Bespotrebno bacanje para.
- Tebe baš svrbi džep,a? Veži se ima murije.
Bespotrebno bacanje para.
- Tebe baš svrbi džep,a? Veži se ima murije.
Onih par minusa što opauče hejteri na tek postavljenu defku, pre nego što počneš da razmišljaš o samom brisanju defke.
To je to! Sada možemo da se praskamo i stvaramo univerzume kad nam se 'oće. Ne sviđa ti se tvoj takozvani život, ne kapiraš svrhu svoga bitisanja, kako to da si baš ti socijalno inferioran a intelektualno superioran, zašto si ti u stvari ti, a ne muška verzija Pariz Hilton? Molim, batali razmišljanja o samoubistvu, evo rešenja i za tebe.
:na trafici u predgrađu Varvarina:
- Molim te, Milena, dve Božje čestice, koliko mu to dođe?
- Šta je komšo, opet te ostavila cura?
- Otkud znaš?
- Pa znam, prošli put kad si menjao univerzum, isto je bilo. Nego, meni ovog puta zapale 2 broja veće sise, vidi razdeljak, a?
- Ouuuvaj, pa kad ti se završava smena?
- U 7, khm, khm.
- Zaboravi čestice, daj 3 pakovanja kondoma, pa se vidimo u... ma znaš već!
A, nije lako, brale moj, nemoj niko da te laže. Jeste sve: i 'ladno i vrućina i standard i uređena država, ali nešto fali. Tojest, fali mnogo, stvari za koje nisi ni sanjao da mogu da nedostaju. Ovako to ide, nemoj da bude da nisi znao:
Došao si u inostranstvo, pobegao, spasao se, ej bre, samo nek je glave na ramenima! Srećan si i ne možeš da veruješ da kad na semaforu pritisneš dugme za pešake, zaista i bude zeleno uskoro, u parku klupe i kante za smeće sve u komadu i redovno održavane, a na izletištu u divljini stoji ispravan roštilj spreman za upotrebu! A ulice čiste, ni plastična kesa da proleti kad dune ustoka, stalno idu neki komunalci i briskaju, glade, trljaju i glancaju. Administracija - milina, kancelarije osvetljene, svi nasmejani i predusretljivi, prosto im dođe drago što treba nešto da ti pomognu, a ti ne moraš da ih podmitiš. Gradski prevoz tačan u minut, ako, pak, voziš, signalizacija je perfektna, niko te ne zaustavlja osim ako napraviš prekršaj ili je petak veče pa su zatvorili random ulicu da odrade alko-test. Ti ne veruješ, živiš bajku, štipaš se za obraze, pa i posao si našao, jezik ti dobro ide, konačno te krenulo, batice! Iznajmio si gajbu, frižider je pun limenki piva i škotskih viskija, kupio si komp i instalirao net, uleteo si u polovan auto u ekstra stanju! Kući javljaš da ti se snovi polako ostvaruju, i da ne možeš da veruješ koliko si vremena izgubio u propaloj Srbiji, savetuješ svima da se što pre otisnu u beli svet! Upoznaješ kolege domoroce koji su tako pažljivi, učtivi i kulturni, 'Bečka škola' u praksi. Sa tobom radi devojka koja se preziva na ''ić'' i dok pokušavaš da se predstaviš, ona ti govori da je rođena tu, da ne govori srpski i da veoma žuri na sastanak. Tebi proleti kroz glavu da je sigurno neka naša pokondirena tikva, i ako ti kojim slučajem pođe za rukom da je odvedeš u krevet, trsio bi je 3 sata bez prestanka, čisto iz inata, dok bi sve vreme mislio na brčine Vuka Karadžića i njegovu drvenu štulu, kako bi odložio ejakulaciju.
Onda shvatiš da ti nedostaje neko naš, ko je u sličnoj poziciji, da malo razmenite iskustva i da ti kaže gde ima 'Don kafa' da se kupi, jer ti 'Nes' oduvek pomalo ide na ganglije. I tu upoznaš par likova i nekoliko mladih parova sličnih godina, i oni su se fino snašli, lepo se živi, neki čak nisu bili u zavičaju po 3 godine, niti im pada napamet! Ti ipak misliš da je to malo previše, sva ti je familija tamo, i svi ortaci i bivše ribe, i najbolji burek, i najbolji jogurt, i kevina sarma, i ćaletovo prase pečeno na vinovoj lozi, i sve tako nešto, ali potisneš sve to, jer praviš karijeru i krećeš od nule, imaš perspektivu i može samo da ti bude bolje!
