Budi zadovoljan sa onim sto imaš dok ne nabaviš nešto novo, bolje, kvalitetnije.
Keva: "Jao, Milorade, ovaj šporet imamo od kad smo se uzeli, evo punih 30 godina, svaki dan ludim, od 4 ringle jedna mi radi, rernu ne smem ni da uključim, bojim se da ne eksplodira".
Tata: "Ljiljana, ja za bolji nemam, od moje penzije ni ringlu ne mogu da kupim, koristi taj i ćuti. Drži drolju dok ne nadješ bolju".
Izraz koji se koristi da se izrazi čuđenje, zabezeknutost nečim što ste čuli ili videli, kao i izraz kojim podebljavate određeni deo vaše priče koji je onako baš jak ili šokantan. Nastao je od klasičnog izraza Bog te maz’o, ali brzim izgovorom počeo je da zvuči sve više ovako.
- Ej ’de si matori. Šta se radi? - Evo ništa brate. Nego, šta je sa Buljavim Koletom? Malopre sam ga sreo. Odakle mu ona čalma na glavi? - Ma šetalo nas par po kraju i zaboli malo na terenče, kad odjednom neki spuki lik protrčava pored nas u punom gasu. Pet sekundi kasnije pojavljuju se Buljavi Kole i Bora Frižider, obojica sa nekim cigletinama u rukama, jure za njim i viču “Drž’ manijaka”. - U bre koja ludnica. I šta je bilo dalje? - Tu i mi krenemo da trčimo za njim, a znaš kako je Buljavi brz, trenir’o atletiku pa malo odmakao ispred nas. Odjednom Bora zafrljači onu ciglu i umesto manijaka pogodi Koleta po sred tintare. Pade buljavi k’o pokošen. - Au krv ti jebem. - Boktemazo kako je to puklo. Mislim da je probudilo pola komšiluka. - I? - I tu mi priđemo Koletu, on leži kol’ko je dug i samo je zaječao sa zemlje: “Pa Booooro, nisam ja manijak.” - Hehehehehe au mora da si se izvrištao od smeha tada, iako je Kole popio u glavu. - Ma ‘de nisam, odvez'o mi se pupak od smejanja.
Dugačke pamučne gaće, što se zimi ispod farmerica nose, s kojima se u krevet leže u hladne jesenje i zimske dane
- Ajde, Živorade, vadi ga - Čekaj bre, Živana, učkur mi se zavezao u mrtvi čvor - Živorade, imaš 25 godina, a oblačiš dudurajke! - Ladno, bre, bubrezi mogu da mi stradaju - Odvrzuj se, Živorade, dok sam vlažna - Čekaj bre, saću, idem po nož da ga precvikam - Kuku meni... Lepo meni majka govorila - Šta ti govorila? - Nema jebača u dudurajka gaća
Čuda od dece.Ni multipraktik koji vrši čak 25 operacija, ne može da im parira. Oni blistaju na studijama , pucaju 10-ke na sve strane , i to , ključna reč "u roku" , a pritom , ta ista deca zarađuju sama za život , ne čekaju milostinju roditelja , kao pojedinci. Za njih su kućni poslovi svakodnevica.... oni kuvaju,peru,čiste,peglaju...oni su mašine.Njihova soba odiše svežinom poljskog cveća sa finesama lavande , gde zidovi samo što nisu , nekim čudom , počeli da žubore , a vesele ptičice melodično zacvrkutale na lusteru , ni nalik nečijem smetlištu , gde je prašina uzorpirala i izvršila agresiju nad kevinim nameštajem.Treba napomenuti razne pohvale i priznanja sa raznih kurseva ,seminara , pohvalnice za položene razrede sa svim peticama(I-VIII) , vukove diplome i mnogo što šta.No i keva nije mogla sve da popamti , ovo joj je bilo isuviše dovoljno da shvati kakvog idiota i neradnika ima kod kuće , "koji čeka da mu sve padne s' neba"!
