Voditelj koji ima neverovatan talenat da svaki zanimljivi razgovor saseče u korenu.
Gošća "Bisera" striptizeta: "I tada sam penis tog političara stavila u usta"
Vanja Bulić: "Ček, ček... reci mi jel imaju još uvek tvoji roditelji vinograd?"
Voditelj koji ima neverovatan talenat da svaki zanimljivi razgovor saseče u korenu.
Gošća "Bisera" striptizeta: "I tada sam penis tog političara stavila u usta"
Vanja Bulić: "Ček, ček... reci mi jel imaju još uvek tvoji roditelji vinograd?"
Čim sunce krene da se povlači, svaka bakuta iz huda izjuruje iz kuće i dojuruje do klupe na kojoj ona i ostali članovi ekipe sede svako veče, ne bi li stigla pre ostalih baba i obezbedila sebi mesto. Kad su svi na okupu (neke sede, neke stoje, a neke se dosetile pa donele stolicu), priča može da počne. Pretresaju se sve teme od Adama do Sadama, a muški članovi porodica (dede) najčešće nisu dobrodošli, pa oni neretko imaju zasebnu klupu na neodređenoj distanci. Ovakve organizacije prepoznatljive su po dobro uvežbanoj i vremenski proračunatoj tišini koja nastaje kada prolazite pored iste i bivate propraćeni kritičkim pogledima njenih članova, a javljaju se najčešće u manjim mestima uskih ulica i staza, tako da mogu što bolje da zakrče prolaz. Ako se slučajno nađu u situaciji da moraju malo da se pomere u stranu, uradiće to krajnje mrzovoljno i sa izrazom lica koji će vas naterati da do kraja večeri imate grižu savest što ste uopšte izašli iz kuće.
Neželjeni susreti u autobusima GSP-a.Ali malo je reći neželjeni,u autobusu srećemo ljude koje nismo videli više godina i to od 1)od male mature i 2) velike mature,a što se nas tiče slobodno smo mogli da umremo bez dodatnih vizuelnih kontakata sa tim osobama.U busu nećete sresti vrh facu iz odeljenja koji vam je nedostajao ili neku slatku,simpatičnu bivšu drugaricu već lika koji se u 7-om razredu usrao u gaće na času a sada je vodja navijača lokalnog kluba ili lika koji je u medjuvremenu postao desno krilo Sindjelića a žestoko ga zanima da li i vi kao i on karate svako veče drugu ribu i uzimate 10000 na ruletu.Rizik od autobuskih susreta raste ako bus nije dupli i ako nemate neke novine da se zabuljite u njih.U tom slučaju će vam preostati jedino silazak na pola puta pod izgovorom da hoćete da pogledate neke motorne testere u radnji na Zrenjaninskom putu.
-Eeee gde si braaaate!!1
-Eh,hehe,evo me Dare.šha ima...?
-Evo baš sad sa ruleta uzo sam 17 iljada,a inače sam se ispisao iz škole imao sam 340 neopravdanih,ma mogu da ga puše oni profesori pederi...
-E,e super silazim ovde,preselio sam se...
Svako je u svom detinjstvu imao nekog jezivog lika u komšiluku koga se plašio. Imate 5, 6 godina, igrate se na ulici, kad nailazi On. Čupav, zapušten, ogromna neuredna brada, izgužvana odeća u kojoj ga stalno vidite, prazan i izgubljen pogled, kao da ne primećuje ni vas, niti bilo šta oko sebe, lagano se kreće, deluje poput neke prikaze. I čini vam se da bi prošao kroz vas da se ne pomerite. On se približava, sve prestaje, svi stojite i gledate ga sa strahom dok prolazi. Zatim zvučno odahnete kad ode i počinjete da nagađate šta je s njim. Niko ga nije čuo kako priča, možda je bolestan, možda je manijak...a nikako da shvatite zašto vaši roditelji za njega kažu da je dobar dečko.
Posle prođe neko vreme, prestali ste da ga viđate, porasli ste i prepričavate s društvom kako ste se plašili dok ste bili mali i nikad niste shvatili ko je on i zašto je bio takav.
Onda završite srednju školu, upišete fakultet, provedete u studentskom domu nekoliko nezaboravnih godina, sve dok ne postanete apsolvent i na kraju rešite da prekinete zajebanciju i vratite se kući da spremite te najteže ispite koji su vam ostali. Navalite na knjigu i učite mesecima, ispit za ispitom, jer nemate kintu, a mator ste konj. Sve slabije izlazite, učenje vas mučno isrpljuje i sve drugo osim knjige vam postaje nevažno. Ne sećate se ni kad ste se poslednji put videli s društvom.
I onda jednog dana kad ste napravili pauzu i izašli na vazduh, prolazite pored nekih klinaca u vašoj ulici koji su u međuvremenu porasli i čujete kako vam šapuću iza leđa: "Eno ga onaj jezivi!".
Dođete kući, stanete pred ogledalo, pogledate svu onu kosu i bradu u koju ste zarasli poslednjih meseci i vidite onog istog tipa kojeg ste se plašili dok ste bili mali. I tek tad vam postane jasno...
Sve zastupljenija grupa ljudi, koja smatra da sa područja Srbije, ne može izaći dobra muzika. Urbana, uzvišena populacija, naklonjena svevišnjem engleskom, novom Sanskritu, jeziku svih naroda i narodnosti današnjice. Osobe, koje se gnušaju jezika koji govore.
