Kada vidiš cigu kako trči gradom a ne pomisliš da možda džogira.
mikrotalas
Najčešći studentski "rialiti šou"...
najslađa smrt
UMRO sam od smeha!
najveci sin nashi naroda i narodnosti,osnivach nesvrstani zemalja treceg sveta,trostruki narodni heroj rata i mira i lider kog svet respektuje mrtvog kao da je ziv...
Odgovor mog ćaleta na pitanje:''Zašto Ana Ivanović i Jelena Janković ne igraju kao pre'' ?
Postoji niska i beogradska.Moze doci do nesporazuma ukoliko pojedinci koji zele da se sastanu ne razjasne na koju se trosarinu odnosi.
Stadijum alkoholičara u kojem se svi koji prođu pored njega krste.
Poruka, koju bi, da smo normalni kao što nismo, preneli najvećim šminkerima među našim sportistima.
Košarkaši:
Uspesi: evropski vicešampioni, umalo i svetski. Igraju muški, ginu za svaku loptu. Bili najjači na svetu, na dobrom putu da se vrate na stare staze.
Doza poštovanja: Skoro nikakva. Došli u Kovilovo, a sačekao ih natpis "Srećno, fudbaleri!". Kasne isplate mnogim zaposlenima;
Odbojka.
Uspesi: Na svim evropskim i svetskim prvenstvima, ligama i olimpijskim igrama su u samom vrhu.
Doza poštovanja: Osrednja.
Vaterpolisti.
Uspesi: Osvojili sve što su mogli, jedini naši ekipni sportisti koji bi bez problema osvojili i vanplanetarno prvenstvo, ukoliko se otkrije da na Marsu ima vode, naravno.
Doza poštovanja: sramotna. Da bi išli na prvenstva, moraju da podižu kredite, a da bi odradili običan trening, još malo pa će morati da idu u susedne države da obave isti. Prosto moraju da mole presveto ministarstvo da im sagrade pišljivi bazen.
Fudbaleri.
Uspesi: Nikakvi. Odrade nekako mučno kvalifikacije. Kurče se kao da su uhvatili boga za onu stvar kada se plasiraju negde. A tu gde odu, bivaju napunjeni i od ovih i od onih. Nikada nisu oni krivi, već neka viša sila. Krivicu ne preuzimaju na sebe, čak ni kada ih uhvate kako puše i piju za vreme prvenstva, a ponašaju se kao da su izmislili fudbal.
Doza poštovanja: kao da su bogovi. Sagrađena im je kuća fudbala, plaćeno im je sve, od krampona preko gelova za tuširanje do svake spomenute i nespomenute premije, a zauzvrat igraju kao babe. Jednostavno, prenakurčeni fenseri koje boli uvo za naše nerviranje, jer- to je za njih samo posao.
Jebite se, fudbaleri!
Kad privedeš ribu na praznu gajbu i kažeš joj "Skidaj gaće!" na šta ti ona odgovori sa "Ali ja ne nosim gaće!", a tebi umesto da se još više napališ, nasrneš na nju i odvališ je od kurca, u glavi odzvanja nastavak "...i ti to dobro znaš Bobo!" na šta počneš da se cerekaš i kažeš joj "Izvini, ali ja ne mogu!"
U pesku ispred obdanista igrali se Stjepan, Milorad, Primoz, Momir, Kenan i Trajce.Posto ih je vaspitac stavio zajedno da se igraju, posle velike svadje u kojoj je ucestvovalo citavo igraliste, deca su bila dobra i igrala se zajedno, mada su se ponekad malo raspravljali. Primoz bi obicno stajao po strani, ne mesajuci se puno u igre, bio je lepo vaspitano dete,lepo odeveno i nije puno pricao. Trajceta su zadirkivali kao i Kenana da je glup, a nije lepo zadirkivati drugu decu,mada je Trajce uvek bio plasljiv i cutao je,dok se Kenan jako ljutio i zadirkivao sve ostale zauzvrat. Deca su ga volela svejedno. Momir se uglavnom izlezavao, dok su Milorad i Stjepan gradili zajedno figure u pesku, kopali kanale, pravili puteve izmedju svojih delova igralista. I sve je bilo super,dok jednoga dana deca nisu cula da je vaspitac smenjen i da se ne zna ko ce ga zameniti.
