Kablovi od kompjutera, zvučnika i pojačala sklupčani oko vaših nogu.
loknicaa
Razlog za čekanje satima u čekaonicama po Domovima zdravlja.
-Sestro čekam već tri sata ovde u čekaonici!
-Ne brini deko,vreme leči sve.
-E onda u redu.
...nije što te toliko vole, pa ti dopuštaju da bukvalno visiš na lusteru...
Pravi razlog je u tome što oni uživaju da gledaju kako nerviraš svoje roditelje, jer su imali istu muku sa njima...
Ćale : Pa dobro bre ćale, što si pustio Nemanju da se umaže onoliko?
Deda: E Rajko, da znaš kakva si ti svinja bio u njegovim godinama, reč mi ne bi rekao.
Ako je verovati onoj našoj "mi smo se uvek branili i nikad nismo vodili osvajačke ratove", onda je ovo jedini logičan način na koji je Dušan mogao da napravi onoliko carstvo.
Dušan: E pa moj pravoslavni prijatelju, ulažem Rašku i Kosovo. Da te vidim...
vizantijski car: Au Dule, pa loše blefiras, matori. Ovako ćemo... Pratim tvoj ulog sa Epirom i Tesalijom, i podižem za Halkidiki i centralnu Grčku.
Dušan: Tako, a? Aj pratim te sa Zetom i Dubrovnikom. Šta imaš?
vizantijski car: Joj Dule, naivčino slovenska, pa puko si, čoveče! Triling kečeva!
Dušan (šmekerski gasi cigaru, ispija viski i baca karte na sto) : Kenta, matori! Žao mi je.
vizantijski car: Šta koji kurac?!
Dušan: Ajde bre buraz, pa nije sve tako crno. Nego da li znaš ti da smo se mi Srbi uvek branili i da nikad nismo vodili osvajački rat?
vizantijski car: Ma bre da se teraš i ti i ti tvoji osvajački ratovi, koje nisi vodio, u tri lepe pizde materine! Dobro mi nisi i Konstantinopolj uzeo! (nastavlja sebi u bradu) Šta nam bi da pokrštavamo i opismenjujemo ove budale? I ko ih bre nauči da igraju poker? Joj, Justinijanu Metodije XVI Porfigeronitu, ako saznam da si ti jebao sam ti mamu onu tvoju tračansku! Ne gine ti turski front!
Molba zlatne ribice pecarošu u Meksičkom zalivu.
Ti si centarfor, mlad i perspektivan.
U odbrani tvog tima nalaze se tvoji roditelji, koji ti daju stabilnost i sigurnost. Stub odbrane, štoper - to je tvoja majka, koja će previše često da pazi na tebe, toliko da će zaboraviti na protivničke napadače. Iako je to u većini slučajeva nepotrebno i ometa te, to je samo njen strah od tvog eventualnog postizanja autogola.
Ćale je bek, uleteće često iz odbrane da ti pripomogne, ali će se vratiti brzinom Roberta Karlosa - ne samo da popuni rupu u odbrani, već i da štoper ne bi primetio njegovu preteranu slobodu u igri.
Babe, tetke, ujaci - bave se svojim zadacima, ali će povremeno da te "izbace" nekom novčanom donacijom, kao što zadnji vezni ume iznenadno da "spoji" svog špica sa golom.
Braća i sestre su poput nekadašnjih, klasičnih krila - probiće pored auta i uputiti ti centaršut u vidu saveta ili neke slične pomoći. Mada umeju da budu i poput savremenih krila - praktično tvoj partner u napadu.
Najbolji drug - polušpic, plejmejker, tvoj najbliži saigrač. Vašim bravurama i duplim pasovima jurišaćete i na najjače, i na najgrublje odbrane. Izvodićete egzibicije. Ponekad neće ići sve po loju: upadaćeš u zamke, kasniće pasovi, ali i ofsajd je za napadača.
Padaće het-trikovi i crveni kartoni, neko će na svom putu dobiti stalnog partnera u napadu, neko će ostati ptica selica, ali zapamti jednu stvar - kompletan napadač je samo onaj koji igra u oba smera, koji radi za svoje saigrače isto kao što i oni rade za njega.
1) Zvečarka stil - jedna noga je na podlozi, a druga je manje ili više podignuta i trese se kao da je zvečarka u nogavici. Nakon 2-3 minuta, vrši se zamena nogu na principu šetanja zvečarke iz jedne nogavice u drugu, a isto tako se menjaju i uloge nogu.
2) Izmena stil - nastao kao uzor na slavne srpske trenere kada pokazuje sudijama da žele da izvrše izmenu, pa podignu ruke u visini glave i obrću jednu oko druge u cikličnom procesu.
3) Basket šut stil (slobodno bacanje stil) - karakteriše ga lagano savijanje i ispravljanje kolena propraćeno imitiranjem košarkaškog šuta, ali bez lopte.
4) Boks stil - sastoji se u formiranju mlitave pesnice na obe ruke i pomeranju istih napred nazad. Zna da rastera ljude oko onoga ko upražnjava ovaj stil, a nije ni retkost da se nađe neki slučajni nokautiran kolega, ukoliko je "bokser" malo više popio.
5) Preskakanje vijače - nisu bitni pokreti ruku jer je vijača virtuelna, ali su zato poskoci konstantni, a učestalost poskoka zavisi od ritma muzike.
6) Jea bejbi stil - ruke se nalaze na stolu ili šanku, a glava se klima gore-dole sa facom u fazonu "jea bejbi, am d men".
