Osveta za to što ti isti idu na kurac dok si trezan.
AdiErdoglija
Kad izgoriš na suncu kao Rumun što ga platiš da ti okopava voće i kosi travu.
Karakteristična obeležja su ruke crne do pola nadlaktice (pošto nosiš majicu) i pregorelo crveno-crn vrat (od const. saginjanja)
(ređe se koristi i "porumuniti")
Ja: Jao kako si zarumunio jebote pravi si šljaker.
Uroš: Ma pusti me, keva me terala da farbam ogradu, a ona sva iz uglova nekihi i ćoškova, ceo dan sam se jebavao...
Ja: Pa uz'i neki jogurt pa met'i da se 'ladiš.
Uroš: Bi ja, al' nemam jogurt. Al' mogu da pomešam mleko i onaj švapski sir, to će mu dođe na istu gustinu.
Ja: Možeš to, a možeš i da se popišaš na majicu pa da ona to met'eš na zagor. To sam video na Diskaveriju onaj što preživljava stalno to radi. prvo se umota u popišanu majicu, pa onda kad se ona dobro natopi znojem on to tako pomešano iscedi i popije.
Uroš: Vidiš, zanimljivo je to, ali bolje da pijem rakije da mi upije rakija toplotu unutra, a i ako ne upije, ima da se razbijem pa će da me boli kurac što sam zarumunio...
Ja: A može i tako, to ti je najpametnije.
Treći stepen poređenja prideva, odmah posle superlativa. Koristi se uglavnom uz neku "ružnu reč" tako da bi trebali da izbegavamo njegovo verbalno korišćenje o nekom elitnom društvu. U slučaju pisanog korišćenja koristi se uz interpunkcijski znak poznat kao uzvičnik (!), ponekad i uz više istih.
Pozitiv: Dobar
Komparativ: Bolji
Superlativ: Najbolji
Turbolativ: Jebe kevu!
Pozitiv: Loš
Komparativ: Gori
Superlativ: Najgori
Turbolativ: Govno!
Pozitiv: Lepa
Komparativ: Lepša
Superlativ: Najlepša
Turbolativ: U jeboteeeeee!!
Pozitiv: Ružna
Komparativ: Ružnija
Superlativ: Najružnija
Turbolativ: Jebeni odron!
itd.
Osoba koja ujutru ne ustaje već se vozdiže.
Epitom neljubaznosti ukalemljen sa transparentnim boljenjem kurca za međuljudske odnose, pogledom meksičkog emigranta nahvatanog i smeštenog u ćeliju 2 x 2, jednoglavi kerber parkiran sa sve lancima nadomak kapije autobuske stanice, napirlitane odore i nokata sveže nalepljenih iz kesice narodne nam republike Kine.
Smežurana čovekolika Lajka, zbijena u svoj Sputnjik dvojku, oblepljen voznim redovima i slikama Fernanda Kolunge iz mlađih dana u pozi pućenja bicepsa.
Ako ti dan nije sjebao ispit sa kojeg si izleteo poput crnačkog palamara iz tesnih domaćinki, nadrkani taksista sa pričom o masonskim pizdarijama i neveštim jebarijama Suzane Mančić, ciganka koja te već trilioniti put startuje za dvajestdinarku žvakom da bi ti štajgerice, na kontu šaramantnosti, dale za dž, ovaj oktopus sa funkcionalnim jednim pipkom će ti dokusuriti preostali živčani poredak, bez da ti vrati kusur.
Opskrbljavanje samo peronskom kartom je najjednostavniji postupak, svako pitanje viška izaziva širenje zenica i razgoropađeno šištanje. Još, ako se treba raspitati za maršutu busa koji nije iz lokala, trensfer besa će biti brži nego seksualno iskustvo nevinog Amiša.
Teranje u kurac obavlja nekom telepatskom silom, pa kada osetiš da ti se ud i mošnice refleksno munjevito skupljaju, vreme je da ukloniš svoju teles od kaveza dotične, i ostaviš je da na miru zuri u svoje ogledalce, budžeći kruškolike sisiće, mažući se jakocrvenim karminom i cerekati na opus ružičaste televizije, ukoliko joj je dozvoljeno posedovanje tv-prijemnika.
