Čovek koji ima najveću želju da izađe na ulicu.
Poon Moon
Kažu, to bi bio jedan od najspektakularnijih doživljaja ikada. Memorija nije nalik nesređenom tavanu punom uspomenastih stvari, nije nalik ni gradskoj deponiji, ni groblju aviona, vojnom otpadu ... još gore od toga ... to je jednostavno krš i miks od informacija, uspomena, doživljaja, realnosti, nadrealnosti, iracionalnosti, želja, stremljenja, ambicija, viđenog, oslušnutog, omirisanog, pojedenog, opipanog, odsanjanog i ko zna čega, ali sve to bez ikakvog smislenog reda i poretka.
Brza kao najbrži procesor, neviđena kao utvara, džangrizava kao penzionisana prostitutka, aljkava kao kineski kuvar – podsvest će na svaki zahtev svesti za najobičnijom informacijom istresti ceo memorijski paket, od dinosaurusovih kostiju i kamenih sekira pa do čipova i izvornog koda satelitskog računara. Uradiće to bez griže savesti i bola u kurcu, a sve po sistemu: “Tražio si formulu Lorencove transformacije? Evo ti, NA! Nađi je sam, tu je ona negde sigurno. Mada, bolje bi ti bilo da jebeš nešto, da zapališ cigaretu ili da se napiješ, a možeš i da se ubiješ... i nemoj da sređuješ i diraš bilo šta...“
kurac plavog kita, krvava kolena, paralelne neonke, lanac od bicikla, zapali cigaretu, žuta plastična noša, rat na televiziji, prokletnica prekida pušenje da skine dlaku sa glavića, čvarci, Teslu boli kurac, petsto litara sperme, rat preko brda, Đole je car, 286 sa žutim slovima na ekranu, boca od infuzije, govnjive tange, obične tange, htela je da ti da večeras – kretenu, Arhimed pere štroku sa sebe, t, banjalučki ćevap ekspandira, mogao bi da zapališ cigaretu, vaške izleću iz marksističke brade, uvek diraj crveno dugme, Ajnštajna drma struja, samo joj digni noge, Quake 1 i 2, drkaj sto puta dnevno, Leda Atomica, Laovazjeova glava u korpi ispod giljotine, EXIT, –, imaš temperaturu, mlečna sisa, glupo je da sereš bez cigarete, engleskinjino dupe, prase na ražnju, rat u gradu, jebi je - život je kratak, ja sam genije, dođi ovde je voda duboka, dao sam tri gola, BMW je brži od zvuka, vx/c², Darvinu izrasta rep i majmunske uši, nemoj da ti drka – dosta je bilo – sad je jebi, Tutankamon je ispao iz kabrioleta, loš je ovaj kondom - skini ga, sise, žene te vole, t', sise, =, skrljaj se i ti – vidiš da se gomila već olešila, ─────, mrtva anakonda na dnu plitke bare, sise, pope nisi u pravu i ne seri više, konji su najbolji konzuli, pocepaj ga majstore – vidiš da pojma nema, dupe, guza, guzica, guzičetina, dosta si jebao sad zapali jednu, √, majmuni su završili rukopis Hamleta – i dali ga u štampu, rat u tvojoj ulici, Srbi lete u nebo, Arhimed jebe Rimjane, pobogu pope Bog ne postoji, bukovača na roštilju, kupi joj erotski veš – ona to voli – a i ti, Audi se proizvodi po meri tvog dupeta, srednjak Halkidikija, 1, imaš nemačke krvi u sebi – bolje nego na sebi, zapali slobodno – rak nije za pičkice, –, defloriši tu Nemicu, dolar - kurac, evro - pička zajednička, deda se seli na nebo, malteška pudla maše repom, muškarci ne plaču, ringišpil za subatome, neon je američki, v²/c², da nije Hrišćanstva sada bi bila 4011. godina, matematika je pičkin dim, silikonske sise su sranje, silikonska usta su dobra za pušenje, popuši i ti jednu, ne diraj više crveno dugme, Pilate stoko jedna – vidi kakvo si sranje napravio, Fuck America, Papa loži vatru telom Đordana Bruna, nemoj da cinkariš ko je slomio prozor, duvan čvarci, jebi komšinicu, pametniji si od GPS-a, sat od voska se topi, Nolite jacere margaritas ante porcos, Čerčil trebi trule jabuke – Njutn spava, da nije Amerike sada bi bila 1811. godina, Salvador Dali ne jebe, Sloba misli da jebe, Koštunica sanja da jebe, Tadić jebe u prazno, bazen češkog piva, raspeće za Pilata, pička je samo obična futrolica dlakave spoljašnosti, jebaće te ona kao Jelena Trojanska sa dupetom u vatri ...
