Uzrok nepismenosti naše policije.
-Prekoračili ste brzinu, nevezan pojas...
-Šta ćemo sad ? Može da častim da ne pišete ?
-Ajd daj hiljadarku , pa da ne pišem.
Uzrok nepismenosti naše policije.
-Prekoračili ste brzinu, nevezan pojas...
-Šta ćemo sad ? Može da častim da ne pišete ?
-Ajd daj hiljadarku , pa da ne pišem.
Još jedna u nizu idiotska poruka na transparentima "navijača" u Srbiji, u ovom slučaju navijača Partizana, popularnih Grobara, koja podstiče na mržnju prema svim ostalim zajednicam i grupama u Srbiji, pa i šire. U prevodu, ova skraćenica znači "Neka umre svako ko ne voli partizan" što dovoljno govori o nameri "ljudi" koji su je osmislili. Najgore je što se ljudi strašno lože na taj natpis, pa svaki treći klinac na facebooku, zidovima, školskim sveskama, između svog imena i prezimena ima nadimak NUSKNVP, a većina njih ne shvata da je dublje značenje ove poruke poziv na nasilje i netoleranciju.
Veština koja sa godinama postaje nadrealistička umetnost, potpuno neshvatljiva običnom narodu.
Čovek od 10 do 40 godina: "Piši: devet, dva, nula, šest, tri, nula, dva".
Čovek od 40 do 60 godina: "Je l' pišeš? Devetsto dvadeset, šesto trideset, dva".
Čovek sa preko 60 godina (velemajstor): "Ajd' umoči pero pa piši: devet miliona dvesta šest hiljada tri stotine dva. Je l' si zapis'o?"
Smejati se na sav glas. Uglavnom korišćeno da se izrazi emocija.
- Danas ulazimo u EU!
- LOL!
Prva kosica intimne regije muškarca. Rana naznaka nastanka muškarca u sinergiji sa širokom paletom bubuljica i ostalih kožnih aplikacija prelaznog perioda.
- Sanja, znaš... mnogo mi je drago što baš s tobom ovo prvi put radim.
- I meni, nego... da vidimo šta ovde ima. Jao, vidi kako lep kosjerić, mojne ga briješ, nikako. Volim te!
- Volim i ja tebe!
Demidž=šteta, oštetiti. Izraz koji klinci gejmeri koriste da bi iskazali nadmoć nad nekim bićem ili predmetom. To je ujedno vrhunac umeća pobednika ali i ponižavanje poraženog.
Dva nolajfera pikaju basket 1 na 1:
A: Eeeej, faul, važi!
:lopta se vrti na obruču i ulazi:
B: A daj kako te usralo...
A: Opaaaa 11-2! Dođi mi na demidž!
B: Ma daj bre, videću te u kaunteru danas!
Hendikepiran dijalog. Verbalno Braunovo kretanje. Niz obesmišljenih izraza koje mrndžanjem razmenjuju stariji šahisti-rekreativci tokom meditacije nad 64 polja: nešto između trokiranja Kišnog Čoveka i mantre Vidovite Zorke.
S obzirom na to da sama igra zahteva ozbiljno uključenje sive mase, te da su godine i alkohol već porazili armiju neurona, za bilo kakvu lucidnu priču ostaje jako malo intelektualnih resursa, pa se razgovor svodi na nasumične nizove reči koje se eventualno rimuju.
- Da vidimo... Šta sad... Šta sad, momak mlad... Šta sad... Evo ga jedan.. Šeh!
- Šeh... Kakav peh... Vidi, vidiii.. Veni... Vidi... Vici... Veni, vidi, vici, priđi, mala, čici... Uzimam lovca!
- Hm... Uf... Prdno sam u čabar... Prdno sam u čabar, kao neki dabar. Da-bar... Da-bar... Jedem konja! Opa... Imaš nekih tegoba?
- Sve u redu... Sve.. U... Reeedu... Sve u redu, jebem li mu... dedu. Šah-šuh!
- Šah-šuh. Šah-šuh, kažeš. Šah-šuh?
- Da. Šah-šuh. Šah-šuh-šuk!
- E, dedaaa, daj o'ladite više vas dvojica, počinje mi serija! Budite dobri, pa ću da vam potražim i pešake.
Kad te ciganče ne startuje za sitno na semaforu, pošto je zapamtilo da si ga odjeb'o prošli put.