Nenormalni jebač. Bombarder venerinog brega posle čijeg napalma na istom ne ostaju ni dlake a kamoli neki živi organizmi koji tada doživljavaju holokaust. Čovek- singerica.
- Jao Traktorka, nešto me svrbi ova moja mačketina matora da ne znam više šta ću sa sebe.
- I ja sam mučila muku sa tem sve dok me onaj Roki Bilbaotev nije otkovao po ceni od samo 134 evra od moje devizne penzije. Da ne beše njega, ja bi se ukiselila!
Pištolj "Zastave" Kragujevac M-57 kalibra 7,62 TT(Tula-Tokarev) po čemu je i dobio ime Tetejac. Najpopularniji pištolj u Srba.
Oružje koje je nezamenljivo za ubistvo rođene žene sa švalerom u vašem krevetu-kad dođete ranije sa terena, oca ili brata na međi u njivi prilikom deobe imanja, ili tek samo slučajnih prolaznika po ulici dok se veselite na svadbi ili ispraćaju u vojsku. Pored sekire i gvozdenih vila, najpopularnije oružje za izvršenje ubistava među seoskim življem...
Deo folklora Srbije.
U novije vreme među urbanijim seljacima poznat i kao tetka.
Finalni proizvod dugotrajnog procesa inplementacije vlastitih snova u podsvest sopstvene dece. Poslednji pokušaj posrnule ambicije da stigne gde joj nikada ni nije bilo mesto.
Voz za prošlost. Poslednji peron.
Potomak u staklenom zvonu, zaštićen kao himen ćerke jedinice šefa turske narko-mafije. Uposlen k'o mladi Kurdi na bauštleli nadomak Menhengladbaha. Nema prostora za zajebanciju.
Biće od tebe sine nešto -pijani ćale kad ti kaže. Učićeš jezike koji te ne zanimaju, sviraćeš instrumente za koje nisi talentovan, bavićeš se sportom iako imaš dve leve i što je najvažnije -završićeš škole iako si glup k'o kurac. Na silu, ako nikako drugačije. Destilovaće tebi ćale krv, neće biti štrokava k'o moja.
Problemi nastaju kada proces destilacije ne ide željenim tokom. Potomak prsne k'o rumunski kurton i otera sve u pizdu materinu. Počne da glođe čaše po kafanama i gasi cigare pevaljkama o sise, da se bode prekrštenom pajom i umače palamar u podgrejan pinđur dok zamišlja brata Marije Šerifović. Noćima.
Jebiga krv nije voda, -teže se destiluje. Šta'š?!
-Dokle ti je mali stig'o sa čkolama? -Četvrti srednje. -Gde'š ga dati na fakulteta? -Nigde, neće da studira. -Mora bre da studira, ti nisi pa vidi kako se mučiš. -Neće jebiga da uči...otvoriću mu neku kafanu, pilanu, salon za pedikir-manikir noktiju za kerine...štagod. Pa nek radi, šta sad?! -Nije ti to dobro, nisi uopšte ambiciozan. Šta želiš da ti sin bude u životu? -Ja?! Želim da bude...srećan.
Rešio ga po kratkom postupku, pokazao mu da nije vredan pažnje i da je inferioran u svakom pogledu. Presek'o ga k'o cikcangle Baneta Sekulića, ulup'o ga k'o letnji grad Tozu Markovića. Ništa nije obrazlagao, nije mu ni rekao da smeta, samo ga ponizio i ostavio na bankini pored puta. Kao pijani kamijondžija moldavsku kurvu posle bezuspešne penetracije.
Ukazao mu poštovanje kakvo jevrejski tanjkun gaji prema bosonogom cigančetu.
-Da li si pitao Vojku da joj malo žariš draškalo? -Jesam. Otresla me k'o govno sa cipele!
Gilipterska konstatacija sa džukadžlom svrhom. Sačeukuša! Koristi se kada neko plići, ko nam pritom jaši po ganglijama, kaže neku "pametnu". Onako svojim rečima, i na svoj način.
-Imaš li Atlas, da pronadjem panonsko more? -Šta će ti? -Čisto onako, zanima me nešto. -Dosta si ti pametna za svoje godine. -Joj pa nisam ja baš toliko mlada kao što izgledam. Hihihi! -Pa koliko imaš? -Imam dvadeset godina. Hihihi! -Dvadeset?! E onda si za svoje godine glupa k'o kurac! Ja cenio da imaš nekih šest-sedam u vr' glave!