Spora kao najsporiji procesor, trpeljiva i naviknuta na večitu gnjavažu, svest će iz celoživotne i uglavnom besmislene gomile umorno uzeti ono što joj treba. I dok je zauzeta prepoznavanjem elemenata za sklapanje celine, podsvest će se lopovski iskrsti i narediti rukama da zapale cigaretu posle šest meseci apstiniranja.
Iz svesti: Dobro je ... dosta ... setio sam se formule Lorencove transformacije.
Iz podsvesti: Daj sad jedan mlaz endorfina za samozadovoljenje.
Iz svesti: Dam ti kurac. Sledeći put daj mi samo ono što tražim, i ne podsećaj me na neke stvari. Nisam ih džaba gurnuo u najmračniji šupak memorije.
Iz podsvesti: Dam ja tebi kurca dva, sve je to tvoje đubre i ja ga čuvam. Daj endorfine ili ću od svega ovoga što si odbacio napraviti pet različitih ličnosti, daću im imena slavnih ljudi i pustiti ih da se igraju u tvom delu mozga.
Iz svesti: Uhhhh, pobeda je tvoja. Kako se zvaše ona kurva? ... ali samo njeno ime, broj imam u mobilnom ... zajebi kafane ... i Diznilend ... i kockarnice ... aaaaaaa... već si popušio jednu cigaretu ... e jebi ga!
višeminutni deo svakodnevnice običnog čoveka. Ne i ako ste Grk. I živite u 5 veku pre n.e. Tadašnji mudraci većinu svog vremena provodili su napolju, crtali kojekakve pizdarije po pesku, kuntali po burićima, no najviše od svega voleli su ulaziti u konverzaciju sa pučanstvom koje je trebalo da predstavlja oponenta u filozofskoj raspravi, zamorče za najnoviji eksperiment ili šta već. Zbog svega navedenog velika je bila verovatnoća da će vas na putu do lokalnog bakalina presresti nekolicina učenjaka i ono što je trebalo da bude jednostavan odlazak do prodavnice pretvoriće se u višečasovnu agoniju.
atina, 467. pre n.e.
dom porodice Burusis
Ksantipa: E Stavros aj skokni do prodavnice i kupi jafolitanke i dve AAA alkalne baterije....sranje, zaboravila sam da živimo u jebenoj praistoriji, ništa kupi onda 200 gr. brašna i 100 gr. soli...
Stavros: Jebem te ja kilavu, samo sediš tu i čitaš to bulevarsko đubre, uvek ja idem..
.
.
Zenon: Des Stavro ša ima?
Stavros: Ništa Zeko, posla me ova moja guska po so i brašno, pa evo krenuh u prodavnicu.. Čujem da je Miškatos otvorio novu Deltu tu u kraju pa idem da vidim šta ima...
Zenon: Aha...Sad si na pola puta, otprilike, a?
Stavros: Recimo...
Zenon: Je l znaš da nikada nećeš stići do te prodavnice? Naime, prvo ćeš preći polovinu preostale razdaljine, pa onda još jednu polovinu te nove polovine, i još beskonačno mnogo polovina, i nikada nećeš stići. Je l' kapiraš?
Stavros: Da, da u pravu si, ipak odoh ja u osvajanje tih polovina,...(O Zevse moj, koji bolid...)
.
.
Spanulis(sofista wannabe): Oooooo, Stavros, nema te nešto u kladži ovih dana?
Stavros: Ma ćuti, od kad me sjebo Ergotelis za trines' bilijardi drahmi ne pojavljujem se više tamo..