Legendarne papuče, multifunkcionalne, može se reći - večne. U njima se ide u prodavnicu, na bazen / plažu, na pecanje, u njima se tokom leta zaliva trava (neizostavan je i kupaći šorts tokom zalivanja), sa njima je moguće ubiti muvu, komarca, u njima se čisti kokošinjac, jer imaju rebrast đon, pa se može lako i brzo očistiti. Ranije su se na pijaci mogli naći originalni, naravno švercovani primerci, koji su bili pravljeni od čvrste pene, a kaiš preko noge je bio od platna, a unutrašnjost od neke perforirane kože. Danas se ne mogu nigde naći prave Fila papuče, već kopije kojima je promenjeno jedno slovo, i koje su za jednokratnu upotrebu.
Najbolji izgovor za uvaljivanje odlaska u kupovinu. Dođeš gajbi s posla oko 18.25 h, mrtav umoran, usput si u autobusu fatamorganisao izuvanje cipela, pranje nogu i zakasneli ručak, da bi te ukućani dočekali nestrpljivo k'o kurirsku službu samo da ti uvale još jedan "mali" zadatak, onako "usput" i "časkom".
Ja: Stig'o sam! Keva: Eee sine, 'ajde dok si obuven da skokneš časkom do prodavnice da mi uzmeš testeninu, ulje, vegetu, brašno, kakao, cimet... Ja: Opa, polako! A šta je s njom? (pokazujem na sestru) Sestra: E, odjebi, mrtva sam umorna, bila sam na faksu ceo dan! Keva: Pusti nju, znaš da uvek zaboravi nešto da uzme. Ja: Pa zato postoji spisak, a ionako po ceo dan kuca po tom mobilnom, može jedan usrani spisak da ukuca za cirka 12 sekundi. Šta je s ćaletom? Što on nije iš'o? Keva: Spava, umoran je, imao je danas neki izlazak na teren. Ja: Ma do jaja. Radi po komunjarskom radnom vremenu i pored toga ne stigne u jebenu prodavnicu da svrati. I još spava poslepodne. Ja ako vidim sunce preko dana ja sam srećan, a vas bole... i što me koji kurac niko nije zvao, ili poslao poruku? Keva: Sine, umesto što se raspravljaš, mogao si dosad triput da odeš i da se vratiš. (argument posle kojeg stane vreme) Ja: Ajde... daj pare. Keva: Ajde ti od svojih para, vratiću ti kad mi legne plata. Ja: Naravno. Baba: Sine, ajde, ne bilo ti zapoveđeno, svrati der do apoteke, uzmi mi jedan ranisan, ubi me želudac. Ja (u bradu): Ako te ne ubije želudac, ima ko će da se potrudi... Keva: Što si bre tako bezobrazan?! Ja: A što ona ne ode malo da protegne štap? Ujutru zna da trčkara po domovima zdravlja sa svojim saborcima. Jebote lebac, s kakvim lenčugama živim... DOBRO BABA UZEĆU TI LEK! A ti kevo, bolje da si spremila nešto dobro za ručak jer sam gladan k'o vuk! Keva: Sve današnje smo pojeli, ost'o je pasulj od prekjuče, saću stavim da se podgreje. Ja: O jebo vas pas, jedete k'o popisna komisija! Aj ćao! Sestra: Uzmi sok!
Radiš i po osamdeset sati nedeljno, trpiš lopurde sa kupljenom diplomom, ili uspešne privrednike sa ratnim plenom, rmbačiš! Kad sve sabereš i oduzmeš, jednostavno robuješ. Još se tešiš da si privilegovan što uopšte radiš u ovo ludo vreme.
Na kraju meseca budeš nagrađen platom i, nazovi, stimulacijom, a to sve skupa, krajnja je demotivacija. Kap je prelila čašu! Započinješ zapadnjački model "živim za vikend" života. Zaboravljaš najvažnije! Mladi Englez, kada sa sebe spere rođenu povraćku i dalje ima para da u ponedeljak kupi doručak. A ti? Dabome, nemaš ni za pogačicu. Nije bitno, organizuješ svoj pir! Pir Starih Slovena pravio se povodom ispraćaja u smrt, a ovaj tvoj povodom ispraćaja smrtno zarađene banke. Bolje jedan dan da živiš kao kralj, nego ceo život kao siromah. Doživljavaš Pirovu pobedu na sopstvenom piru!
