Retki nevini delovi tela neke bludne maloletnice.
- Šta misliš, je l' nevina ona komša Canetova ćerka?
- Sti normalan, ta se jebe i u razmak između nožnih prstiju. Možda je u levo koleno i desno rame nevina.
Retki nevini delovi tela neke bludne maloletnice.
- Šta misliš, je l' nevina ona komša Canetova ćerka?
- Sti normalan, ta se jebe i u razmak između nožnih prstiju. Možda je u levo koleno i desno rame nevina.
Svako je u svom detinjstvu imao nekog jezivog lika u komšiluku koga se plašio. Imate 5, 6 godina, igrate se na ulici, kad nailazi On. Čupav, zapušten, ogromna neuredna brada, izgužvana odeća u kojoj ga stalno vidite, prazan i izgubljen pogled, kao da ne primećuje ni vas, niti bilo šta oko sebe, lagano se kreće, deluje poput neke prikaze. I čini vam se da bi prošao kroz vas da se ne pomerite. On se približava, sve prestaje, svi stojite i gledate ga sa strahom dok prolazi. Zatim zvučno odahnete kad ode i počinjete da nagađate šta je s njim. Niko ga nije čuo kako priča, možda je bolestan, možda je manijak...a nikako da shvatite zašto vaši roditelji za njega kažu da je dobar dečko.
Posle prođe neko vreme, prestali ste da ga viđate, porasli ste i prepričavate s društvom kako ste se plašili dok ste bili mali i nikad niste shvatili ko je on i zašto je bio takav.
Onda završite srednju školu, upišete fakultet, provedete u studentskom domu nekoliko nezaboravnih godina, sve dok ne postanete apsolvent i na kraju rešite da prekinete zajebanciju i vratite se kući da spremite te najteže ispite koji su vam ostali. Navalite na knjigu i učite mesecima, ispit za ispitom, jer nemate kintu, a mator ste konj. Sve slabije izlazite, učenje vas mučno isrpljuje i sve drugo osim knjige vam postaje nevažno. Ne sećate se ni kad ste se poslednji put videli s društvom.
I onda jednog dana kad ste napravili pauzu i izašli na vazduh, prolazite pored nekih klinaca u vašoj ulici koji su u međuvremenu porasli i čujete kako vam šapuću iza leđa: "Eno ga onaj jezivi!".
Dođete kući, stanete pred ogledalo, pogledate svu onu kosu i bradu u koju ste zarasli poslednjih meseci i vidite onog istog tipa kojeg ste se plašili dok ste bili mali. I tek tad vam postane jasno...
Lik kod koga nije palila fora: " Dođi da ti čika da bonu. "
Njega su se sva deca plašila jer su mislila da je on vampir,vukodlak,tajni agent.I večito virila kroz prozor u njegovu kuću pokušavajući da saznaju šta ima u njoj.
Marko:... i onda sam ga video kako izlazi iz kovčega.
Deca: Uuuuuu.
Mateja: Lažeš!
Marko: Kunem se! Onda je izvadio i pušku. Možda planira da nas ubije i popije svu našu krv.
Moderna verzija one "Bolje ćerka kurva, nego sin pandur".
K'o što reče Njegoš. Hiljade nijansi na hiljade mišljenja i hiljadu stavova koji se mešaju hiljadu puta u sekundi. Pa koja kobminacija ispliva. Bez ikakvog pravila.
Randomness na svom najvišem nivou. Numeracija novobeogradskih blokova je za žensko razmišljanje mala beba.
Beograd, leta gospodnjeg 2012.
Dve osobe u odmaklom stadijumu muvanja, na korak od konkretizacije.
Ponedeljak (razmena sms-a)
Ja: šta misliš da izađemo večeras?
Ona: E, ne mogu stvarno večeras. Ali u sredu, šta kažeš, kad kažeš sve može :)
Sreda (razmena sms-a)
Ja: Hoćeš da navratiš večeras do mene ili da odemo negde na piće?
Ona: Da navratim kod tebe? Haha, pa prošli dečko kod kog sam bila nije najbolje prošao :)
Ja: A?! Dobro, jebote, neću da te silujem :P
Ona: Pa nisam mislila na fizičko nasilje (blablabla)
Ja: Ništa, ima dobar kafić blizu mog stana. Možemo tamo da odemo...