Spanulis: Bedak, i mene prodo prošle nedelje, izgubiše kod kuće od Ofija nesrećnici... Nego da te priupitam nešto? Je l’ umeš ti da zviždiš?
Stavros: Pa ono, umem..
Spanulis: A je l' lokomotiva zviždi?
Stavros: Jašta da zviždi.
Spanulis: Vidiš, ti si onda lokomotiva!
Stavros: Da, da, svakako, to sam i ja odskora počeo da primećujem...Aj moram da palim ja sad, pozdrav...(cccc, šta uzo učini od čoveka..)
.
.
Pitagora: E Stale jes to ti?
Stavros: Idite bre svi u tri lepe pičke materine, ne može čovek od vas ni leb da kupi na miru..
Pitagora: Šta ti je bre, ja se obradovao što sam te video posle sto godina, a ti tako,...
Stavros: Izvini brate, iznervirao sam se baš, krenuo sam pre 2 sata u prodavnicu i nikako da stignem od gnjavatora..
Pitagora: Ne moraš da mi objašnjavaš ništa, znam kakvi su oni smarači, samo bi da iskoriste...Ej, aj kad si već tu, izmasiraj mi ramena, pliz?
Stavros: Ok, to mogu, ti si jedini koji me ne guši danas, je l' ovako?
Pitagora: Super si, sad nagni se još samo malo,.....taaakoo...E, super, ti ćeš mi biti hipotenuza....
Su stvari koje nosimo nekoliko dana neposredno pred polazak na neko putovanje, onoliko koliko je potrebno da operemo i opeglamo omiljene stvari. Taj fundus se najčešće nalazi na dnu police i čine ga:
- dečija garnitura (omalele stvari iz osnovne i gimnazije),
- Čarli Čaplin kolekcija (pocepane i isflekane stvari),
- UNPROFOR linija (odeća od ćaleta/keve/brata/sestre).
Steva: E brate ne mogu da verujem, Sale pali za par dana dole kod njega u Hrvatsku na more a nije nas zvao.
File: Kako znaš, je l’ ste se čuli?
Steva: Ma jok, vid’o sam ga pre neki dan iz tramvaja bio je obučen u kevinu venčanicu..
Poslovica kaže: "Ko pita ne skita". A dete pita. Puno.
keva: Sine, sedi ti pored ove tete, mama će da stoji ovde pored.
sin: Gde, je l' pored ove debele?
keva: Saša! Kakav je to jezik, sram da te bude!
debela: Hehe, slatkog li detenceta, a i jesam se malo ugojila, znate kako je slave, praznici,...
sin: Mama, a što ovaj autobus ima rogove?
debela: Srećo to je trola i ona tako uzima struju da bi mogla da ide.
sin: Mama je l' istina što kaže debela teta? Pa i jelen ima rogove, a gde on uzima struju?
keva: Saša rekla sam ti već nešto za jezik!
debela: Srećica mala.. Jelenu ne treba struja, on pije vodu i jede travu da bi bio jak.
sin: A kako jede travu kad ima rogove, on krene da se sagne pa mu rogovi
udare i ne može da priđe ustima do zemlje?
debela: Vidiš, o tome nisam razmišljala...
sin: Mama, a je l' su Sunce i Mesec muž i žena?
sin: A? Je l' jesu?
sin: Jesu li?
sin: Mamaaaaa?
keva: Saša ajde ugasi se malo, jebali su me danas ceo dan na poslu, sad si i ti našo..
sin: Filip i ja smo se kladili danas u školi ko je jači Betmen ili Supermen. Ja sam reko da je Betmen jači, on ima sve one super puce a Supermen nema ništa. Je l' da da je Betmen jači?
keva: Saša slušaj, aj se igramo ko duže izdrži da ne progovori, ako izdržiš do kuće dobiješ sladoled?
sin: Ajde..
...........12 sekundi kasnije.........
sin: A koji sladoled, je l' onaj sa igračkom?
keva: Znala sam...
