Kada se oženiš/udaš, skućiš, dobiješ decu, nakon 10-ak godina ustaneš ujutru za posao, pogledaš kroz prozor i vidiš svoju decu kako sa decom iz komšiluka paradirajući rančevima i sveskama idu u školu. E to je parada ponosa.
C3t!Nj@C
Odlična igra naše mladosti, koja nas je toliko puta izvukla iz neverovatno dosadnih predavanja i časova. Pravila su jednostavna – upisati geografski pojam koji počinje na zadato slovo. Klasični pojmovi bili su država, grad, reka, planina, biljka, životinja, predmet i ime, ali su neki maštovitiji igrači znali da dodaju i kola, cigarete ili bolest. Svaka igra počinjala je nasumičnim ubadanjem slova iz nekog udžbenika, mada je to znalo da se oduži budući da su redovno ispadala slova „Lj“, „Đ“, „Nj“ ili neko koje je već bilo. Međutim, postojao je problem u igri. Naime, mnogi igrači koji se ne mogu svrstati u bistrije znali su da lupaju pojmove i da vas ubeđuju u njihovo postojanje, a opet, oni bolji često su bili optuživani za isto prilikom navođenja neke malo egzotičnije lokacije.
- Ajmo. Država?
- Austrija.
- Australija.
- Austrija.
- Grad?
- Aleksinac.
- Apatin.
- Antananarive.
- Atanarive? Šta sereš, bre, Mare?!
- Moronu, to je glavni grad Madagaskara.
- Šomi, sti čuo ikada za ovo?
- Jesam, ajde, ajde, nastavljamo...
- Reka?
- Amazon.
- Aaaa... Aris!
- Kakav, bre, Aris?
- Pa kao onaj grčki tim... Dobio je ime po reci.
- Šta jedeš govna? Dobio je ime po Aresu, grčkom bogu rata! Šomi, reci mu...
- Šta znaš, možda je u pravu...
- Dobro ajde, nek ti bude... Šomi, štas ti imao?
- Amazon.
- Ok. Planina?
- Avala.
- Avala.
- Atlas.
- To je knjiga, debilu!
- I planina u Africi, idiote!
- Ček, Mare, zar nije to lik iz grčke mitologije?
- E, sisajte kurac obojica, neću više da igram!
Rečenica kojom počinje zaplet u pornićima.
U kafani ovom rečenicom počinje tuča.
Tehnološki hendikepirana osoba kojoj su uskraćeni širom sveta dostupni dečiji nestašluci.
-Šunsuke zašto kasniš na čas?
-Voz je kasnio.
-Da je voz kasnio javili bi na vestima. Evo ti neopravdani.
-Šunsuke zašto kasniš na čas?
-Bio je neki štrajk u centru grada.
-Štrajk se nije održao u Tokiju od 1912. godine. Evo ti neopravdani.
-Šunsuke zašto nisi uradio domaći?
-Robot-kućna pomoćnica mi ga je pocepala.
-Koju marku robota-pomoćnice imaš?
-Tošiba.
-Znači lažeš,Tošibini roboti imaju savršen softver. Evo ti kec.
-Šunsuke zašto si na tabli napisao da direktorka ima veliko dupe?
-Nisam ja i ne znam ko je.
-Znamo da si ti, tabla je prepoznala tvoj rukopis. Evo ti ukor.
Leži mu svaki protivnik.
Kada na toalet papiru u rolni nema onih recki, pa možeš da uzmeš koliko ti treba.
Isti kurac k'o pevačica samo lakšeg karaktera.
tako nam zovu kurac, bar dok ne napunimo 14 godina
Strah od ispadanja u drugu ligu.
Prva časa česmovace posle burne noći
Prvo lice množine.
Reč u rečenici koja bi, u svim svojim varijacijama, trebalo da istoj pridoda dozu emancipovanosti čoveka koji govori nešto sagovorniku, gde isti zapravo istom istinski iritira istog.
Primer nemam, jer isti nije potreban.