Tehnika obuvanja dva para čarapa metodom jedne preko drugih. Koristi se u zimskom periodu. Moguće je koristiti i komplementarne parove, gde je jedan par čarapa cepan na prstima, a drugi na petama, pa se Dual Core tehnikom ovi nedostaci pokrivaju.
Nisa
Prvo ti se kroz komplikovanu proceduru nude besplatno, a onda, hteo ne hteo, moraš da platiš da skidaš.
Uzrok nepismenosti naše policije.
-Prekoračili ste brzinu, nevezan pojas...
-Šta ćemo sad ? Može da častim da ne pišete ?
-Ajd daj hiljadarku , pa da ne pišem.
Kada se obraćamo najslabijem pripadniku čopora, jer nas je većina istog ismejala.
Legenda kaze da se preko ovoga prebacivali podaci sa jednog na drugi mobilni. Prema recima onih koji su imali tu cast mobilni su se morali drzati vezani na tacno odredjenom mestu gde se nalazio infrared. Kasnije zamenjen blututom.
Pre nekoliko godina
Lik1: E, ajde mi prebaci ovu pesmu!
Lik2: Brate, to ti je 3000kb, mnogo ce da traje, moram kuci...
Lik1: Ajde brate, nemoj si picka!! Evo ja cu da drzim!!
Lik2: Evo ti..
Posle sat vremena
Lik1: Evo jos 350kb...(Zvoni telefon)...Brate, neces valjda sad da se javljas!?!
Lik2: Moram...cale me zove, moram da palim...
-----------------------------------------------------------------------------------------------------
Danas
Lik1: Tebrex, prebaci mi onaj tuc tuc...
Lik2: 'Ajde...Kako ti je upisan blutut?
Lik1: E, nemam blutut, moze preko infrareda?
Lik2: Sta ti je to?
Najpoznatija mantra iz unutrašnjosti.
Nema veze da li se radi o većem gradu ili običnoj zaostaloj selendri, svi znaju da su potkradani od strane mrskog im Beograda. Da nema tog lopovskog Beograda, koji se gradi od njihove muke i krvi, njima bi cvetale ruže, jer bi onda iskoristili sve svoje potencijale.
- Gospodine, zašto štrajkujete i blokirate puteve?
- Zato! Dok oni u Beogradu tamo imaju i od ptice mleko, mi leba nemamo da jedemo! Sve pare odma odu za Beograd, a nama se posle vrati na kašičicu samo!
- Ali gospodine, Vaša firma već godinama prima pare od države, koju najviše puni taj Beograd porezima, a priča se da se u Vašoj firmi sistematski kralo godinama, i da su krali svi - od tetkice do direktora, zato su svi do sad i ćutali?
- Nije! Nego pare lepo odu za Beograd, a nas posle niko ne pita imaju li naša deca da jedu!
----------------------------------
- Gospodine Lokalni Političaru, šta mislite da je uzrok opšte besparice u našoj maloj opštini?
- Ne da mislim, ja ZNAM šta je uzrok! Sve naše pare odma odu za Beograd! Dok oni tamo zidaju mostove, narod ovde umire od gladi! E, zato se dvesta metara asfaltira već četiri godine, a ne ko što ovi iz opozicije kažu da ja kradem i zapošljavam familiju po opštini!
----------------------------------
- Tata, daj mi dvesta dinara!
- Nema bre.
- Kako bre nikad nema?
- Nema, sve otišlo za Beograd! Donesi tati još jedno pivo, pa beži da mi ne malerišeš utakmicu, samo mi još pet fali za dvaes iljade!
Alkoholičarska kurtoazija.
- Znate, ja nikad ne pijem, ali kad me već nudite ne mogu da vas odbijem...
- Rakija, pivo?
- Može, može.
Dobričina. Jebena dobričina. Dobar stvarno čo'ek, ali često i naivčina.
*...-I takvog me olešenog Mile odvede nazad. Još sam mu se u auto ispeglao.
-I šta ti je rekao?
-Ništa, jebote! Kontam, saće da mi se najebe mame zbog toga,ali ništa! Još me doveo u kuću!
-Vau, znam da je on tozla, ali ovo je vrh.
-Ne znam šta da kažem, Lemi vazda siduje torente...*
Ključ uspeha. Harmonija duha i tela, savršenog kontrolisanja čija kroz linije čakre tako da svaki pokret bude miran, staložen, šmekerski kao kad Pol Njumen pali svog Pontijaka GTO u Slep Šotu.
A: Pogledali smo vaš CV koji je impresivan. Ušli ste u uži krug kandidata za ovaj posao ali sad postoji tu jedan problem. Razlika između vas i ostalih kandidata su nijanse, tako da moram vam postaviti nekoliko pitanja. Može?
B: Mmm, da naravno.