Jeste taktika, ruku na srce najčešće krajnje bezuspešna, koja se zasniva na tome da vaš odgovor na pitanje zadato na kontrolnom, pismenom i sl. sadrži u sebi ceo tekst pitanja, po mogućstvu sa neznatno izmenjenim radosledom reči, sa dodatkom jedne do maksimalno dve vaše samostalno napisane reči. Pritom te dve reči koje ste dodali verovatno nemaju veze s mozgom.
Pitanje: Napišite na koje je podvrste Carls Darvin podelio sisare, uzimajuci u obzir njegovu teoriju evolucije objavljenu 1859. godine pod nazivom “O poreklu vrsta”, po kriterijumu razvijenosti prednjih udova?
Odgovor: Po kriterijumu razvijenosti prednjih udova, s osvrtom na teoriju evolucije koja je inače objavljena 1859. godine pod nazivom “O poreklu vrsta”, Carls Darvin je podelio sisare na sledeće podvrste: skrivenosemenice i zimzelene.
Kada piplmetar kaže: "Pipla bez". Kada kamerman kaže: "A mogao sam da pišem pesme" i krene da se besi, opet. Kada predajnik televizije baca signal do kraja odgovarajućeg atara. Kada producent, hm, pa dobro, kad nema producenta. I kada pored svega navedenog oni ne vide razlog da odustanu, razlog da obore kralja. Ko su oni? Naši junaci su svojevrsni šerpasi, spremni da se iz nedelje u nedelju penju na ovu planinu besmisla, najčešće u sastavu: voditelj (i sam nosilac zahvalnice za učešće na Šahijadi u Trogiru) i velemajstor opskrbljen magnetnim figurama (za tablom).
Voditelj: Dobro veče dragi gledaoci i dobrodošli u još jedno izdanje emisije :"Prvo Skoči Pa Reci Top". Sa Vama su kao i obično šahovski velemajstor Milivoje Kerkez i moja malenkost Jordan Hadžimarković. Večeras će naš Milivoje analizirati duel koji su 1973. godine odigrali Rangorat Bramakrišna i Sergej Sergejevič Boršč u okviru manifestacije "Dani Božura" u Pertu.
Velemajstor: Dobro veče, ili što bi mi šahisti rekli "Kad imaš figuru viška, svaka je kraljica žiška".
Voditelj: Hahaha Milivoje, duhovito kao i uvek.
Velemajstor: Dobro, dosta smo se šalili, da krenemo sa analizom ove predivne partije. Sve me žmarci podilaze od uzbuđenja. Tako tipično za Boršča, bele kugle, igru počinje građenjem takozvanog "Pojasa Nevinosti" štiteći kraljicu lovcem i topom na g6 i g8. Bramakrišnin odgovor bio je takođe očekivan, koristeći čuveni napad Levi-Vilander pokušava da ce probije skakačem, putanjom C5 E3 C6 E5 H5 A4 C2 D4 D5 ali biva odbijen. I kada se očekivalo da Boršč odigra..
Voditelj: Pretpostavljam "Temišvarski hazard"?
Velemajstor: Upravo, on apsolutno neočekivano odigrava "Hačaturijanov bajpas" i stvara disbalans vodenih i vatrenih figura. Dalje..
Zvrrrrrrrrr...
Voditelj: Izgleda da imamo nekog gledaoca na vezi :začuđenost uzrokovana prvenstveno saznanjem o posedovanju telefona a zatim i pozivom gledaoca: Izvolite, biće nam drago da čujemo ako imate neko pitanje u vezi ove partije, ili šaha uopšte?
Gledalac: Iam jedno pitanje za gosn. Majstora, tog ćoravog tu, recte mi kako se zove ono kad zamene mesta top i lovac?
Velemajstor: Pod jedan gosn. Velemajstor, a mesta menjaju top i kralj a ne top i lovac, i to se zove rokada, no..
Gledalac: MOJ TI KURAC KINDERLADA, hahahahahahaha, al sam ti ga šukno, ahahahahaha, šah-mat profesore, šah-mat! Haha...
Voditelj: Izvinte zbog ovoga. Gosn. velemajstore možete nastaviti.
...