Oni koji veličaju Mensona i njegovo rebl, rebl, seks, seks izdrkavanje tokom cele pesme, ali im je Rambo Amadeus šaban jer je tako nepristojan i peva: kurac, pička, govno, sisa. Slušanje Pička Dolsa, njihovih MTV oda bludu, i vapajima za tvrdom kurčinom, ispevanim u od strane belačke suburbie modifikovanoj verziji crnačkog slenga, to je do jaja. Šumadijski bluz, pesma sa savršenim tekstom, genijalnog benda kakav je SMAK, je seljačka, jer je na srpskom, zvaničnom jeziku zemlje u kojoj su odrasli. Da im je istu pesmu, otpevao neki ljakse iz Alabame, u iscepanoj "drvoseča" košulji koja smrdi na bezolovni, svršavali bi od sreće, i peli se na sto u afektu, zajedno sa Biljanom Srebljanović. Averzija prema poeziji na MATERNjEM jeziku, stavlja pečat na činjenicu da niko ne može da nas spusti niže, od nas samih. Sama pomisao, da su "neki tamo", toliko bolji od nas, da mi moramo svoje pesme da pevamo isključivo na njihovom jeziku, da trebamo u stranu staviti naš prebogat i pravilima uređen jezik, dokaz je da postoje takvi, koji se stide onoga što jesu. Stide se reči koje su prvi put čuli od svojih majki, stide se svojih predaka, stide se nas kao sunarodnika.
Ni sami ne slute, koliko reči pesama na engleskom jeziku, zapravo zvuče haotično kada se prevedu. Kao dokaz da tekstovi naših pesama odgovaraju jeziku koji govorimo, navešćemo prevod pesama fenomenalnog švedskog benda "Opet". Zamislite kako bi ovo zvučalo iz hiljada grla na koncertu.
Pun gneva, vetar je duvao
davajući krila mome pastuvu
oblaci se skupiše oko meseca
koji sjaše svetlom belim
Zalepljen svetla zrakom
duša mi je slavom izdignuta
Ja prekorim nebesa
Apostol u triumfu
Komad fekalije koji odbija da napusti WC šolju, čak i posle nekoliko povlačenja vode. Ime dobio po poznatom holivudskom glumcu koji je iritirao gledaoce odbijanjem da potone u filmskom spektaklu Titanik.
...kad jebete, Đuku ne zovete, je izreka koja se koristi radi skretanja pažnje "prijateljima", da vam je već malo pun nos toga da vas se sete samo kada im treba pomoć bilo koje vrste, a, da vas se, po pravilu, neće setiti ako imaju neku akciju koja podrazumeva uživanje u ma kojoj količini, i ma kakvo ono bilo.
-Gde si jebo te, ceo dan te tražim. Treba da odemo do X na gajbu, da je malo sredimo!
-?
-Ma ne pitaj, sinoć smo malo pravili bahanalije, znači bilo je nadimanje, neke cave, neki likovi iz kraja...E, požuri brate, moramo sve da skockamo pre nego mu se matorci vrate.
-???
Apsoltni ekvivalent pojmu "ruski romani", kad su u pitanju filmovi. Troipočasovna ostvarenja bez i jednog udesa ili ispaljenog metka, a koja ipak stvaraju balans između njih na jednoj, i holivudskih blokbastera na drugoj strani.
Kultna scena u filmu:
Glavni junak peca. Kadar traje 15 minuta. U šesnaestom minutu plovak počinje da ponire! Scena napeta do bola! Ako ne upeca dovoljno ribe, kako li će prehraniti porodicu?! A, Joići Natsuo ima da mu zapali familiju... Vadi ulov. Kamera mu zumira oči. Taj pogled koji dopire iz jama od naborane, ispečene kože, gledaocu govori dovoljno. Ponovo je upecao Sony trojku. Taj zastareli krš koji već svima dosadio! Kamera se okreće ka propalom aparatu, i ne pomera još jedno desetak minuta, dok se u pozadini čuju galebovi i zvuci talasa...
Strip junak koji se pojavljuje maskiran pod imenom Usain Bolt i zajebava postene atleticare
9. 58
Naziv softwarea koji je postojao pre Youtubea a koji su naši preci koristili za pustanje muzike.
Legenda kaže da ste morali pesmu imati u komnpjuteru da bi ste je pustili. Neverovatno ali istinito.
- Jeeeel se seeeecash Zivoljube kad smo mi u mladosti po ceo dan pravili playliste
- Eeee to je bio zivotttt. A ova dannnnnaasnjaa omladina samo visi na tom nekom jubitou
Dva, u nekim slučajevima i tri čoveka koji su na izgled sasvim obični i normalni, možda samo malo ćaknuti, tek toliko da ne budu oličenje potpune normalnosti. Pojedinačno, oni su ljudi kojima možete da date skladište baruta u kutiju šibica i da budete sigurni da neće da naprave nikakvu glupost.
Zajedno su barut i šibica. Nije zlo što ih je bog stvorio nego što ih je sastavio. Kao što se komplementarni uglovi dopunjuju do pravog ugla tako se komplementarni ludaci dopunjuju do pravog ludaka koji radi sa dva savršeno sinhronizovana uma.
Reči im nisu potrebne za dogovor, ne moraju ni da razmene poglede, obojica su potpuno svesni kakva se sumanuta ideja mota po glavi onog drugog i rade sve šta mogu da povećaju štetu koju će realizacija ideje da napravi. Savršeno se uklapaju i dopunjuju jedan drugog u ključnim trenucima za pravljenje neke pakosti koju niko normalan ne bi smislio. Tu i tamo razmene po koju reč, čisto da prisutne obaveste da će uskoro biti veselo ali da im ne otkriju šta se tačno sprema.
-Si video?
-Jesam.
-Nećeš valjda?
-Jok, ti ćeš.
Ortak Halida Muslimovića, po zanimanju lopov, razbojnik, i pljačkaš...
Obi Šobi sve kafane i častio sve jarane...