Koji obrazuje prav ugao sa svojom podlogom: normalan, uspravan, vertikalan.
- Mišula, kako si?
- Tja, što kaže naš narod, perpendikularan.
Koji obrazuje prav ugao sa svojom podlogom: normalan, uspravan, vertikalan.
- Mišula, kako si?
- Tja, što kaže naš narod, perpendikularan.
Dva slova koja slično zvuče i čak se i slično pišu na latinici. Toliko su slična da neki koriste samo jedno od njih i ne dolazi ni do kakve zabune. A šta bi bilo kada bi moćni ljudi primetili ovo rasipanje? Kada bi nas naterali da izaberemo jedno slovo i koristimo samo njega do kraja života? Da li ste se nekada zapitali koje slovo biste odabrali? E pa, ja jesam. I shvatio sam da izbor uopšte nije tako lak kao što izgleda.
Da krenemo od očiglednih stvari. Č zvuči mnogo bolje nego Ć. Jednostavno, Ć je nekako mnogo siktavo slovo. Skoro kao ono srnogorsko Š. A s druge strane, Č baš ima dobar zvuk, nekako muški se čuje, skoro kao Dž. (Mislim da mi je Dž omiljeno slovo, kolko to dobro zvuči, bruka. Buregdžinica recimo, strašno kolko dobra reč.) Mada Č za razliku od Dž ima i neki šuntavi prizvuk, još kad pomislim kako ga neki ljudi izgovaraju, onako kad se čuje pljuca u slovu, strašno. Znači nije ni Č savršeno, al nekako, meni je bolje od Ć.
Dalje, pogledajmo koje slovo izgleda bolje na papiru. Č izgleda kao 4, al ne ovo 4 nego ono 4 kako ja pišem, što izgleda kao Č. A Ć liči na Đ. Tako da nijednom ne ide originalnost u prilog. Ali Ć je ipak poboljšanje u odnosu na Đ (previše zakrivljeno za moj ukus) dok je Č isto kao i 4. A i kad bi Č i Ć bila jedina slova koja postoje, opet bih rekao da je Ć bolje, Č je mnogo nemaštovito.
I sada, najvažniji deo, onaj deo zbog kog je izbor između Č i Ć stvarno bitan. Ko govori samo Ć? Huligani, lokalne šatro-mudonje, i Hrvati. Hrvati su u EU, a i pored toga njima sigurno neće uvoditi sankcije jer nikad ne najebu. (Ovo sam tek sad izvalio, brate oni su ko Salatić iz osnovne. Svi najebu samo on ne. Jednom sam čak dobio ukor zbog nečega što je on rekao. Jebeni Salatić.) Dakle, ostaju samo huligani i lokalne šatro-mudonje što je u suštini isti kurac. I mislim da je nemoguće odlučiti se samo za Ć i ne upasti u ovu grupu.
Oćeš da ti polupam glavu dećko?
Alo, pićko, tebi prićam!
A Č? Ko govori samo Č? Debele babe. Isključivo debele babe.
Hočeš kolačič?
Što si se učutao?
I sad se vidi. Ne biraš samo između dva slova, ti biraš da li ćeš da postaneš debela baba ili navijač. Ja ne bih voleo da budem nijedno od ta dva, ali ako nam uvedu sankcije odlučujem se za debelu babu. Navijači su govna, a i ne mogu ja onako da pričam ceo život. A debele babe koje govore samo Č su nekako dobre, nisu to one ceger babe što te munu laktom u rebra da pre tebe uđu u bus. To su više babe što sede kući, piju kafe s komšilukom i prave vanilice. A i Č bolje zvuči, jebeš mu sve. Čao.
Dragi Branko,
Obraćam ti se sa "dragi Branko" jer si nas ti tako učio, ali bih ti radije uputio par komplimenata koje pristojna deca ne koriste.
Još mnogo toga si me ti naučio. Verovao sam ti, Branko, više nego Titu. Tebi i Dejvidu Belamiju. I danas mi je sreda omiljeni dan, ušlo mi pod kožu zbog "Kockice" i "Opstanka". Životna želja mi je bila da učestvujem u "Kockici" i da izdominiram znanjem. Sve sam se nadao da će mi se pružiti prilika iako ni u vrtić nisam išao. Pane i Goca nisu ti bili ni do kolena, na bednog plagijatora Acu Poštara neću da trošim reči.
Kad sam prvi put čuo "Ob-la-di Ob-la-da" hteo sam celom svetu da kažem kako su Bitlsi ukrali muziku iz tvoje emisije.