Iza ovih vrata, u zgradi koja se nalazi u najlepšem delu Beograda, naselju Neimar, živi gđa Hristić. Gđa Hristić, svojevremeno prevodilac, publicista, pikolista velikog orkestra SHS-a i mačevalački šampion, osma je generacija koja naseljava ovo zdanje u srcu grada. Supruga akademika Pajića i majka Staše i Andreja, slikarke i narkomana.
:Zvrnddddd:
Dobardan, izvolite uđite.
- Dobar dan, gđa Hristić? Ja sam Milan iz magazina "Moć Žene", povodom onog intervjua...
Aham, tako je Hristić, jeste. Žaluzina Hristić, ali svi me zovu Zina. Da pređemo u dnevni boravak? Pravo kroz foaje, evo mene za sekund samo da presvučem bolero, potkačila sam ga malopre o natkasnu.
Kao što verovatno već znate, ovaj stan pripadao je mom ocu, Alekseju Hristiću Fontaneli, čuvenom predratnom dečijem hirurgu.
Evo njegove slike, malo slabije vidim na blizinu, al ništa strašno čitam novine i sve bez naočarija. Mislim da tu ima 26 godina i je l' da da imamo iste oči?
- Izvinite, ali ovo je omot od Noblica?
A je li? Recite kako su samo ukusne... Ja i moja unuka uživamo da slušamo tu reklamu, zagrlimo se i pevamo: "Noblice noblice i slatkaste stolice, hajde Rado dome momu da ljubimo mladog momu".
- Baaaabaaaa, brzo!
Evo to je moja unuka, zlato bakino, mnogo mi je pametna i bistra. Kaži srećo moja?
- Babaaa, izašla mi je astma na kolenu!!
Ne lupetaj, to ti je kanuo kačkavalj. I to nije koleno već nadlaktica.
Skoro joj je bio rođendan i ona je skroz sama, princeza bakina, vezala pertlice na lakovanim cipelicama, obukla prelepu roze haljinicu i stavila mašnicu u kosu. Samo da ste je videli, ali nema veze, dođite sledeće godine kada bude slavila 27.
Pustite ovu ploču molim vas, ploča, izvolte, daće finu pozadinu daljoj priči.
Eee daaa, bile su to prelepe godine provedene u podparižju, naime u konzervatoriju se baš u vreme mog studiranja pojavio Regtajm a sa njim i Fokstrot. Kako je samo Šarl de Gol znao igrati uz Regtajm, ahhh. Každuю nočь mы tancevali, moй dorogoй Šarlьuška.
I dan danas znam svaki korak. Biliste pogledali? Biliste?
- Pa ono, bilo je i stvari koje sam više želeo...
Sjajno. Samo pre nego počnem zamolila bih vas da pomerite ovaj tabl. Tako, stavite ga vizavi ragastola, i pazite na porculanskog žreca, e tako, otlično.
Jedan dva tri četir, pa ide okret, tri tri dva jedan,
dva dva tri, taaaaako, četir četir pa dvosekla polupipeta,
jedan jedan dva četir, Hej!, dva tri tri tri i okreeeeet,
tri tri jedan jedan, saad jedan Lebjatnikov, iiii okreet,
pa brzo, jedanjedandvatridvatridvadvajedantri iiii
doskok. Huh.
Umorih se.
Ja ću uskoro morati da krenem, može neko piće? Kabeza, bevanda, konjak? Pošto imam partiju sa drugaricama iz jahačkog kluba, ja ću konjačić jedan, dva. Danas idemo prvi put da igramo onu igru, kažu da je kao tenis, a ja sam kao devojka dobila na poklon raketu i lopticu od Suzan Leglen i igrala, igrala, jao koliko sam volela. A ovaj skvoš sličan je, kažu čak i lakši.
- Lepo kažu. Lagana jedna igra, misaona.
Pa da pođemo?
- Da pođemo.
Nastala su tako što se pojedinim autorima toliko dopao sajt, da su na njega morali da pozovu i kompletnu familiju i rođake do osmog kolena, kumove, prijatelje, poznanike iz voza i kasirku iz Maksija. Zahvaljujući ovoj pojavi, razgovori u komentarima su dovedeni do granice nerazumljivosti. Određena plemena na vukajliji su čak počela da razvijaju sopstvene jezike.
