Ne, problem nije u vama. Niste vi neorganizovani, znate vi rasporediti svoje vrijeme, ni slučajno niste neodgovorni, ili, ne daj Bože, nemarni. To su oni. Oni su krivi za sve. A mogu se naći svuda:
Male životinjice koje vam 'slučajno' zalutaju u kuću/stan. Nedavno sam zakasnila na prva dva časa jer nisam mogla da se istuširam zbog pauka u kadi. Previše mi je gadan da ga ignorišem, a žao mi da ga ubijem vrelom vodom. Inače, pauk je imao tačkastu glavu i duge nogice, znači, meni najsimpatičniji od svih vrsta paukova. Tako da sam ga bezuspješno nagovarala da se popne na papirić da mogu bezbolno da ga sklonim.
Predmeti u kući. Kada odlučim da je krajnje vrijeme da počnem pristojno da doručkujem, i napravim sebi prženice, završim tako što sprječavam manji požar. Naravno opet kasnim jer moram da izribam maminu dragocjenu tavu da ona mene ne bi izribala što sam počinila svetogrđe pržeći u njoj običan doručak.
Ukućani. Oni su krivi za moje kašnjenje jedne obične srijede, za koju sam 'slučajno' i 'ničim izazvana' pomislila da je nedelja. Naravno, oni su baš tad 'morali' otići na posao, održavajući me u toj zabludi, jer sam mislila da su opet otišli kod strica bez mene, a taj dan mi se baš išlo u prirodu.
Naravno, ove situacije nisu razuman razlog za pravdanje časova. Tako da su možda i korisne jer razvijaju moju kreativnost i vještine ubjeđivanja i bla,bla... Vidimo se, kasnim u školu...
Dvije riječi koje svaka za sebe imaju neko svoje konkretno značenje, ali kada se upotrebe zajedno, kao odgovor na pitanje ''Kako si?'', govore samo da je upitani raspoložen za zajebavanje, i to najčešće onoga ko pita. Pali ako hoćete da izazovete ''ko je ovde lud'' reakciju, najbolje od nepoznatih ljudi, koji još nisu savladali vaš čudni smisao za humor.
aaaa: Pa kako si, šta ima?
bbbb: Ma, evo, vrlo eventualno...
aaaa(u sebi): Ovaj, ako nije lud, sjajno se pretvara!
Užasno zajebana i teška stvar, pogotovo ako nije moguća licem u lice. Kao da već nije dovoljno teško objašnjavati najboljem drugu da trava svakog dana nije način da se izbori sa problemima, još to moram da radim šapatom, da ne čuju moji, i slušat' neubjedljive izgovore takođe šapatom, da ne čuju njegovi. Onda naravno crkne moja razjebana baterija na fiksnom, pa trčim na msn, gdje mi kucanje postaje drastično loše, i sve više se nerviram jer znam da bi zabrinuti izraz na mom licu i iznervirani ton mog glasa rekao mnogo više od glupih slova na ekranu. Mada, ako nam je već stalo do te osobe, uvijek se nađe način.
Putem prijetnji - Još jednom te vidim takvog, reći ću starom tvom!
Nabijanjem griže savjesti - Kako te nije sramota, tvoji crkoše radeći, a ti trošiš pare na to?!?!
Ucjenom - Neću više da znam za tebe, ako nastaviš!!!
Molbama - Ae, makar pokušaj izdržat par sedmica, vidjećeš da možeš.
Lažima - Čula sam da je xxxx rekla da joj se sviđaš, al' je plaši to što se priča o tebi...
Suzama, urlanjem, smaranjem da izlazimo zajedno da ga držim na oku...
Kažete nekome ko vas naprosto izluđuje svojom 'uključenošću u razgovor' i 'brzinom reagovanja'.
Ja (upiškiću se svakog trena, već 20 minuta trpim, i oblećem po razredu sa istim pitanjem): Ima li ko maramicu?