Dok si se okrenuo, prošlo je godinu dana, situirao si se, čak si i kući poslao 300 evrića, veliki su rashodi, ali opet ostane. Petak je, slaviš godišnjicu u dijaspori, sam u svom studiju (čitaj: garsonjera od 17 kvm) uz pesme sa tjuba i čašicu Balantajna, kojeg si kupio još pre 6 meseci, shvatiš da si obišao grad i okolinu uzduž i popreko, da komentari na fejsu aludiraju da smaraš sa slikama i statusima o svom uspehu, i da ti je, iskreno, socijalni život ravan nuli. Ovi ovdašnji su drugi svet, drugačije se zezaju, nemate zajedničke teme, a probao si, nije da nisi, i sad žališ za lovom koju si stucao sa njima u pabu, plaćajući sam sebi piće. Izašao bi malo u klub, u ormanu su iste one stvari koji si doneo, kapiraš da koristiš samo odeću za posao i majice za spavanje. Lista kontakata u mobilnom da se prebrojati na prste i verovatno svi već sprovode svoje planove za vikend u delo, a i ako bi kod nekoga otišao - nisi se najavio. Stučeš celu flašu viskija i otvoriš limenku piva kojoj je davno istekao rok, a na tjubu sad piči Šabanova ''S namerom dođoh u veliki grad'' i pitaš se odakle znaš tu pesmu, ti: roker, erudita, evropejac i intelektualac, a ovamo te steže u grlu da jedva dišeš. Hvataš se za telefon, nije te briga šta košta, keva se javlja i ti spuštaš, jer ne možeš da govoriš od ridanja. Zoveš bivšu ribu sa kojom si proveo 4 godine, ona te najbonje zna i njen buraz ti govori da se ona udala pre 3 meseca i da čeka bebu, i da je već kasno, a on mora da uči. I zoveš najbolje drugove na mobilni, oni te ne čuju, jedan je u kafani, drugi na fudbalu, treći u pozorištu, niko ne može da razgovara sada, a i šta, koji moj, hoćeš, pa tebi je bar dobro, zar ne?
Ne znaš baš kad si zaspao, svetlo je ostalo upaljeno, mamuran si cele subote, lupaš sebi šamare pred ogledalom i kivan si zbog trenutka slabosti. Ipak rešavaš da sutra odeš u našu crkvu, jer Kolo srpskih sestara sprema ručak, a ti si željan nečeg čorbastog. I tamo svi znaju ko si ti, ali se čude otkud tu, pa sam si rekao da si ateista, šta sad? Pališ sveće za zdravlje i za mrtve, miris tamjana te vraća u detinjstvo, prožima te neki čudan osećaj. Posle službe, sediš sam za stolom, simpatične su ti one bakice što spremaju pileću čorbu i mešaju salatu rukama, lepo si ručao i zalio ''Knjaz-Milošem''. U povratku kući pada odluka da ideš na duži odmor u Srbiju, i dok kalkulišeš koliko to može da te košta, shvataš da nećeš to sebi moći da priuštiš, jer si do guše u kreditima, odmora nemaš jer radiš na ugovor, a ni troškovi puta i poklona nisu zanemarljivi.
Odjednom ti puca pred očima da su ti jaja u procepu i da ništa više nije sjajno, ako je ikada i bilo. Od svojih si se otuđio, a da se ovde nisi asimilirao i ne znaš da li bi ostao ili bi se vratio, ništa više ne znaš. I vremenom, materijalno stojiš daleko bolje, a duhovno si skoro bankrotirao, i svaki dalji korak je sve teži i neizvesniji i ne usuđuješ se da išta promeniš, jer može biti samo na gore. Da bar nisi ni dolazio ovamo, ali bi i onda svakako kukao, jer ni kući nikako da krene na bolje. Pa da, ali si kući, svoj među svojima, jok, ajde sad svi da zapalimo preko!
Od tamo te bodre da si pametno uradio što si otišao, dok ti njima govoriš da ne napuštaju zemlju nipošto i ne razumete se, jer je trava uvek zelenija sa one druge strane.
Danas si opet obukao košulju za posao, koristio isti javni prevoz, kupio duži espreso za poneti, stigao na posao i otvorio vesti iz Otadžbine. Odsutno si pogledao prema nebu i prepoznao avio-prevoznika koji vozi u zavičaj. Usresređuješ se na posao.
A zemaljski dani teku...
Građevinski sleng za onog ko radi za mešalicom.
- Danas si ti DJ !
- Šta, menjam pesme na radiju ?
- Jok, nego miksuješ cement, pesak i kreč, mršći na mešalicu.
Opisuje nekoga ko je mnogo popizdeo, ali je nemoćan da bilo šta uradi sem da pizdara okolo i pravi budalu od sebe.
- Jebote panduri mi naplatili kaznu! Ima da odem tamo i da im se najebem keve!!!
- Ma daj, ćuti i kenjaj, šta se može? Plati kaznu i gotovo.