Osvanuo je ponedeljak! Vraćaš se u kolotečinu smrdljivog autobusa gde se, naravno, švercuješ jer si potrošio i pare za markicu. Iz ranca ti smrdlja sendvič od tirolske kobasice, jer za bolje nemaš, a i ovo si dobio od majke! Užickaćeš tu i tamo neku cigaretu, jer ti sav Sobranje ispuši ona znojava krava koju si celu noć pojio mohitom, a nisi se ogrebao ni za jedno drkanje. Gricka te savest i pitaš se "gde ti je bila pamet" i ponavljaš u sebi kako "nećeš više tako"… čvrst si i nepokolebljiv u svojoj odluci. Okrećeš novu stranicu života! Naravno, odluka je pravosnažna do naredne plate, kada zaboravljaš svoje ropsko mesto pod suncem i ponovo, bar na par sati, postaješ direktni potomak Rokfelerovih.
Petak veče: -Dečko, donesi 'vamo ko šta pije, puta dva! :pali Kohibu: Pošalji onim devojčicama u ćošku neke koktelčiće, a nama za posle o'ladi jedan Moet! I evo ti ovo, odnesi muzici, nek' sviraju onu moju!
Ponedeljak ujutru: (obraća se slučajnom prolazniku na autobuskoj stanici) -Izvin'te gospodine, imate jednu cigaru?
Svako od nas se na neki način susreo sa ovim psihološkim profilom: crnka, sa šiškama sečenim mikrometarskom preciznošću, slikana u 346 poza u kupatilu, slike sortirane u 38 albuma. Ime i prezime jednostavno nisu dovoljni - mora biti dopunjeno nikovima kao što su: swatka, tatina princezica, nafurana, samo tvoja, NUSKNVP, NUSKNVCZ itd. Ovaj profil obavezno mora da sadrži 30 sestara i 16 braća (čovek bi pomislio da živi u albanskoj enklavi).
- Smarač 1 -
On: Ćao lepotice, kako se zoveš ? tu si mac, mac EEEEJ Ona: Jel si ćorav, piše ti ! On: To sam hteo da čujem iz tvojih slatkih usnica :* ;)
- Smarač 2 -
On: Hvala što si me dodala Ja sam iz Šapca a ti ?? Voleo bih da te upoznam
- Jebač 1 -
On: Jesi se naspavala ? Ona: Uf, da .. ko bebica ^_^ On: Normalno, kad sam te sinoć umorio Ona: xixixixxi ;)
- Drugarica 1 -
Dr: Fuksarooooo , kuvaj fukicu da mi pričaš sve do detalja :D :* <3 Ona: evo odma, droljetino moja najmiwija :** <3 <3 <3
- Dečko -
On: Ljubavi, jel si još ljuta na mene ?? Ona: Jesam On: Sad sam svestan koliko te volim. Izvini, neću sumnjati nikad više u tebe. Ona: I bolje bi ti bilo On: Znam da su dušmani ljubomorni na nas i na našu ljubav. Glup sam ispao što sam poverovao u te priče. Izini što sam reagovao onako. VOLIM TE MALENA :** Ona: OK, al nemoj vise da ti se ponovi :*
- Jebač 2 -
On: mačkice, jesi free včrs .. prazna mi gajba Ona: Ma jok, moram da se vidim sa onim mojim smaračem. Jbg, drugi put On: Ok, pozz
- Smarač 3 (potencijalni jebač) -
On: Lutko, super su ti fotke. Šta kažeš da te provozam malo mojom novom mečkom Ona: Xixixi ^_^ On: 063/574**
Rakija koja nam svojim mističnim moćima dozvoljava da pričamo sa precima.
A: 'Oćemo večeras kod Raje, kaže da je spremio neku radžu samo za nas. B: Onu njegovu spiritualnu? Neka hvala, ne pijem rakiju. A: Otkad to? B: Pa otkako sam prošle godine kod njega na slavi pokojnom dedi 2 sata objašnjavao da plin ne može na dizelaša.
