola 9, pa nema još nikoga. Sjeli smo da popijemo po koju, jedan nam je potrošio kremu za sunce, navik’o se kiseliom varenikom mazati. Gledamo ima li treba, al’ nista. Otišli smo i u vodu da se peremo, takmičili se ko će prvi doplivati do plute...Nije niko, kosidba je davno prošla, snaga izdade, tad sam se i uvjerio da je voda slana. Ipak iz trećeg puta došli smo do plute. Toliko smo se odmarali da je spasilac pomislio da hoćemo da krademo kanap da kolijenčimo konje po našim urvinama i otjero nas. Dopizdilo, vrućina, piva se lagano mlači, ali počinju lagano i trebe pristizati i plaža više ne liči na gerontološki centar. Kad od neka doba, jedna treba izbaci sisu i uđe u more da se pokvasi . A mi, k’o u pozorištu poredali se u plićak, oči ko fildžani, ne pretvaramo, toliko smo zagorili da voda dostiže tačku ključanja. Dobra treba, nema šta, zašiljila sisu k’o prvačić olovku, ma pokid’o bi je k’o kosibaša snajku. Skontali smo da oko nas niko ne priča srpski, pa smo slobodno bacali komentare, ma milina. Nakon nekog vremena sve je bilo preplavljeno sisama, morao sam u vodu da se rashladim, a i nije pješčana plaža da kitom izvrtim rošu pa da ga metnem đe bilo. . Iako smo bili najmanja etnička grupa, stavili smo do znanja da smo najglasniji, pa u radijusu od 30 metara nikog nije bilo.
Iznajmili smo i pedalinu. Ne znam kolika joj je nosivost ali nas osam se uspjelo popeti, žive vage tona.Nagone talasi u plićak, ma okret’o- ne okret’o isto ti je. Sunce ti jebem, odjednom, začu se tup udarac. Ja se osudio. Nesta čojek pod lađom. Izlazi, drži se za glavu, čanta nešto na stranjskom.“I mi tebi, pička ti materina, šta roniš po plićaku, k’o da ćeš Titanik naći na dubini od meter.“ Navintašmo nekako na pučinu.Kad smo odmalki, tiho propjeva kištra pive iz nas, „Morem ploviiiii“... Od silnog pedalanja smo pocrkali od gladi, izvadimo novaku, prostremo na plaži, nek’ vide ovi Česi, Poljaci i ostali evropejci kako majka sina oprema na plažu, sve je bilo ukusnije nego inace ,samo što se sir vratio u tečno stanje.
Ojela mi se guza ko malom Zoranu u kultnom filmu „Tito i ja“, valjda od soli, tek, došlo mi da plačem, a i nisam imao mlijeka da ublažim bol. Podapro sam guzu nekako, al došo vakat da se ide kućiPut je bio dosadan, iscrpljeni, umorni, od sna nas je odvajao samo novi cd JP-ja i to što svjetlimo u mraku koliko smo izgorili na suncu. Odjednom treska, lupanje, drž- ne daj, osjetismo da smo sišli sa piste na makadam. Osmijeh ozari facu bradatu i mrsku , ugledasmo natpis „Dobrodošli u Republiku Srpsku“.Lijepo je tamo, samo da nije naka žega, i onolika vodurina me plaši. Eto bili smo na moru. Čitav dan. Al što’no naš narod kaže:“Svuda prođi, ali kući dođi“.
Situacija kada se zakačiš sa nekim, samouvereno izvadiš leptir, krećeš da ga vrtiš sa osmehom, a lik sa kojim si se zakačio, sa još većim osmehom potegne tetku.
Što si vrteo, vrteo si.
Najpoznatiji izvozni artikl NR Kine.
Seljak kupio novog Audija.
-Istovremeno, ovaj potez može da se odigra i u šahu.
Poznatiji kao dativ prisnosti. Koristimo ga iz milošte, kada smo posebno bliski sa nekim. Međutim, ponekad može zvučati izveštačeno i usiljeno i ne uklapa se baš u svaki kontekst. To je ono "mi" u navedenim primerima.
Dečko zove devojku...
Dečko: E, ljubavi, pa gde si mi, šta mi radiš?
Devojka: Evo, kod kuće, pijem kafu, ti?
Dečko: Ma, blejim sa drugarima... Kako si mi spavala? Nisi mi se valjda naljutila što sam ti lup'o na prozor sinoć? Znaš, malo sam popio...
Devojka: Ma, neee, naravno da nisam...
Dečko: Jao, kako si mi dobra! E, primetio sam da si mi se malo popravila, m?
Devojka: Šta? 'Oćeš da kažeš da sam se ugojila, da sam debela?! A to si primetio, pijanduro jedna! (prekida vezu...)