Opis mrcine koji je više vremena proveo za pneumatskom bušilicom i lopatom nego ti za knjigom, filmovima i internetom zajedno. Dlanovi mu 'rapavi k'o bukova kora, njima ženi struže pete.
-Dobra ova Vojka, ima značajnu sisu. -Teraj se od nje, to Njorijevo. Šamarom vadi uput za logopeda. Kada te šukne znaćeš reći samo "M" i "A", da dozivaš kevu u pomoć!
Najgori medju najgorima. Penetrirao je u dno života, od njega beže i ludi i pijani. Dobio je otkaz na mestu čuvara deponije, zabranjen mu je ulaz u lokalnu birtiju zbog crte od dvestapedes' dinara, šutnula ga je žena koja ima veće bradavice na čelu nego na sisama.
Pokvario bi nakovanj, dobio batine od Božidara Djelića i triper od lutke na naduvavanje. Bušan kurton od čoveka, nije ni za kurac.
-Šta je sa Njorijem? -Eno ga u bolnici, razbio ga kum od batina na svadbi. -Što? -Napio se, pa rušio gostima sa mladine strane kurcem piće sa stola. -Klošar! Ispao bi i iz beton lige.
Pičku shvata kao primarno zanimanje, recke ručno gravira u mermernu ploču pa na njih drka i pokuzuje ih mami. Skin'o je više maloletnica nego ti pornića, u telofonu su mu devojke memorisane pod "jesu" i "biće", na ramenu ima istetoviranu svoju močugu u tribalu, a iznad kreveta drži ogroman goblen iste koji je lično vez'o.
Dok ti radiš nešto drugo, po tom pitanju uglavnom beskorisno, on šalje poruke, zove, četuje, piše pesme, peva pesma, pije kafe, gleda u kafe i spopada po ulici za pičku k'o narkoman za dvaes' dinara. Pipka-štipka!
Sve što u životu radi-radi isključivo zbog toga, a i zbog čega bi drugog. Ne razume ljude koji su u stanju proliti krv i znoj zbog nečega što ne luči sekret i krv par dana mesečno.
-Matori, kakve sam jebačine danas dogovorio. Dve! Jednu posle ručka, drugu posle večere. Cim'o sam se mesec dana za njih! Šta ćeš ti raditi? -Gle ovako. Otići ću u lokalnu birtiju i napiti se ko Rus na maloj maturi. Iseći burićem čelo i ugasiti cigaru o venu kad me šukne "tužno leto" od Tome Zdravkovića. Pred fajront ću u'vatiti konobaricu za sisu, pa ako odpozdravi stiskom za muda i pljuvanjem u uvo izudaraću je jajima po guzici u magacinu. -Jeste, a šta ćeš ako ne bude htela?! -Onda ću otići kući i prejesti se čvaraka i jučetine, zaspati i tri dana mi pička neće pasti na pamet. -Ti nisi normalan! -A ti jesi, pizda ti materina?!
Deskripcija vrhunskog jebača koji ženama pruža potpun tretman tako da, kada ode, mogu samo da nazovu najbolju drugaricu ili tetku u kuršimlijskoj banji na terapiji blatom da se pohvale i izazovu zavist. Tiho dodje, tiho ode, a u medjuvremenu napravi buku ravnu onoj u blizini tupog cirkulara.
Ispeče-pa ne kaže ništa, dvaput meri-šest puta jebe.
-Bio mi sinoć Njori. Nismo reč progovorili. Pozvonio, skinuo me i nap'o k'o malarija selo u Bocvani. Popravio mi raspoloženje i odagno muke, decu da imam sam zaboravila. Na kraju me obukao, stavio rajf i ostavio da sisam palac. Poneo i djubre da baci kada je odlazio. Žurio, imao odvesti turu sitnog šljunka za Negotin. -TU-TU! TU-TU!
Opomena onome čije psihofizičke sposobnosti cenimo daleko manje nego svoje.
-Evo ti lopta, upropastiću te k'o djus-vodka maloletnicu, nećeš pet koševa dati! -Kako misliš?! -Lepo, kući ćeš ići pocepane majce, poljuljanog ponosa i otežanog disanja sa potrebom da se poveriš mami! Igraj!