Preporučeno je spremiti sitininu, transakciju obaviti na brzinu i šmugnuti metodom Mojsije - Crveno More kroz studentsko/radničko/džebalebaroško/turistički plebs sprečavajući tako priliv zračenja negativne energije na sebe.
-Bate, imaš sitniša da mi razbiješ stodinarku, pije mi se kafa na srk?
-Razbijem ti usta, znaš, mene si našao da jebeš, tebi da dam pa posle da se jebem u dupe?
-Dobro, bre, opušteno, da imaš sisu radio bi na peronu, o'ladi malo.
Ceđena pomorandža među hranom. Sobranje cigarete su socijala naspram ovog superkul jela. Moderno kao Fajv žvake. Naručuje se sa sladostrašćem u ustima, kao kada izgovaraš "Evian"! Kada bi postojale modne marke u ishrani, ovo bi bila savršena kreacija udruženog tima Gučija, Prade, Kavalija, Galijana i Pako Rabana.
Za pobornice cezarizacije, jela kao što su pljeskavica, pica, sarma, su čist smrtni greh. Sigurna propusnica za deveti krug pakla. One su ekstremniji slučaj "ne jedem jagnjetinu" devojaka. Postoji li zaista nešto tako dobro, kao što je zelena salata ukusa stiropora, piletina teksture sunđera i hleb vrste prošlomesečni? Plus, sve to, po simboličnoj ceni nečije dnevnice. Divno! Jedući ovo, dolaziš do zaključka da Snežana Dakić treba da ti preda pravo na vođenje emisije, a Makica Mateus ni za čet'ri života neće postići tvoj trenutni nivo trendizacije.
Jedeš, osećaš se tako moćno, dok ti se vlakna piletine i salate zabadaju u karijesom pojedene zube, a hleb zauzima mesto gde je nekada bila gornja leva četvorka. Paziš da ne upropastiš sjaj, ili kojim slučajem sa mesta ne poremetiš plave lenjir šiške. Na ovom luksuzu pozavidela bi ti i Paris lično. Posle obimne klope, ispijaš svoju pomorandžicu, plaćaš mesečnim džeparcem i odlaziš srećna, što si celih sat vremena živela na visokoj nozi.
-Meni ćete dati jednu komplet lepinju sa pršutom i molim vas natopite je što više, da curi...i jedno...ma dva kisela mleka uz to!
-Jaoj, kako možeš to da jedeš, fuj, nemam reči! Meni ćete jednu Cezar salatu!
-Jel te malo žulja praziluk u predelu dupeta? Na Zlatiboru smo, ne preseravaj se, nego jedi što i sav normalan svet, kukaćeš mi noćas da si gladna, a u apartmanu imamo samo slaninu.
-Jaoj ne, ne mogu to ni da slušam! Donesite mi i Evian vodu, molim vas!
Ubica volje za igrom, i jedna od najnepoželjenijih pojava na terenu za basket. Bilo da se radi o klasičnom tipu devojke koja nema pojma o igri, ili o devojci koja je i provela par godina trenurajući, sve se svodi na isto - ona bi da igra, i oni nema šanse da je odbiju, ali je stvar u tome što je igrati basket sa devojkama isto što i da pokušaš da igraš ozbiljno na revijalnom meču za pomoć Japanu. Jednostavno, sve se svodi na zezanje. Problem je u tome što se na basket uglavnom ide na drugu vrstu zezanja, u prevodu, da se istrčiš, iskačeš, izguraš sa drugima i posvađaš sa najboljim ortakom oko toga da li je bio faul ili ne.
Opet, njeno znanje i veština kada je basket u pitanju su skroz nebitni (osim u slučaju da je član prvog tima lokalne prvoligaške ženske ekipe), i koliko god da odskače od tipične devojke koja jedva loptu hvata, nema šanse da da će iko protiv nje igrati ozbiljno. Jednostavno, nema šanse da se ti zaletiš na prodor pored nje, da isprobavaš nove driblinge pored nje, da igraš leđnu tehniku pored nje i lakovima je sklanjaš sa leđa.
