Prozor na nekom od starijih automobila čija se ručka razjebala tako da mora dlanovima da se gura gore-dole.
gilecarina
Od nule do pičke za samo 3.2 sekunde.
Uznapredovali stadijum bola u uvetu, koji se proširio i na okolne strukture, ali još uvek nije zahvatio polne organe.
Iskazuje totalnu indiferentnost prema onome što sagovornik uporno nameće kao najbitniji sadržaj datog trenutka.
Princ Vilijam i Kejt Midlton rekli sudbonosno ''da''
-E i za to me zabole uho, gro, nos.
Izraz koji planete koriste da bi opisale Jupiter. Veličinom, masom i izgledom unosi strah u kosti svim manjim planetama.
Mars: - Vidi Jupitera, kako mu zavidim...
Zemlja: - Ma, jeb'o te Jupiter, sigurno se trpa asteroidima.
Političke pesnice koje već godinama koriste narod kao vreću za udaranje.
Staromodni štit od svega. Od šuge, jurki, macola i kokavaca, međ'stativskopodprečne pozicije u fudbalu, bilo kakve potencijalne štete po korisnika. Interpretirano histerično u visokoj intonaciji i često sa srednjim prstom metnutim preko kažiprsta, inicira sitnu, značajnu pobedu nad ostalim kandidatima.
Reč-svetinja. Alah u Islamu, krava u Indiji, mačka u Egiptu, Ključka u Srbiji. Mogao je koristiti bilo ko, no uspeh nije bio svima zagarantovan, a postojao je samo jedan cilj. Cilj je bio prost, jednostavan i izuzetno visok za to vreme - ne biti poslednji.
Nekad i sad:
Marko: Ko juri?
Janko: Ključka!
Petko: Ključka!
Šestko: Ključka!
Ratomir: Ključka!
Filip: Klj... Klju... To se ne važi, neću da se igram!
-----
-E, ćao ja sam Nemanja, baš je super muz...
-KLjUČKA!
Ovaj izraz koristimo da nekome skrenemo pažnju da je imao dovoljno vremena da obavi nešto. Najčešće meni i najčesće fakultet.
- Osam godina sine? Pa dosad bi i ovca naucila igrati mice brabonjcima!
- Izjedeš ti ovci malo igračku kevo, znaš?
Rečenica upućena djevojci koja nema obline.
Paranormalna sposobnost roditelja.
- Mama mogu li...
- Ne.
U Srbiji, Sizifov posao se sastoji iz sledećeg: kreneš na studije, nemaš kintu za iste ali se krpiš i upravo to ti je i motivacija da ga završiš (a kad ga završiš, stigneš do pola brda), onda sav pun entuzijazma kreneš da tražiš posao sa diplomom u ruci (stagniraš, ali si jak, držiš kamen da ne ode nizbrdo), konačno ga nađeš na pošteno i daješ sve od sebe da se dokažeš (nastavljaš da guraš kamen uzbrdo), dok ne ustanoviš da te svi jašu zato što si zelen, usput postaneš i žrtva mobinga, te daš otkaz iz principa (izuzetno hrabar korak, kamen nastavlja svoj put ka vrhu), nakon čega igrom slučaja opet na pošteno nađeš novi posao (litica je ovde manje strma, što ne umanjuje tvoje zasluge) na kom ili nemaš puno radno vreme ili kasne plate (počinješ da posustaješ, snaga te izdaje, ali guraš i dalje po inerciji), sve do trenutka kada shvatiš da svi tvoji napori, trud i snaga imaju rok trajanja, a taj rok trajanja je onaj dan kada pomisliš: „Jbg, hteo sam sve na pošteno“ (potkočiš kamen rukama i nogama, osvrneš se na sve ono što si uradio, na sav onaj entuzijazam koji te krasio, i teška srca (s kamenom na srcu) pomeriš i ruke i noge i posmatraš kako kamen odlazi u nepovrat, kao i tvoj minuli rad). Jebiga, Sizife, vreme je za neplaćeno!
Proizvod koji možeš da jedeš, ali jednostavno nemaš dovoljno jak stomak da pročitaš sve sastojke istog.
Frizbi za usamljene i asocijalne.