A: Zamislite na sastanku sa investitorima koji su spremni da potpišu ugovor sa nama uđe njihova predstavnica sa kojom treba da pregovaramo onako mlada, plava, šarmantna gospođica. Šta bi ste vi uradili da ostavite što bolji utisak na nju, znate, ipak pare su tu.
B: Pa ovaj, prvo bih joj prišao onako znate, šmekerski lagano a onda...
A: Počinjete u ponedeljak.
Uzaludan pokušaj da dođeš do reči, u velikoj galami.
Prdiš kraj vodopada, niko te ne čuje. Sačekaj da se stišaju malo.
Za žene, cveće je simbol romantike, lepote i nežnosti. Za muškarce, cveće je simbol pokajanja, izvinjenja i potkupljivanja. Otkad je sveta i veka, homo sapijens mužjak je homo sapijensu ženci darivao cveće da bi se iskupio. To je i neka vrsta žrtve, jer ti se ostali pripadnici čopora smeju i podjebavaju te jer si papučar. A ti gledaš da nađeš što veći buket za što veće sranje pa šta ti Bog da. I ko zna zašto, ovaj je metod prolazio.
Problem je nastao u 20. veku. Žene su se osilile, dobile prava, pa su uz sve to počele i da gaje iste emocije prema cveću kao i muškarci: da ih boli tuki. Čak su napravile i foru sa 8. martom da im uzimaš cveće ne u svrhu indulgencije već kao znak pokornosti prema "slabijem" polu. Danas cveće i dalje pali, ali sa sve većom emancipacijom žena i sa onim feministkinjama muški pol je ugrožen da večno ostane u govnima.
-Mirjana!
-Molim?
-Zažmuri.
-Neću.
-Ma zažmuri.
-Ne pada mi na pamet, prošli put kad sam zažmurila stavio si mi glistu na glavu.
-Ma nije to, daj šta ti pada na pamet! Znaš ti mene.
-Znam, zato se i plašim.
-Samo zažmuri!
-Dobro, evo, zažmurila sam.
-Ta-ta!
-Šta je to?
-Kako šta, pa karanfili!
-Karanfili?
-Aha. Vidi kakvi su, direktno iz Belgije...ili Luksemburga, jebem li ga...
-Zašto si ih kupio?
-Pa kupio mojoj dobroj i lepoj...
-Zašto?
-Pa idem ja ulicom i vidim jednu lepu cvećaru, onako malu i ušuškanu, kao negde u sred Pariza. I ja uđem unutra i vidim ove karanfile i odmah se setim tebe. I...
-Mihajlo, ne seri, prošli put kad si mi kupio cveće je bilo kad si mi pregazio čivavu, šta se desilo?
-Pa ništa...
-Mihajlo!
-Pa sećaš se one moje bivše, Nataše..?
-Nisi valjda, sunce ti jebem?!
-Ma jok bre! Šta ti pada na pamet, nisam ja u tom fazonu.
-Nego?
-Silovala me je juče na Kalemegdanu. Baš kad me je terala da mi puši naišla tvoja ortakinja Vasilija, da nije bilo nje da me spasi ko zna šta bi bilo...
Rang ispod crvenog slova u pravoslavnoj hijerarhiji, ali zato, u narodu izjednačene pa čak i veće važnosti u pojedinim slučajevima.
Prilikom primanja hrišćanstva kao monoteističke religije, Sloveni, do tada politeisti, su pokušali da u novu vjeru prenesu što više elemenata stare i da nastave sa poštovanjem drevnih bogova kroz hrišćanske svetitelje, pa su tako resore prvo podijelili crvenim slovima (Perunovo ministarstvo grmljavine dobio je sv. Ilija, sv. Nikola dobio je mornaricu...), a kad je njih ponestalo, sa prve postave prešli su na klupu, pa je tako i boldovani sv. Trifun postao sekjuriti za vinograd, a sv Petka zaštitnica žena.
Zajedničko za ove svece je da ne valja raditi u polju na dane posvećene njima jer ćeš navući nevolju na vrat i od boldovanog podjednako kao i od onog sa crvenim slovom.
Petak veče:
- Sinak, sutra u pola šest ti je buđenje! Idemo na selo da kosimo livadu.
- Ne može sutra, sutra je svetac!
- Je l'? A, koji to?
- :vadi crkveni kalendar: Prepodobni Toma Maleni!
- Je li taj boldovan?
- Nije, ali...
- Paljba u krevet, da mi se nacrtaš u pola šest! Nemo' da te ja budim!
Subota veče:
- Dobar si bio sinak, dobar! E, još sutra da pokupimo sijeno...
- E, sutra nećemo! Sveti Prokopije! BOLDOVAN! Na njega ni muslimani ne rade od straha! A, još i nedelja!
- Tačno. Ne rade. Al' ćemo zato nas dvojica, boga se moleći...
- Ma, koga boga, komunjaro???