Orkestar na svadbi koji popije batine jer ne sviraju ono što im se kaže.
- Alo, orkestar, sviraj Šemsu da izginemo.
- Izvinite, mi ne sviramo takvu vrstu muzike.
- A ne svirate? Kume, dolaz' 'vamo, sad će Plavi orkestar da nas zabavlja.
Orkestar na svadbi koji popije batine jer ne sviraju ono što im se kaže.
- Alo, orkestar, sviraj Šemsu da izginemo.
- Izvinite, mi ne sviramo takvu vrstu muzike.
- A ne svirate? Kume, dolaz' 'vamo, sad će Plavi orkestar da nas zabavlja.
Opisuje se neki nevidljivi lik u društvu. Stalno zaboravljaju na njega, niko ga ne voli ali niko ga ni ne mrzi, niko ne primjeti kada on uđe ili izađe iz prostorije, kao nindža, ali nije nindža jer da jeste bio bi kul, on nije kul, a možda i jeste, ko će ga znati.....
Zašto Fulam?
Pa jer i ovaj tim, baš kao i gore opisani lik, predstavlja oličenje neupadljivosti!
Navijaju ljudi za uspješne klubove, Fulam to nije, iako je jedan od najstarijih, nikad nije osvojio titulu. Navija se i za Vigan, ili Vest hem, ne jer su uspješni, nego jer su borci, svake godine se bore za opstanak i uspjevaju, Fulam se ne bori, on jednostavno preživljava. Navija se i za Sanderlend, Stouk, Volvs i Blekburn koji su kostolomski timovi, koji ne igraju fino ali ugaze protivnika, ali ne i Fulam, oni ne gaze nikog, oni bivaju gaženi. Navija se i za Blekpul čiji cijeli tim vrijedi 2 miliona a opet su četvrti po broju postignutih golova. Fulam? Ne, oni ne daju golove, oni te smore do smrti.
I tako baš kao i Fulam, i naš lik preživljava iz dana u dan ne ostavljajući ama baš nikakav utisak, ili trag za sobom.
:ispred oglasne table na faksu:
1: Auuu, koji masakr! Svi smo popadali....Ali ono, SVI!
2: Šta sereš bre, vidiš da ima neko da je položio.... U jee.... ko je ovaj Marko brate?
3: Pa išao je sa tobom u osnovnu i srednju školu brate, kako ne znaš?!
2: ?? Ne znam da ga jebeš....
3: Ja sam Marko bre!!!
2: Aaaa pa što navijaš za Fulam koje pizde materine da ne mogu da t'upamtim nikako! Ajmo na pivo Nikola moj školski druže!
Kada ortaku za slavu/rođ kupiš flašu viskija od koje se zatim obojica ucirkate.
Vrednost prosečnog srpskog automobila.
Kad ti međed učini uslugu.
- Međede, dodaj daljinski!
(međed dodaje daljinski)
Kaže se za pjesmu koju mnogo volimo, koja nas u srce pogađa, i zbog koje smo u kafanama mnogo novca potrošili.
(počinje pjesma)
-Kume, zbog ove mi kuća nema fasadu.
Odvratiš smoru iz komšiluka koji te gnjavi iz dana u dan svakakvim mrsomuđevinama, a onda, po epskoj sparini, hrupivši drugi put u pola sata na ulici pred tebe, uz balav osmeh uzvikne "Treći put častiš".
Rečenica koja nikad ne upali na ispitu, a upali kad te neko pre ispita propituje.
Ljubazni taksista, uvek spreman da nas poveze u obilazak grada.
Jurnjava za sudijom posle fudbalske utakmice, preko plotova, živih ograda, njiva, potoka i ostalih prirodnih i veštačkih prepreka.
Pokušaj prosečnog srpskog para da se na trenutak oseti kao u američkom filmu. Ideja je interesantna dok ne uđu u kadu. Oboje se smeše dok ih nažuljana dupeta i laktovi ne nateraju da promene položaj. Dolaze do zaključka da su im samo dupeta u vodi jer za ostalo nema mesta. Nekako se poljube, pogase sveće i razmišljaju u sebi kako im ovako nešto više nikad neće pasti na pamet...
Ime koje se vrlo često daje ženskoj deci.
(subota veče)
- Kako se zoveš?
- Imam dečka!