Tada je doslo do problema...deca su pocela da se otimaju oko lopatica i kofica koje su do tada bile zajednicke, da brazdaju pesak i tvrde da je sve to njihovo ponaosob.
Primoz je krisom piskio u pesak druge dece i pobegao na svoju stranu, ogradivsi se malim jarkom, lopacom koja mu je preostala.
Trajce se uplasio svega, i dalje je cutao i drhtao, ne znajuci sta da radi, te su ga kasnije, dok nije primecivao, otela deca cudnog izgleda i govora,koja su i ranije bila pored peska, iako niko do tada nije na njih obracao paznju.
Momir je shvatio da i dalje treba da radi ono isto sto je radio do tada, tj nista, i resio da ce se drzati Milorada, barem dok ovom bude dobro islo u skupljanju igracaka za sebe.
Milorad, Stjepan i Kenan su se jako posvadjali. Gadjali su se peskom, prvo svako protiv svakoga, kasnije Keno i Stipe protiv Milorada, a sve oko Kenanovog dela peska gde se on uglavnom igrao, mada novim vaspitacima nije bilo potpuno jasno zasto. Deca su vikala,plakala, gadjala se igrackama, stipala, udarala, tuzakala semedjusobno, a svadja je odjekivala duz celog dvorista obdanista.
Novi vaspitaci su se pojavili, izvukli deci usi, neke kaznili, druge manje, sto je kod dece izazvalo nezadovoljstvo, posebno posle odluke vaspitaca da podele pesak i da svako ostane u svom delu. Momir je kasnije odustao od druzenja sa Miloradom, gradivsi svoje kule u pesku, koje su i Stjepan i Keno gradili kao blesavi,jer su im novi vaaspitaci doneli nove, moderne kofice i lopatice na poklon.
Danas su deca zajedno i dalje u istom pesku, neki se slazu, neki ne,ponekad se opet posvadjaju, ali najvise pricaju o tome sto su naculi: naime, novi vaspitaci su resili da primene ista pravila na clokupno igraliste obdanista, sto ce znaciti da ce ponovo jednom svi biti zajedno i sve deliti. Primoza su vec pustili na klackalice i tobogan...
Najbolja porodica je disfunkcionalna porodica.
Recenica kojom cemo nasoj deci, za dvadesetak godina, nabijati na nos njihovo ponasanje.
Ja: Kad sam ja bila tvojih godina, mi smo bar imali profil na fejsu, druzili smo se tamo, komunicirali medjusobno, lajkovali statuse...Cak sam se u kupatilu slikala i kacila te slike na fejs...A pogledaj sebe, stalno lutas okolo u spejsmobilu (vozilo buducnosti) i non stop visis sa onim tvojim R23X5 (robot-prijatelj u buducnosti) na Jupiteru! Nadji prijatelje, izadji sa njima na pivo, tako smo mi to radili!
Moje dete: Daj kevo, kakvo pivo!? Smejace mi se ljudi, niko to vise ne radi, to je bilo pre sto godina kad si ti bila mlada, sad je drugo vreme...
Ja: More, koje drugo vreme?! Drzak si, znas? Zabranjeno ti je napustanje Zemlje narednih mesec dana!
Moje dete: Ali kevo...
Ja: Nema ali! Progovori jos rec i poslacu R23X5 da mu ugrade basic software!
( Dete besno odlazi, verovatno mi pokazujuci srednji prst iza ledja, dok ja mislim : "Dacu ja njemu pre sto godina...")
Predmeti kojima prosječan Srbin ne umije otvoriti pivo.