Većina konkursa (ne računajući one preko biroa) se sastoji iz prilično istih stvari. Mutavih pitanja na koje je smješno i odgovarati (između ostalog da li ste u vezi/braku i sl.) i OBAVEZNO slike (cijele figure).
Niko do sada nije shvatio koja je svrha tih pitanja jer nemaju poente, pogotovo ako konkurišeš u prodavnici sportske opreme.
Kad odgovoriš na sva pitanja, slijedi razgovor, sa drugim prodavcem/poslovođom/šefom/sekretaricom/knjigovođom. Misleći da je najteži deo gotov, ulazisš smiren, opušten, vjerujući da ne moze biti gore...Ali avaj....jedna od gorenavedenih osoba u svojoj glavi ima još pregršt nebuloznijih pitanja koja te jednostavno dovedu do blago telećeg pogleda i ne mogućnosti da razumiješ zašto ti je kog đavl'a sve ovo trebalo.
Naravno, posao dobije riba sa najvećim sisama.
-Šta planirate da radite u svom životu?
-Da li bi bili dobar šef?
-Koji bi bio vaš najveći cilj, u slučaju da se zaposlite ovdje?
-Kako možete da pomognete firmi?
-Šta je za vas idealan zivot?
-Smatrate li da imate sreće?
-Koliko vam je bitan fizički izgled kod ljudi?
-Da li ste materijalista?
ITD ITD ITD ITD
ps: ovo su samo neka od pitanja koja sam zaticala na "konkursima", koji su uglavnom odštampani na tako malenom papiru, da u jednu rubriku može jedva da stane tvoje ime, a kamo li smisao života, što oni traže...
