Svaki dan isti kurac.
ejpril_o_nil
Institucija. Svetinja. U samom vrhu kriterijuma, tu negde posle neta i prozora u klonji, kad tumaraš po gradu sa hrpom Halo oglasa u ruci tražeći gajbu za studentski život.
Povad za sitne sate. Budžiš heroja, gledaš obdaren-mladić-gej-stop video čet na lokalnoj televiziji jer zbog sobne antene ne hvataš ni RTS 1, ili očajnički čekaš Raduljicu da pređe granicu 2,5 za soma, a lik sedi na klupi i češe jaja. Srećan jer ne moraš da budiš matorog za auto da odeš do pumpe kao u vukojebini odakle si, ustaješ, oblačiš jašu i prelaziš ulicu da uzmeš pljuge, keks i crveni klaker, virneš radnici u sise koja, smorena, po deseti put čita isti broj "Blic žene".
- Zdravo, komšika! Daj mi neki ogroman kurton, idem da jebem!
- Konačno i ti da isprazniš ta nabrekla muda. Znaš da bih ti dala ja pičke da se nisam udala skoro.
- Ma gde bre, zezam se, koje crno jebanje... Daj cigare, al' neke jeftinije, da mi ostane sutra za 'leba.
Ono što ćeš dobiti kao odgovor na bilo koje pitanje prvog dana na poslu. A obično ti se zalomi neka "prekaljena majstorčina", zadrigla i zajapurena od rakije kao vepar.
"Majstore, mogu ruke da obrišem? -Gle ti njega! Nemaš ni tri pišanja u firmi, a 'oćeš ruke da brišeš?! Marš tamo pod mašinu!"
"Majstore, mogu da idem da jedem? -Da jedeš?! Pa pička ti materina, tri pišanja u firmi nemaš, a ti bi da jedeš. Ajde marš tamo, kuvaj kafu."
"Majstore, mogu da idem da pišam? -Ma ne moraš ni da me pitaš, svašta s tobom! Idi sine slobodno. Al' oribaj i klozet kad si već tamo."
P.S. Poslednje je primer kad ti je ćaletov drug nadređeni. Tada te tretira, kako oni popularno kažu, "kao sina". Sin mu kod kuće sigurno riba klozet.
Obično se upotrebljava u razgovoru između dva, ili više pripadnika muškog roda, kada spaze primerak lepe, odnosno izrazito lepe devojke.
- I tako ti ja matori prolazim pore....
- Ček, ček, gle onu malu tamo što je dobra!
- Uuuu... Jeste matori, dobro si je spazio. Dete bih joj prizn'o!
Zajedničko ime i prezime svih Srba.
- Odem ja lepo tamo i kažem kuc-kuc, dobar dan-dobar dan, ja sam Tajitaj.
Najveća laž u Slagalici.
Takmičar odalami jaču reč od kompa, pa se u sekundi preprave kad skontaju da ima i nešto duže.
Dragi Branko,
Obraćam ti se sa "dragi Branko" jer si nas ti tako učio, ali bih ti radije uputio par komplimenata koje pristojna deca ne koriste.
Još mnogo toga si me ti naučio. Verovao sam ti, Branko, više nego Titu. Tebi i Dejvidu Belamiju. I danas mi je sreda omiljeni dan, ušlo mi pod kožu zbog "Kockice" i "Opstanka". Životna želja mi je bila da učestvujem u "Kockici" i da izdominiram znanjem. Sve sam se nadao da će mi se pružiti prilika iako ni u vrtić nisam išao. Pane i Goca nisu ti bili ni do kolena, na bednog plagijatora Acu Poštara neću da trošim reči.
Kad sam prvi put čuo "Ob-la-di Ob-la-da" hteo sam celom svetu da kažem kako su Bitlsi ukrali muziku iz tvoje emisije.
A onda sam saznao da ti zapravo ne živiš u vrtiću. Pa čak i ne radiš tamo već da si glumac. To sam prihvatio. Nekako. Ali sam barem verovao da si mnogo pametan i da sve znaš i da su te zbog toga pozvali da sa nama podeliš svoje znanje. A o tvojim drugarima tatatatircima sam, uz neskrivenu zavist, mislio da su , sem što su najsrećnija deca na svetu (em žive u Jugoslaviji em učestvuju u "Kockici") istovremeno i najpametniji i najvredniji cvet naše omladine. Dok nisam saznao da postoji i nešto što se zove scenario i da postoje ljudi koji taj scenario pišu a koji se ne zovu Branko Milićević. Pa jebem mu miša, mogao si bar neko pitanje da im postaviš onako, na suvo, da čuješ šta deca stvarno misle. Makar bi se smejali. Čekaj bre, pa još će da ispadne da ni one pesme nisi ti smislio?
Sazreo sam, Branko. Ne možeš više da me foliraš. Čuo sam sve. I da si narkoman. I da si počeo da radiš sa decom jer ti je to bila jedina ponuđena tezga u pauzi snimanja partizanskih filmova. I da ti se osladilo jer je to bilo neiskorišćeno tržište. I da si maltretirao decu na snimanju. Da zapravo uopšte ne voliš decu. Nisam hteo da verujem.
Ali morao sam da poverujem u ono što sam video svojim očima, kada sam ćerku dovodio u tvoje pozorištance i kada sam pola prosečne plate morao da prospem na kineske đinđuve čija nabavna cena teži ka "nula dinala". O ulaznicama da i ne govorim.
I na kraju, još ovo: Kažu da je dobro što je Džim Morison umro mlad jer da je dočekao starost, verovatno bi se pretvorio u cirkusku atrakciju u vidu masnokosog matorog rokera, mozga pretvorenog u kašu od narko-koktela, koji bulazni reciklirane stihove i tezgari za bednu siću. Ali, Morison je bio roker narkoman koji je prodavao svoju priču takvima kakav je i sam bio, a ti si bre, bio dečiji heroj! Ne kažem da bi bilo bolje da si umro mlad, daleko bilo, ali bre, nisi morao da prsneš s mozgom na tako bizaran način. Raša Popov je to barem uradio sa stilom, a ne kao ti.
Kako si smeo da dozvoliš da ti se to dogodi? Ako je heroj mog detinjstva sada izlapeli matori namćor, kako da sebe u četrdesetoj godini ubedim da u meni još živi ono dete sa početka?
Tatatatira i tebi,
Tvoj drugar
Definicija je napisana za Mizantrophy II
Znaju li ti kući da studiraš?
Inspirisano istinitim događajem, nakon koga se cura ispisala sa fakulteta
To nije ona najčešća uvreda, kad čoveku koji stoji pored konja jasno i glasno kažeš“Konju jedan“, nego kad tom čoveku pročitaš vest:“Jbt, Luna Lu pobedila na Ljubičevskim igrama“
Grlo Luna Lu je pobedilo u glavnoj trci ovogodišnjih Ljubičevskih igara.
("Koji sam ja konj"-pomislio je konj)
Lezbejka sa vibratorom.
Riba koja ti je rekla NE!
Žena peder