Noćna mora svakog tinejdžera sa malo paranoičnijim roditeljima. Negativna aktuelna dešavanja koja se, po mišljenju vaših roditelja, šire kroz vazduh i koja će pogoditi baš vas, kao neki domino efekat, Iako vi uopšte niti znate o čemu se radi niti ste u toku.
-Kevo, odo' ja u grad.
-Nemoj sine večeras. Je l' si čuo bila je neka masovna tuča u Novom Pazaru?!?!
-Dobro bre šta ja imam s' Pazarcima?! Odo'.
-More vraćaj se 'vamo!
-Idem do drugara, kevo.
-Ne idi sad! Jure Mladića!
-Pa šta ja imam s' tim?!
-Možda bude neka racija pa uhvate tebe! Vidiš ovi Belgijanci uhvatili nekog slikara ni krivog ni dužnog.
-Ma ja sam pljunuti Ratko! Id...
-Sedi kući bre!
-Ćale idem na bazen.
-Nemoj da ideš na bazen konjino je l' si čuo što se neko dete udavilo u moru u Crnoj Gori?!
-Ćale ej! Ja idem na b-a-z-e-n!
-Sedi kući more!
-TV: U diskoteci poznatoj pod nazivom "Trideset trojka" došlo je do
pucnj...
- Bolje ja ovo da ugasim da ne čuju moji neće da me puste na rođendan večeras.
-E ćale, je l' si čuo što u Teksasu u nekoj srednjoj školi bio masakr danas?! Troje poginulo i dve ranjene devojke. Da ne idem ja u školu danas a?
-More šta mene boli kurac za Teksas, marš u školu!
-Tako sam i mislio.
1. Rolne toalet papira ne niču same u WC-u.
2. Prašina pada po mestima gde je nikada ne biste očekivali.
3. Potrošačka korpa je zapravo još skuplja nego što piše u novinama.
4. Keva mozda upada u sobu kad vam je devojka tu, ali za razliku od cimera nikad ne dobije zelju da malo visi s vama.
5. Kreteni iz elektrodistribucije će vam stvarno isključiti struju ako je ne platite mesecima.
6. Kreteni iz telekoma će vam još brze isključiti telefon.
7. Majstori koje ne znate vam naplaćuju duplo više nego oni kod kuće, iako saopštavanje cene svojih usluga počinju sa "ali za tebe..."
8. "Ne mogu da izlazim, sredjujem stan" je skroz validan izgovor za propuštanje izlaska.
9. Keva nije luda što usisava tako često.
10. Ćale ne bi izdrzao sam ni tri dana.
Jeste to što misliš.I gore je nego što misliš.
Primjera nema,jer nije to što mislite.
Opštepoštovana disciplina današnje omladine, kojoj, na moju sreću ili nesreću, pripadam. Cilj je, naravno, ne pokazati ni najmanju trunčicu kulture ili pokušaja obrazovanja, jer možete biti zauvek društveno obeleženi. Vrednost i popularnost dobijaju se po skali: što si nepismeniji, to si veći baja(ili riba).
Veče se spustilo i vazduh polako iz svakodnevnog dobija na mladosti i svežini. U parku, svaka klupa je zauzeta...parovi, grupice prijatelja, sav taj šarmantni zadah seoske omladine koja nema gde da ode.
Na prvi pogled, sve je tako lepo i sveže i mlado i živo i sedeći na klupi, pomišljam da bih se mogla stopiti s atmosferom. Svetlost je varljiva, puno smeha, hod je lepršav i svi oni seku život nemarno, zapravo, bez straha, grabe se i prežderavaju slatke srži.
Simpatična grupica poznanika prilazi mom društvu i počinje razgovor.
Ne razgovor, takmičenje.
"Spremate se za školu, knjige, čitate nešto?", počinje debeljuškasti mladić uz smeh.
"Hahahaha, svašta, naravno da ne, kakve knjige!"
"Ozbiljno, ja sam vukovac i u životu sam samo jednu knjigu pročitala!"
Usklici oduševljenja mase, sedim i smeškam se, ali niko me neće naterati da se okrenem protiv mojih najvećih saveznika, knjiga i pisane reči.
"Ja čitam nešto! Statuse na fejsu!" Još jedan usklik odobravanja.
"Ozbiljno, ko još čita!? Ti, je l' čitaš nešto?" Gotovo zapovednički, čopor se okreće prema mojoj prijateljici koja ponekad pozajmljuje knjige od mene. Očekuju odričan odgovor, to je dužnost koju društvo nalaže, i čujem je kako licemerno kaže: "Knjige, svašta! Počnem i smorim se, koja je to glupost! Naravno da ne čitam!
Mene preskaču, zbog moje knjigožderske ozvaničenosti, ali pitanje su uputili još jednoj devojci.
"Da, čitam. Volim da pročitam poneku knjigu, zašto je to nešto loše?"
"Ozbiljno?", prvo zbunjenost, a onda prezir na njihovim licima.
A šta će im to, šta će im nečije reči, šta će im senke stvarnosti, kada su se sami života prejeli i on im izlazi na nos i uši? Na pore.
A ja još jednom ovim što sam napisala dižem glas.
Glupost koja me okružuje, nemarnost koja me preplavljuje. Ponekad mislim da je stvarnost previše i da je ne mogu toliko podneti.
I kada sam odlazila, opori ukus nije hteo da nestane. Ima li spasa za sve, zar je samo vidljiva i opipljiva slast nešto što vredi? Taj na prvi pogled lep i blistav svet zapravo je pun ludosti i neznanja. Ponovo sam bila svedok jednog blesavog rituala. I garantujem da im nije kraj.
DejaVu i amnezija u istom trenutku.
Mislim da sam ovo već jednom zaboravio