- Brate sve bi' ih pobio kol'ko sam besan!
- K'o leptir, a? 'Ajd ne seri nego te vodim na pivo.
Sasvim suptrotno od gotivno.
-Đole, jesi li provalio onog napucanog ćelavog lika danas?
-Ma, da brate, skroz mi je negotin.
Bilijev burazer. Neznani junak. Nigde se ne pominje njegovo ime, niko ne zna kako izgleda niti gde mu je mesto prebivališta, a ipak je glavna osoba koja preuzima zasluge za sve stvari za koje niko drugi ne želi biti odgovoran. Duša od čoveka.
- STOKO!
- Šta sam sada uradio?
- Čiji je ono veš ispod kreveta?!
- Ma šta se tripuješ, to mi drug dolazio, onda kad je bio izgubio ključeve od svoje gajbe pa svratio ovde na konak. Bio pjan pa spavao go, štaš.
- Nisam znala da je vilenjak. Rozi veš nosi?
- A to... Oprao ga sa nekom crvenom majicom, zamisli budale...
- Sigurno?
- Majkemi.
==============================
- Da ti upakujem ovu silikonsku pičku ili?
- Upakuj, dakako. Daj neki ukrasni papir, to je poklon za druga, hehe.
- Mmmda. Pozdravi ga.
- Važi!
Poziv na seks.
Svaka devojka, dama, milfača, baka je maštala o tom prosedom mužjaku sa brčićima kao o princu na belom konju. Oličenje prave muževnosti. Kavaljer.
Čovek zna da napravi filete od fugu ribe, zna koje čaše da postavi, izabere dobro vino... Pa koja ga žena ne bi poželela. Uz takve frajere je uvek dobar komad. Svi se sećamo kakva je ribetina bila Violeta Popadić... a tek ova nova sa reklame...
- Hani ajm houuum.
- Zdravo ljubavi moja. :cmok: Kako je bilo na poslu, jesi li umorna?
- Oh, dragi moj, kako si ti brižljiv. :počinje krljanje:
- Pretpostavio sam da ćeš kasniti, zato sam i rešio da spremim večeru. Kupio sam nam i argentinsko vino.
- Ah, kako si ti divan. :približava mu se:
- Znam da voliš italijansku kuhinju a i gledao sam onu što šuška dok priča, Anheliku, što sprema one zajebane stvari.
- Znam. :maca pušta suzu:
- I video sam kako sprema odreske kanadskog lososa u slatko kiselom sosu…
- JEBI MEEEE!!! RAZVALI ME OD KURCA!!!
----------------------------------------------
- Jebemmufamiljiju, kad god dođem kući uvek me čeka gomila razbacanih patika. :šutira obuću, prolazi pored wc-a: Sine požuri, batali više da ga tučkaš, upišah se.
- Mama, ja kakim.
- Po ceo dan samo sereš, aha, znam. :dolazi do kuhinje: Kada ću ja jednom doći kući a da…
... Dobro veče draga, uvek si tako viđen gost
jabuke i vino čekaju i reš prepečen tost... odzvanjalo je na staroj gramofonskoj ploči dok je romantični muž sa šatro mikrofonom obletao oko stola za večeru…
- ŠTA SI SPREMIO?
- Znam da voliš laganu hranu pa…
- To daj svojoj mami.
- Pardon?
- Šta pardon? Ceo dan sam radila i crkavam od gladi.
- E pa stvarno si nezahvalna. Ceo dan se trudim da te iznenadim a ti tako, gde je nestala romantična Danijela koju poznajem, gde je ta ljub…
- :kreće ka spavaćoj sobi: Večeras nema pičke!
Žan Pol Sartr (fr. Jean-Paul Sartre; 21. jun 1905 – 15. april 1980) je bio francuski filozof, romansijer, esejist i dramski pisac, tvorac ateističkog egzistencijalizma i, naravno, nema nikakve veze sa upotrebnom vrednošću ove definicije. Srbima je, valjda, uvek bilo interesantnije njegovo prezime od celokupnog njegovog stvaralaštva - 'Sartr' = satiranje = jebanje = vođenje ljubavi. Mudra dedukcija, nema šta.
- ...i šta je bilo posle...?
- Pa, ništa. Odveo sam je na gajbu i...
- ...čitao si joj Sartra, a...?
- Dva puta od početka do kraja, treći put bez predgovora a četvrti put od zadnje strane pa unazad...
Obrijala noge.
- Ljubavi, jesi li skontao nešto u vezi mog izgleda?
- Aha, vidim skinula si izolaciju. Pa krajnje je vreme bilo. K'o da si imala obavijene tepihe oko tih nožurda, draga.
- Majmune, mislila sam na nove minđuše.
- A, pa jebe mi se.