Ako imate mladjeg brata ili sestru koji su tek upisali osnovnu i nervoznog ćaleta koji pokušava da pomogne detetu da ne zaostaje za drugom decom (ne bilo u redu sa takvim genima, je li), imali ste prilike da vidite kako ćale seda za sto držeči se poslovice lepa reč i gvozdena vrata otvara, a završava sa omiljenom roditeljskom batina je iz raja izašla.
Ćale dolazi sa posla mrtav umoran, pohasa nešto na brzaka, isere se i taman upalio eurosport i otkopčao prvo dugme na pantalonama, kad dolazi ćerka 1. razred osnovne, sva skrušena nije uradila domaći iz prirode i društva. Ništa ustaje ćale zakopčava pantalone, gasi evroligu i vata se knige. - Dobro Miličice moja sad ćemo mi to da sredimo, prosto ko pasulj. Šta vidiš na slici? -mmmm,oooovaaaj, pa nebo, životinje, drveće... -Dobro a šta je sve to? -(Blene u plafon) -Šuma, Milice, šuma. I ko živi u šumi? - Paa šumar. - Ma koji bre šumar, od životinja ko živi? - Lav, jelen, slepi miš... -Ma gde njih nadje, na slici te pitam šta vidiš? Šta je ovo ovde? -Zeka. -Zeka jebem mu mater. I šta radi zeka? -Sedi. -I? (Već mu iskače vena) -Pa gleda. -More pička ti materina ja da arčim 8 sati da bi ti jela leba, a ti ne možeš da vidiš šta radi jebeni zeka, jede govna eto šta radi! u tom trenutku banjava žena: - Nemoj Milorade molim te! - Mrš u kuhinju sad ću sve da vas pobijem, jebo vas zeka da vas jebo!
U Tarzaniji se žešće zakuvalo. Mojim dolaskom, šanse su postale veće...da sva trojca završimo na urgentnom. Zapata je u problemu. Treba pomoći čoveku. Skačem na Vajsmilera u stilu Žan Žak Ru....u stilu Žan Klod Van Dama, nogama mu obavijam glavu i baš u tom trenutku se prisećam da ne posedujem znanje baš nijedne veštine da bi ovaj potez uspeo. Telo mi pada na zemlju, ali noge ostaju na ramenima Vajsa...a zna se šta se radi kad su vam nečije noge na ramenima. E pa zna i Džoni. Najebali smo. Frenkija ni od korova.
Ludnica u džungli traje par minuta...Izvlačimo deblji kraj...Jebi ga, ipak je ovo njihova teritorija...
Kramponom: „U jebote! Ovi nas izuše iz patika! Gde si bre ti Frenki kad se zakuvalo!?! Prvo se praviš lud za...“ Francky: „Alo brate, smirnoff...Ko vas tuko po ušima da dolazite vamo? A i nisam ti ja brate u tom fazonu...“ Kramponom: „Šta si koji kurac onda zakačio na avatar onog lika iz Fajt kluba!?“ Francky: „Brate ša se ložiš...To je sve...To ti je sve virtuelno...“ Zapata: „Šfa fiftuefno, pfodo fi naf Ffenki!“ Francky: „E da...Zaboravio sam da vam kažem jedanaesto pravilo Fajt kluba...Ako imaš pičku na ziceru, da se tako duhovito izrazim, ne moraš da se biješ!“ Kramponom: „Zapata, ovaj nam je večeras trebo, ko kondukter u tenku! Još nas i jebe!“ Zapata: „Ma pufti ga u piflju mafefinu! Ffa mi je ofo tfebafo da....““ Kramponom: „Smiri se Zapata, smiri se...A i iskreno, nekako si mi gotivniji tako bez zuba...“ Zapata: „Ma mf i fi u fifku fafefinu!“ Kramponom (sebi u bradu): „Uh, kakvo veče...Podseti me na devedesete...Sva sreća pa su prošle...“