.............................................................................................................
............................................................................................................
Dragana (mojoj durarici iz klupe): E jes' ti tražila maramicu maloprije? Imam ja.
Ja (grabim i trčim): Dragana, jbt, pališ na guranje.
Rečenica koja, iako ne govori ništa novo o osobi koja ju izgovori(uz uslov da ne laže), predstavlja jako dobar izgovor za sve i svašta. Osim onih očiglednih stvari kao što su nošenje namještaja ili fizički poslovi može da se upotrebi za izbjegavanje gotovo svake neprijatnosti, i gotovo da je nevjerovatno u koliko glupavih situacija prolazi, samo ako se kaže pravoj osobi dovoljno umiljato i nježno. Ne pali kod drugih žena, ali njima se nikad i ne govori. Najbolje od svega je što se ''žrtva'' nikad ne osjeća izmanipulisano, nego čak veoma srećno i ponosno što je pomogla ''dami u nevolji''.
To je glupost i ne treba da se radi, ali ja sam osoba od autoriteta, pa vam to ne smijem reći.
Ako vam nema profesora bio bi red da se javite dežurnom da nađe zamjenu ili samo tiho izađite napolje.
Vjerovali ili ne to je riječ koju mi Srbi koji nismo Srbijanci, koristimo ne zato što smo zli, nego zbog jasnoće u svakodnevnoj komunikaciji. Da je glupa, jest. Da je loše konstruisana, jest. I ružno zvuči, takođe. Ali kako drugačije nazvati svoju familiju Srbe iz Srbije, a ne upustiti se u dugotrajno objašnjavanje, kad je ovako narodu jasno.
Svi su jednaki samo su neki jednakiji.
Svi smo mi Srbi, samo su neki Srbijanci.
Stanje duha nakon nekog veoma prijatnog događaja. Mislim da je izraz nastao zbog toga što nas svaka izuzetno lijepa stvar na neki način isprazni, uspori, bilo zato što potrošimo energiju ili nekako otupimo od sreće. Ili zbog toga što da nema onih ružnih prekida između lijepog, nikada ne bismo znali šta je to ustvari bitno. Uglavnom, iako na prvi pogled djeluje besmisleno, ima neko svoje prilično fino značenje.
U njima se:
- ne smije sjediti na travi
- nosi potkošulja
- ne jede sladoled
- uvijek nosi ''nešto preko, za svaki slučaj''
- curi nos
- ide u školu
- priželjkuje da prođu.
R znači bRRRRRRRRR!!!
1. maj se ne slavi zbog rada nego jer prestaju mjeseci sa r!
Vrsta koju bi trebalo istrijebiti na maksimalno bolan i sadistički način. Neobrijan i prljav, vječito stoji ispred svoje, podjednako grozne kućice, i balavi za svakom ženskom osobom od 13 pa do 25, otprilike. ''Komšinice, kako si porasla'', je neizbježno, ako je cura sama, ili ako su dvije, tri u grupi. Zbog njega je zajebano vraćati se kući iz grada. Nije nikad ništa gore pokušao, jer je pizda u duši. Ako je pored mene bilo koje muško, makar i moj žgoljavi drugar iz razreda, ćuti kao popišan.
Vapaj učenika kome njemački predaje reinkarnacija Hitlera.
Hottentottenstottertrottelmutterattentater - Ubica majke priglupog i mucavog djeteta.
Jadnije čak i od vrana. Sirota stvorenja se gaje u toliko malim prostorima da ne mogu čak ni da hodaju. Jedan od najtužnijih prizora ikad mi je bio kad sam vidjela kako jedna cijeli dan stoji na mjestu na kom je ostavljena, jer nesrećnica ne zna da se pomjeri bilo gdje. I kad pomislim da to gotovo svaki dan jedem, dođe mi da počnem da se hranim isključivo zeljem. Ono je inteligentnije.