A onda sam saznao da ti zapravo ne živiš u vrtiću. Pa čak i ne radiš tamo već da si glumac. To sam prihvatio. Nekako. Ali sam barem verovao da si mnogo pametan i da sve znaš i da su te zbog toga pozvali da sa nama podeliš svoje znanje. A o tvojim drugarima tatatatircima sam, uz neskrivenu zavist, mislio da su , sem što su najsrećnija deca na svetu (em žive u Jugoslaviji em učestvuju u "Kockici") istovremeno i najpametniji i najvredniji cvet naše omladine. Dok nisam saznao da postoji i nešto što se zove scenario i da postoje ljudi koji taj scenario pišu a koji se ne zovu Branko Milićević. Pa jebem mu miša, mogao si bar neko pitanje da im postaviš onako, na suvo, da čuješ šta deca stvarno misle. Makar bi se smejali. Čekaj bre, pa još će da ispadne da ni one pesme nisi ti smislio?
Sazreo sam, Branko. Ne možeš više da me foliraš. Čuo sam sve. I da si narkoman. I da si počeo da radiš sa decom jer ti je to bila jedina ponuđena tezga u pauzi snimanja partizanskih filmova. I da ti se osladilo jer je to bilo neiskorišćeno tržište. I da si maltretirao decu na snimanju. Da zapravo uopšte ne voliš decu. Nisam hteo da verujem.
Ali morao sam da poverujem u ono što sam video svojim očima, kada sam ćerku dovodio u tvoje pozorištance i kada sam pola prosečne plate morao da prospem na kineske đinđuve čija nabavna cena teži ka "nula dinala". O ulaznicama da i ne govorim.
I na kraju, još ovo: Kažu da je dobro što je Džim Morison umro mlad jer da je dočekao starost, verovatno bi se pretvorio u cirkusku atrakciju u vidu masnokosog matorog rokera, mozga pretvorenog u kašu od narko-koktela, koji bulazni reciklirane stihove i tezgari za bednu siću. Ali, Morison je bio roker narkoman koji je prodavao svoju priču takvima kakav je i sam bio, a ti si bre, bio dečiji heroj! Ne kažem da bi bilo bolje da si umro mlad, daleko bilo, ali bre, nisi morao da prsneš s mozgom na tako bizaran način. Raša Popov je to barem uradio sa stilom, a ne kao ti.
Kako si smeo da dozvoliš da ti se to dogodi? Ako je heroj mog detinjstva sada izlapeli matori namćor, kako da sebe u četrdesetoj godini ubedim da u meni još živi ono dete sa početka?
Tatatatira i tebi,
Tvoj drugar
Definicija je napisana za Mizantrophy II
Buduće vreme od glagola neću.
- "Ej Kaizene, daj napravi nam pretragu groblja"
- "Biće!".
Odgovor konobara kad mu svi u kafani naručuju praseće pečenje, al` ako može od rebara.
Za razliku od šonja koji jebu, kose mrse samo junačine čija su dela veća i od balvana koji čuvaju u gaćama.
- Ženo, idi zakopaj one Turke što leže po avliji, operi mi sablju, na'rani konja, pa dođi u dvore da ti mrsim ruse kose u dupe.
Film po istinitom događaju.
Fraza, u koju treba verovati koliko i u deda mraza.
"Marija Ivanović" je ustala jutros. Sela je u svoj automobil koji su izmislili i napravili muškarci iz metala koji su izlili muškarci od rude koju su iskopali muškarci. Nalila je benzin iz nafte koju su dobili i preradili muškarci i odvezla se putem koji su asfaltirali muškarci. Ušla je u zgradu koju su sagradili muškarci od betona koji su zalili muškarci i cigli koju su sazidali muškarci i greje kotlom koji su napravili muškarci pomoću goriva koje su opet preradili muškarci, popela se liftom koji su montirali muškarci. Upalila je svetlo koje su instalirali muškarci, prelila je vrelom vodom, podgrejanom na gasu koji su dobili muškarci, kafu koju su prevezli avionom muškarci sa plantaže koju obrađuju muškarci. Sela je za kompjuter koji su izmislili muškarci, otvorila je program koji su napisali muškarci, ušla na na internet koji su stvorili muškarci i slovima azbuke koju su napisali muškarci ispisala: "Ja sam nezavisna žena, šta ce meni ti alkoholičari"?
Široko rasprostranjena pojava u mnogim onlajn novinama. Najčešće se mogu sresti u sportskim i zabavnim rubrikama. Predstavljaju vid komunikacije između stranih poznatih ličnosti i domaćih, običnih ljudi. Želje, čestitke i pozdravi.
Kao da tamo neki pevač ili sportista obavezno izjutra otvori Kurir i uz tursku kafu pročita sve to, ne bi li ga obuzeo osećaj topline. Naravno, nalupa svima pluseve i srećan i ispunjen ode na posao.