Komentari na nasumičnu definiciju.
1. (zalutali član susednog plemena) Odlična definicija. +
2. Da dadadada kao peca i tin lizi!!!!
3. Tin lizi hahahah, jel se sećaš šta je rekla za gaće bubrežare )))
4. Ahah da da, pitaćemo je večeras za metlu u 17'-ici :DDD
5. wyneb mwnci ceilliau babell ar hap
6. (zalutali član susednog plemena) Slažem se. +
7. Ćale, vri ti voda.
Kondom koji će ostati da se mazi i razgovara sa ribom nakon što ti zapališ kući.
Festival elokventnosti.
-Nikola, tvoj komentar na večerašnju utakmicu?
-Protivnik je bio odličan, njihova igra je bila za respekt, ali mi smo dali 110%, ostavili smo srce na terenu, publika je bila dvanaesti igrač i mislim da smo zaslužili pobedu.
-Tvoj pogled na dešavanja na Bliskom istoku?
-Protivnik je bio odličan, njihova igra je bila za respekt, ali mi smo dali 120%, ostavili smo bubrege na terenu, publika je bila dvanaesti igrač i mislim da smo zaslužili pobedu.
-Koliko misliš da su Frojdove teorije psihoanalize uticale na pojavu nadrealizma?
-Protivnik je bio odličan, njihova igra je bila za respekt, ali mi smo dali 130%, ostavili smo dvanaestopalačno crevo na terenu, publika je bila dvanaesti igrač i mislim da smo zaslužili pobedu.
Svaki posao u životu mora biti dobro osmišljen, a kvalitetna strategija je pola posla. Najbrža "pesnikinja" svih vremena ( oko 100 pesama dnevno ), Marina Tucaković je uvek u velikom poslu, jer joj se dnevno javi pola estrade sa željom da im napiše 10 novih pesama - 10 novih hitova, te mora racionalno da troši svoje vreme.
Praskozorje. Marina spava sa povezom preko očiju. Zvoni telefon.
Marina ( pospano )....mmmm...alo!
Glas sa druge starne žice: Ej, ćao, Maki, jesam li te probudila? Stoja ovde.
Marina ( skida povez ): U, bre, Stojanka, vidiš li koliko je sati?
Stoja: Izvini, ja se sad vratila sa tezge. Nego, htela sam da te pitam. Hoću da napravim bombu od albuma, da jebem kevu svim ovim kurvetinama i otvaračicama usta, pa sam htela da mi ti napišeš pesme. Pare nisu problem.
Marina ( uzima papir i olovku ): Ma nemaš frke. Nego, ti si ipak klasa, moraću da uložim dosta vremena, oko 2 meseca, a to će baš da košta...( računa ). Je l puno 30 hiljada evra, pola unapred, pola po obavljenom poslu?
Stoja ( ushićeno ): Ma gde mnogo, superiška. Sad ću da ti uplatim 15 soma na tekući račun. Aj, čujemo se se za 2 meseca, neću da te ometam.
Marina odlazi u klozet. Uzima redom bočice od parfema, domestosa, cifa, vima i čita etikete na njima. Munjevito pravi nekoliko rima ( emulgator - integrator, patnja i bol - etil alkohol, balzam - orgazam...). Posle 5 minuta se vraća iz kupatila i uključuje kompjuter. Otvara jedinu pesmu koju je ikada napisala, 1982. i random metodom, na 10 različitih načina umeće novostvorene rime, i pravi 10 novih pesama. Isključuje kompjuter, pakuje torbu i kreće u banku. Podiže 15 'iljada koje je uplatila Stoja i odlazi u turističku agenciju gde uplaćuje dvomesečno letovanje na Sejšelima.
Dva meseca kasnije. Susret sa Stojom.
Marina ( crna ko Medžik Džonson ): Gotovo, Stojo! ( Pruža je 10 papira sa tekstovima.
Stoja: Ju, al si pocrnela, kao da si na moru bila. ( Pruža joj 15 hiljada )
Marina:( pare u džep) Ma kakvom moru, crn je ovo posao, moja Stojo.
Stoja ( zadovoljno čita pesme ): Jebaću im kevu sad.