Izraz često korišćen u situacijama kada nekom ko priča kao navijen ne možete zapušiti usta.
-Jao, vidi me kako sam debela, dupe mi je ogromno, ali nema veze, juri me onaj slatki tip sa BMWom, rekao da hoće da mi skine zvezde sa neba, danas se tati opet pokvarila freza, opet sam videla one slatke sandale, jao vidi islflekala sam se, danas me je dečko udario i ja sam mu rekla da sam ja nežni cvet i da on ne sme...
-O jebote, napiši knjigu, da ne moram da te slušam više!!!
Izuzetno pažljivo, po za sada nepoznatim standardima, birana grupa tinejdžera koja bi trebalo da predstavi kako izgleda život jednog prosečnog srpskog klinca, kao i njegovu radost kada se sretne sa dotičnim proizvodom. Međutim.
Ni traga od toga. Reklame su kopirane direkt iz Amerike, ne same lokacije, jer nisu snimane na Menhetnu ili u srcu Londona, nego su stvarno snimane kod nas, ali tu sve što je realno prestaje, a pojavljuju se čudno čupavi klinci obučeni u neke dukseve na kružiće i razne gluposti, gomila skejtera iako klinca na skejtu nisam vid’o cirka deset godina, Džastinbiberoliki klinci sa istom onom devojačkom frizurom i plačipičkastom facom, kakvi ne bi opstali ni trideset sekundi u prosečnom odeljenju sedmog razreda u našoj zemlji i na kraju je sve to začinjenom nekim malim crnčićem, koji ne vozi skejt, ali ga uvek zagrli neka klinkica koje sve, uzgred budi rečeno, izgledaju potpuno normalno, osim što ih nalaze sa nekim najnevinijim seks-ću-imati-samo-sa-drugaricom-i-to-u-četrdesetoj facama.
Naravno, ovaj tip reklama ne bi bio potpun bez nekog tehničkog dostignuća koje je trenutno u trendu i njime se slikaju, uvek perfektno, ludo, flafičasto namešteni kada onaj koji slika i deluje totalno gej, škljocne.
Smoki je smoki i ješću ga kakva god da je reklama, jer zakiva kol’ko je dobar, a vi što pravite čokoladice potrudite se da te čokoladice budu malo ukusnije i uložite kintu na tu stranu, a ne na ove baršunaste reklame o nekoj nepostojećoj generaciji Emo-gej klinaca u Srbiji jer kao i kod piva, ako vam je proizvod sranje džaba vam reklama.
Blago našminkana, odmorna klinka se kao budi u krevetu. Na zidu je par postera, Džastin Biber naravno, tu je neki maneken koji je dig’o jednu ruku, stavio je onako iza glave na teme i flešuje nadrkano svojim obrijanim pazuhom. Tu je i Nole na zidu. Urla. Opet je jeb’o Nadala.
Na stolu je lap top, fejzbuk upaljen naravno. Počinje pesma „Mladiću moj“, ali neka malo izmenjena verzija. Ona ustaje, pogleda u ekran i vidi da ima poruku od Džastinbiberolikog klinca sa slikom na kojoj namiguje. „Leti, leti leti SMOKI“. Fora slogana je kao u tome što je leto, pa kao leti i to. Pravi začuđenu facu i u tom trenutku soba se malo zamrači. Dotrčava do prozora i vidi nešto ogromno kako leti. Hvata neki tač-skrin telefon i izleće napolje gde je onaj klinac sa fejza već čeka, znajući da će da izađe i kreću da trče za neidentifikovanim letećim objektom. Pored njih proleću dva mnogo kul klinca na skejtovima, duge kose, uredno sređene kod Mikija Panjkovića i rade neke forice koje u Americi rade već u predškolskom. Trče dalje, kada se pojavljuje mali crnja, al’ ne neki onaj normalni niger crnja, već neka kokos verzija, skoro beo, vilenjačkog izgleda, obučen šljampavo. Pozdravljaju se sa njim, onako crnački sa nekim kao pokretima glupim i tu dotrčava još jedna drugarica ista kao i ova s početka, al’ ima kosu druge boje. Kreću svi zajedno da trče.