Ona: Doći ću kod tebe :)
Sreda uveče. Dolazimo kod mene i sedimo.
Ja: Hoćeš da popiješ nešto?
Ona: Neću...
Pet minuta kasnije
Ona: Ipak ću tekilu.
Dok sedimo jedno pored drugog teče opušten razgovor uz par čašica tekile i kokakolu. Razgovor predugo traje bez otvaranja željene pogodne situacije. Odlučujem da delam bez obzira na to. Povlači se uz krevet i završavam ležeći preko nje.
Ona: Šta radiš to?
Dve sekunde kasnije uzvraća poljubac. Pa drugi. Sve dobro teče dok minut-dva kasnije ne počinje da me odguruje
Ona: Nemoj, stani NEMOJ!!!
Ja:?!
Ona: Previše si napadan!
Ja: Dobro, jebote, izvini.
Nastavlja se razgovor kao da se ništa nije desilo. Rešio sam da budem statičan. Boli me tuki. Možda ja neću dobiti pičke, al neće ni ona kurac.
Počinje da mi se nabacuje. Prilazi sve više do mene, i, kao u šali, me bocka. Usne nam udaljene centimetar. Poljubac. Drugi. Peti...
Ona: Ovo ne znači da smo u vezi.
Opet završavam ležeći preko nje. Ljubljenje, maženje, hvatanje. Sve savršeno, dok odjednom...
Ona: Stani, nemoj STANI!!!
Ja: Šta koj kurac?!
Ona: Neću s tobom da uradim to jer previše čekaš!
Ja: PA ZAR NISI MALO PRE REKLA DA SAM PREVIŠE NAPADAN???
Ona: Pa... Da... Ali... Mislim, previše si čekao da me pozoveš da se vidimo, a znamo se već više od pola godine...
Odustajem. Kaže da ide kući. Zove me da je ispratim. Petnaestak minuta stojimo kod vrata dok se ljubimo čvrsto pripijeni jedno uz drugo. Izlazimo i odlazimo do stanice. I dalje se ljubimo. Autobusa nema desetak minuta, a odveć je kasno.
Ja: Šta ćeš ako autobus ne dođe?
Ona: Pa moraću da spavam kod tebe.
Pet - šest minuta kasnije autobusa i dalje nema.
Ja: Izgleda da neće ni doći. Hoćeš da spavaš kod mene?
Ona: A, pa ne mogu...
Ja: Dobro, spavaću u pižami...
Ona: Pa što onda da spavam kod tebe?
Ja: Dobro, onda neću spavati u pižami...
Ona: A, pa onda ne mogu.
Tišina izazvana mojom konfuzijom. Par mehaničkih poljubaca. Nailazi prevoz i ona odlazi. Zbunjeno krećem kući.
Žanr narodne muzike, koji je karakterističan za šire područje zapadne granice Bosne i Hercegovine sa Hrvatskom, tačnije, potez Prijedor-Drvar-Knin. Ova muzika je uglavnom namijenjena stanovnicima ovog područja koji su igrom sudbine (ratni vihor ili klasično "trbuhom za kruhom") bili prinudjeni da napuste svoje rodne krajeve, te im je samo preostalo da se kroz pjesmu prisjećaju savršenog života u davno napuštenim krajevima. Ansambl se uglavnom sastoji od jednog pjevača, koji ima ulogu vođe i 3-4 "medvjeda" čija je glavna uloga da već otpjevani dio teksta ponove što glasnije, i to na takav način da se prosječnom slušaocu, nenaviknutog uha, automatski diže kosa na glavi. Naravno, i ime benda mora biti zvučno, u skladu sa muzikom koju izvode, tipa: Sinovi Manjače, Zmijanjsko krdo, Preldžije, Grmečki baritoni, Basovi Like i slično...Tekstovi uglavnom opisuju daleki i nikad neprežaljeni zavičaj, ljubavničke i boemske osobine stanovnika navedenih krajeva, te pokušaj prilagodjavanja novoj sredini i pokušaj očuvanja narodnih običaja u istoj.
