Ono što postaješ kad zavoliš čorbasto, to jest štogod kašikom.
Sin: Mamooo, dajdere podrgij one čorbe. Ipak bih mogao i ja malo... Ćaća: Ma jel' moguće?! Mileva, evo ti ga mali s dvajes' sedam postade punoljetan! Završi sine tanjir, pa da te ženi tajo... Mater: Ju blago majci! Imaš sine kakvu pičku? Sin: Imam mamo... Mater: Jooo' frajera, rodila majka.... O'š još jedan tanjir?
Izraz zabrinutosti za kvalitet nove grane u porodičnom stablu. Izgovara ga otac čiji sin u kuću dovede devojku koja se na stoliče penje kad posteljinu u kredenac meće.
'de bre slepče ovu malecnu nađe... će nam snizi sortu...
Baš kao što je pronalaženje igle za kukičanje za šivaću mašinu "Bagat" komada jedan u n^2 plastova sena zahtevan i značajno otežan posao, tako je i pronalazak nečega kvalitetnog "made in PRC" kod malih nezvaničnih distributera-azilanata put posut trnjem i šoderom krupne granulacije. Verovatnoća da će te ovako nešto zadesiti jednaka je verovatnoći da u (pokojnoj) "Zastavi" kupiš dugotrajni "jugo" - minimalna, ali kad se desi, čini ti se da je svaki golub na ovom svetu odlučio da te dekoriše celokupnim sadržajem svog sengrupa.
- Pošto ti ovaj trimer za živicu? - Pesto dinala! Mnogo dobav! - Aha... Imaš nešto jače? - Taj dobav! Pesto dinala, mnogo supel! - Ne, imaš nešto čemu neće da se slomi nož na mladoj lucerki? - A! Vidim ti u očima mir! Ti si taj! - A? - Mir, mir, mala moja krompirova zlatice! Prošao si vrata na koja kucaju samo malobrojni, ali budi strpljiv! Potok koji juri ne uzburkava reku! - Znači nemaš? - Oh, srećnog dana! Imam, imam, drugima sam prodavao trimere što ih proizvođahu đaci iz Baodinga na časovima opštetehničkog obrazovanja, a on je čekao na tebe da se pojaviš, da ga uzmeš i krotiš šimšire i tuje! Ali stoj - da li si ga dostojan? - 'Oćeš da mi daš ako imaš? Ako nećeš, idem. - Tri mu je konjske snage, makaze 50 inča, vatrena mu sila suklja kroz auspuh kaogod ždrepcu stepskom dah za hladnih dana! Pogledaj u srcu svom i reci - nisam li ga dostojan? Šta ću za njega žrtvovati? - Sedamsto. - Ko ima novca, zmaju je po snazi sličan! Nosi ga, mali moj morski krastavče, nosi ga i zapamti: trava se povija pod nogom što je gazi! - Prijatno.
Ono što pomislim kada vidim moje matorce dok vade pare iz najgorih štekova po kući.
-Ćale daj neku kintu, nije još stigla plata, a ona sijalica na ulazu crknuta već dva meseca.Neko će vrat da slomi dok se ovi sete da je zamene.A i rukohvat na stepeništu samo što ne odleti kada dune vetar. (odlazi u kupatilo, skida poklopac sa bojlera i izvlači štek)
-Kevo daj pare da idem na pijacu, žurim na posao. (zove me da pomerim komodu, nakon što sam je dislocirao, keva skida parket lajsnu, vadi dva komada parketa i ukazuje se kasica prasica)
Veoma učestala bolest modernog sveta koja sve više i više uzima zahvata na društvenim mrežama i internet igrama (FaceBook,YouTube,MySpace,eRepublik,Vukajlija...).Naime neki ljudi smatraju da nisu dovoljna shvaćeni i voljeni od strane ostalih pripadnika date grupe pa pribegavaju stvaranju svoga alter ega (nekad i više njih) kako bi pomoću njega pozitivno prokomentarisali neku svoju izjavu,sliku ili video zapis sve u cilju podizanja svoje popularnosti i u nadi da će to izazvati tzv. "Lavina efekat" kod ostalih ljudi i da će i oni shvatiti da je on\ona ustvari CooL lik.
Razgovor osobe A i B gde se ustvari radi o istoj osobi :
osoba A: -Ja mislim da naša vlada vodi ovu zemlju u sigurnu budućnost! osoba B: -U potpunosti se slašem s tobom , a inače pogledala sam ti slike na Fejsu ,...nije loše,nije loše... osoba A: -E pa hvala mala ,kako vidim nisi ni ti loša :)))
Tu se u razgovor uključuje i osoba C za koju ne moram ni da kažem da je ista osoba kao i A i B.
osoba C: @osoba A -TO CARE PA TI MOŽEŠ SVAKU DA IMAŠ !!!
Pojam o blaženoj zemlji koji ima različitu interpretaciju u zavisnosti od želja i potreba stanovnika određenog dela naše planete.
Ruska utopija: Volga od vodke, Nemci proizvode Ladu Nivu a temperatura leti ne prelazi +15 a zimi ne ide ispod -45.
Italijanska utopija: Špagete rastu na drvetu, Nemci su prestali da proizvode kola a Skudeto nije namešten.
Francuska utopija: Bela fudbalska reprezentacija, Engleska nema fudbalsku ligu a Pariz je jedini grad u kojem je dozvoljeno održavati modne revije.
Brazilska utopija: Kopakabana, najbolji fudbaleri na svetu, najzgodnije ženske na svetu (ovo deluje prilično poznato).
Američka utopija: Fast food na svakom koraku, kablovska sa 7000 kanala, Edison je izmislio Tesline izume.
Severnokorejska utopija: tomske bombe iz domaće radinosti, psi na svakom koraku, bolji od Južne Koreje u fudbalu.
Srpska utopija: Nemački auto, češko pivo, srpska žena, brazilska švalerka, leskovački roštilj, sarajevski ćevap, porez ne postoji, mogu da se voze kola na strane tablice.
Tablice koje su ''pametni'' stranci smislili, da se zavađeni narodi ne bi međusobno poubijali i popalili i ovo malo auta koja nečemu vrijede! Međutim, nisu računali na okvire za tablice na kojima uglavnom piše odakle je vlasnik automobila!
Mrkonjić Grad, prije par dana, idemo ja i jaran koji ladno zapara neku limuzinu...
- Jarane, što to uradi? - Daj, vidiš da je njihovo, mamu im jebem, doš'o se ovdje kurčiti! - Kako znaš da nije naš, kad nema oznaka na registracijama i izgleda kao i svako drugo auto! - Piše mu na okviru od tablica da je iz Jajca... - Ti nisi u vinklo, čega si se sjetio, majke mi!
-Brate ko te to nagrdi, sav si plav ko šljiva? -Joj ćuti, Sale sinoć na derbiju psovao nekim grobarima sestru, njih bilo deset, pola ih je imalo martinke, kao da su sa koncerta Metalike došli, majku im jebem!