Sa njene strane gledišta, postoje dva ugla: Prvi, ako baš nema pojma o igri, i nema ni malo muškog takmičarskog duha, onda ona ni ne obraća pažnju na ovo gore napisano; i drugi, ako je takmičarski nastrojena, zna startnu petorku Juge iz Indijanapolisa 2002. i trenirala je par godina u lokalnoj ekipi, e onda je već došla u tu situaciju da žali za tim što je daleko bolja od svojih vršnjakinja, ali opet nedovoljno dobra i ozbiljno shvaćena za igru sa muškima.
- 'Ajde da odigramo jednu 1 na 1, može?
- Ma nema šanse... Mislim 'ajde, ali ja ću igrati opušteno.
- Ne! Hoću da igraš ozbiljno!
- E to tek nema teorije, ne mogu protiv tebe ozbiljno, ti si... žensko...
- Igraj sa mnom, kao da igraš protiv Dvejna Vejda lično! Molim te!
- Ne mogu, nema ništa od toga, jednostavno, nemoguće je... Kao da me teraš da na svadbi plešem valcer sa najbolji ortakom...
Jedna od omiljenih vrsti bleje uz osvežavanje na plaži. Lagana masaža genitalija plus bonus, čvarenje na suncu. E sad, dok su žene spokojne dok voda miluje njihov bikini predeo, muškarci ovu vrstu bleje koriste za vešto skrivanje problema. A šta je problem? Močuga! Šorc za kupanje ga pritiska. Neugodno mu je. Želi da izleti napolje. Povileneo je od štipkanja i pipkanja sa devojčicama u vodi, ili je video neku sisatu plavušu i želi da uplovi u njenu luku. Izbija iz vode kao svetionik. Ponosni vlasnik, ostaje da leži u plićaku, dok god ne umiri močugu, misleći na baba Vangu u tangama, matorog komšiju u bikiniju, šalterušu iz pošte, masnu pekarku sa dlakavim rukama i sl.
- Brate, ajde napolje. Igramo malo karte. Igrate ti i Stanislava.
- Počnite vi bez mene. Sad ću ja. Još malo da izblejim.
(Gde pored nje...Ajde spuštaj se više, poplaveo sam bre od ove vode. Dobiću hipotermiju. I nemoj da ti je palo na pamet da se propinješ kad vidiš sise od Stanislave. Ne opet...)
Svojevrsna vrsta testa. Testa koji nećeš položiti. Ni da si Bred Kluni ne vredi. Posle ručka bi se osećao kao da si Sejo govedo. Ne vredi što si poslednje 3 plate potrošio na novo odelo, čileansko El diavolo vino, ck čarape sa pijace i Bata cipele. Ne vredi. Ne'š proći kolega! Boli njih kurac što imaš dve diplome, super secka i odabranu defku na Vukajliji. Došao si na streljanje, i ima da te streljaju. Pa onda zakopaju. Duboko. Jer, koji koji si ti kurac pičke materine, da jebeš njihovu ćerku. I još imaš obraza da dođeš na ručak i smeškaš im se. Budala. Ovaj ručak je gori nego da te bace gladnim hijenama. Sa hijenama bar znaš na čemu si. A ovde gledaš da li će tast da te natakne na masan kurac(kolac) ili će tašta da te proburazi kuhinjskim nožem. Suptilno će pokušati svojoj mezimici da objasne, da će vaša porodica izgledati otprilike ovako: muž alkos, žena domaćica bez diplome, sin narkoman koji se jebe sa crnkinjom devojkom mlađe sestre. A tebe, ko jebe.
Bolje priznat od manjine nego neviđen u masi.
Novinar: Direktno iz Real Madrida u Borac Čačak, šta vas je navelo na takav potez?
Predrag Spasić: Pa znate kako, bolje prvi u selu nego zadnji u gradu.
Vrsta vetra.
Trut je pčela, koja je shvatila da joj je za kilogram meda potrebno 60000 puta da izađe iz košnice i svaki put preleti po 800 metara, a isti na pijaci košta 400 dinara , tako da mu se jebe za med, već po ceo dan oštri kurac i čeka da oplodi jeftinu radnu snagu.