Sada tu trči pedeset nekih takvih klinaca. Prate senku i gledaju gore. Neki klnci voze rolere, jedan je na trotinetu, a tu je i onaj emo-gej klinac, slika ih sa tabletom, proleće neki klinac na skuteru, ima šal koji se viori i vozi neku klinku istu k’o one dve samo ima majicu druge neke boje. Proleću pored babe i dede koji sede na klupi i rasteruju im golubove koje su ’ranili i onda ih oni gledaju nekim prvo blago prekornim pogledom, pa se ipak nasmeju. Na mlađima svet ostaje.
Odjednom leteći objekat staje. Kamera se lagano podiže i tu shvatamo da to leti ogromna kesa smokija. Čuje se karakteristični zvuk otvaranja kesice, smoki počinje da leti na sve strane. Niotkuda se pojavljuje neki DJ koji je izgleda na leđima vukao svu tu opremu, svi počinju da igraju uz neki dens-haus u pokušaju izmešan sa „Mladiću moj“ (nije pesma o Ratku Mladiću prim.aut.), glavni akteri đuskaju do jaja, posebno crnja. Čak i baba i deda kojima su rasterali golubove igraju u stilu šezdesetih. Čuje se hrskanje smokija.
Shodno okidaču na vatrenom oružju ovaj izraz upotrebljava se da bi dotičnoj osobi stavili do znanja da je vreme da konačno pređe na stvar, a ne da obilazi kao kiša oko Kragujevca.
A-Brate hteo sam nešto da te pitam... B-Pitaj. A-Znaš moju ženu, znaš je sigurno pa ti si nam kum. B-Znam naravno, i? A-A znaš isto da sam je prošle godine vodio na more u Tursku? B-Dobro, i? A-Znaš da sam tamo kupio onu plavu kosačicu što kosi kao zmaj? B-Care OKINI već jednom ne mogu više da te slušam!!! A-Pa hteo sam pola litre benzina da pokosim dvorište, ako imaš... B-Fala kurcu, na dve litre i vozdra!
Mnogo `alav ortak kojem je životni moto "Što je džaba i Bogu je drago". Cve što mu se ponudi uzima,kad bi mu neko sidu ponudio,da je uzme za džaba,uzeo bi je.
1. Danilo:`Oće neko žvaku? Đole: Ja! 2. Rade: Oće neko čipsa? Đole: Ja! 3. Lazar: Oće neko kurca? Đole: Ja!
Muž kući sam bakće se sa decom, žena otišla sa drugaricama na kafu.. Muž: Dušo kad dolaziš kući, klinci su malo nemirni? Žena: Pa znaš ostaću bar još sat dva, da se ispričamo lepo, nismo se dugo videle.. Muž: Daj ne zajebavaj me, Marko pišao u saksiju, prevnuo televizor i juri džekija gurnuo mu prst u bulju i hoće opet, ker prestavljen sakrio se iza kreveta. Petar je bolji, sam sedi pored zida, kida komadiće i jede, a i ja sam gladan odavno, znači dao sam migavac samo što nisam skrenuo, dolazi kući! Žena: A teo si da jebeš, što ga nisi vadio na vreme, aj ćao! Muž: Ali sl.. TU, TU, TU, TU.. Ma zajebi, Petre sine napravi meni mesta pored zida da i ćale prezalogaji nešto
Obično propali muzičari (većinom gitaristi) koji misle da su popili svu pamet sveta. Njima nije cilj da vam prodaju instrument, već da pokažu kako se oni razumeju u sve vrste žica koje postoje na svetu ili najnoviju seriju čivija. Od vas očekuju da dodjete sa predznanjem o gitarama koje ne poseduje ni RM Točak lično. Obično vas dočekaju sa Jaksonom u ruci svirajući neku komplikovanu power metal solažu.
Ulazi u prodavnicu klinac koji hoće da kupi svoju prvu gitaru: Ja bih da kupim gitaru.
Prodavac: Ne mozeš tako da mi kažeš? Kako ja da znam šta ti treba? 'Oćeš ovu ona je dobra za metal? Ili bi neki funky zvuk? Jel imaš pojačalo?
Klinac: Nemam, ja bi gitaru!
Prodavac: Ccc, kako mi to dolaziš ne znaš ni šta oceš da kupiš?
Mali na kraju izadje praznih šaka iz prodavnice i nikad više ne zaželi da svira gitaru.