- "Zavičaj je moje blago, u Krajini sve mi drago, nađem lijeka svojoj muci kada krenem Banjaluci."
- "Lupaj Mile za kafanskim stolom, lupaj brate, sve je pod kontrolom."
- "Nije Jovo po notama svir'o, al je žensko u praksi studir'o, zbog curica i tebe kafano, Jovo školu napustio rano."
- "Vjetar duva tarabu, obori, ko da staru majku razgovori? Ja zatvaram, ja zatvaram kafane po Beču, aoj moja kućo na Grmeču."
Nije bitno gde, nije bitno kako, najbitnije je oštar mač, makljaža i 5 cisterni kečapa. Interesantno je kada se otfikari neki ekstremitet iz rane šiklja krv kao iz hidranta. Kontam kada se preseče arterija, pa piči krv na sve strane, ali ovo... Haos. Još je jače, onako zaleću se u slou moušnu, i ŠLJAS, seva mač, deranje, pičkaža do bola, tu nogama izmlati 2 manje čete, vadi mač iza leđa, i kao Isa mesar, cap, njih 13 trče k'o pilići bez glave i zalivaju scenografiju. Tajanstveni nindža/samuraj, se jebeno ludački zagleda u jednu tačku dok truplo ne padne nepomično. On potom vraća giljotinu u okvir uz zvuk šcn, i odlazi prema horizontu sa osmehom od uva do uva, jer je napokon osvetio polomljena 2 izloga njegove radnje.
Jedan od omiljenih komentara đembelih gmazina što s kompa ustanu samo kad im dostavljač zazvoni. Tada se nekako iskobeljaju, jamiju picu s više sira, daju čkodeu dostavljaču kurac mesto bakšiša i vrate se za tastaturu. Žderu taj truleks s narendanim sirnim proizvodom, zalivaju ga rujnim energetskim pićem i komentarišu ko je, po njihovom skromnom mišljenju, precenjen.
Mesi precenjen, propo u Peesžeu. CR7 goat
Nadal precenjen, samo na zemlji zna igrati
Adrijana Lima daleko precenjena pička, jebo sam triput bolje u Budvi
Kakvih kurčevih 4000 dinara za Mejdene, majkeimganabijem. Ne bi da Ceca dolazi. Precenjeno do bola.
Suši precenjen, kakva bre sirova riba. Da viš crevca na Arizona pijaci, Džejmi Oliver da se usere.
Neandertalac za kojega higijena nije dovoljno IN, već je drži opcionalnom. Umjesto nožnih noktiju, spodoba ima hladno oružje na kojemu bi mu pozavidjeli Machete, Škaroruki Edward i Wolverine zajedno. Ljeti je opasniji od rakova i škorpiona kad bos prolazi plažom.
- Ajme, pogledaj onoga na šta liči?
- Zgadia mi je ručak. Može se objesiti kao šišmiš koliki mu je nokat na palcu, ostali mogu proći kao dilovi švicarskog nožića. A ni na rukama nije na odmet. Ne triba mu ni trzalica za gitaru.
Sprdajmo se šta sve može Srbina Spasavati, pošto je pojam ,,sloga" vanzemaljskog porekla. Pa hajmo da počnemo:
Samo Sup Srbina Spasava
Samo SNS Srbina Spasava
Samo Smrt Srbina Spasava
Samo SSSR Srbina Spasava
Samo Spid Srbina Spasava
Samo Sarneh Srbina Spasava
Samo Surutka Srbina Spasava
Samo Sondom Srbina Spasava
Samo Sonverse Srbina Spasava
Samo Sintelan Srbina Spasava
Otpozadi.
Vrućina neka, može bugarka onako brzinski samo tape-tape.
Jedna od uzrečica prosečnog ljubitelja automobila, u nekim slučajevima pritom propalog alkoholičara, od jetre mu je ostala samo lepa uspomena i rendgenski snimak iz '94. Obično iz nekog prigradskog beogradskog sela, tipa Mala Ivanča. Ništa loše, svaki čovek koji zna šta valja će koristiti ovaj citat.
Žena:napravi salatu
Dato lice: pu jebem te nesposobnu, jeebote, presoljeno, svega čega se dotakneš skurčiš kao autolimar.