Drogba odlazi iz Čelsija!
Mile
-Veliki si igrač bijo! Pozdrav od Milojka iz Petlovca s familiju! Želim ti puno sreće!
Rajko
- Pola čovek, pola zver to je naš Didijer! Svaka ti čast! Sećam se kad sam ti pisao da poradiš na kretnji. Odlično si to uradio. Uzdravlje, pa da popijemo nekad onu rakiju!
Negde u Londonu. Drogba ustaje iz kreveta pored dve sisate plavuše koje stružu kao drvoseče.
- Didije, vidi šta pišu ovi iz Blica, Srbi. Kažu ti...
- Ajde beži u kurac.
Marakana.
Specijalno je za tu priliku renovirana 3 dana pre roka. Bata Mrka, naravno!
Sve metalne i za beton zavarene stolice na broju, preživele poslednji derbi.
Režija: Gorčin. A ko će?
Spektakl vizuelno, preko tvitera, prenosi Karleuša zato što ima 12 milijardi pratilaca. Prate je i dupli nalozi. Koristi samo pola dozvoljenih karaktera.
Predstava počinje.
Dobroćudni brka sa šajkačom, praćen snopom svetla, gura roštilj sa leskovačkim specijaltitetima ka centralnoj bini. Opojan miris pleni pristunu masu i dopire u svaki kutak planete. Četvrta dimenzija! U Njujorku neverica.
Na prve taktove muzike, na scenu izlazi Ceca i peva ''Lepe li su nano Gružanke devojke'' na melodiju albanske narodne pesme ''Roka mandoljina''. Željko Lane je prati na harmonici, dairama, bendžu i ćemanima. Ceca ima lepe obrve, i to je otprilike sve što se vidi na njenom, poprsjem zatrpanom, licu.
Velja Ilić nudi Putina domaćom prepečenicom. Barak dobija meku. Boris hladi Tačija lepezom. Čeda nudi lajne na srebrnom poslužavniku. Pipa Midlton se femka.
Improvizovana bara privlači horde komaraca i pušta krv svim pristunima, kao simbol vekovne krvave borbe Srba za slobodu. U Londonu muk, u Parizu suze.
Dačićeve specijalne jedinice katapultiraju princa Acu iz improvizovane praćke. Aca se na tečnom engleskom obraća svetu: ''Velkam tu Serbia!''. Posle kraće stanke, zapoveda: ''Aplauz, stoko!''. Planeta pljeska! U Pjongjangu delirijum.
Zatim na binu izlaze Kusta i Džoni Dep vidno odvaljeni od skanka i drže antiglobalistički govor dok u pauzama neobavezno cugaju Zaječarsko pivo. U Rusiji destilerije vodke počinju da rade u 4 smene.
Negde u to vreme nestaje struja i prenos se prekida. Aber kaže da je Đerdap poslao plenitelje imovine zbog neplaćenog duga. Mišković piše ček jer ''Šou mast gou on'', veli. Milka Forcan puca od muke. Roman Abramovič vraća buđelar na mesto.
Tek tada publika primećuje omalenog starca sa petrolejskim fenjerom u ruci, skvrčenog od duga i teška penzionerska života. To je čika-Krka, učesnik prvih savremenih Olimpijskih igara ''Atina1894'', doduše kao sudija, jer je bio prestareo za takmičenje u golfu. On konačno stiže do mesta predviđenog za olimpijski plamen, ali uviđa da je gorionik ukraden, a i da je Bajatović zavrnuo gas, pogađete zbog čega. Kusta i Džoni zdušno prilažu po zipo upaljač i to sve fercera. U Grčkoj počinje sednica vlade sa novim idejama o dodatnim uštedama.
Struja ponovo nestaje jer je pripiti Velja u sevdahu tresnuo punu flašu domaće o razvodnu tablu sa glavnim osiguračima.
Na kraju ceremonije svi zajedno u mraku pevaju srpsku himnu. Princ Aca ne peva, jer ne vidi da pročita reči. Ni Ljajić. Adem. Rasim peva, naravski. Novi Pazar ne veruje.
Igre mogu da počnu! Važno je učestvovati.
Saradnja sa toalet papirom lošeg kvaliteta.
Mnogo `alav ortak kojem je životni moto "Što je džaba i Bogu je drago".
Cve što mu se ponudi uzima,kad bi mu neko sidu ponudio,da je uzme za džaba,uzeo bi je.
1.
Danilo:`Oće neko žvaku?
Đole: Ja!
2.
Rade: Oće neko čipsa?
Đole: Ja!
3.
Lazar: Oće neko kurca?
Đole: Ja!