Ako znaš da si pijan, nisi dovoljno.
JaISamoJa
Fraza, u koju treba verovati koliko i u deda mraza.
"Marija Ivanović" je ustala jutros. Sela je u svoj automobil koji su izmislili i napravili muškarci iz metala koji su izlili muškarci od rude koju su iskopali muškarci. Nalila je benzin iz nafte koju su dobili i preradili muškarci i odvezla se putem koji su asfaltirali muškarci. Ušla je u zgradu koju su sagradili muškarci od betona koji su zalili muškarci i cigli koju su sazidali muškarci i greje kotlom koji su napravili muškarci pomoću goriva koje su opet preradili muškarci, popela se liftom koji su montirali muškarci. Upalila je svetlo koje su instalirali muškarci, prelila je vrelom vodom, podgrejanom na gasu koji su dobili muškarci, kafu koju su prevezli avionom muškarci sa plantaže koju obrađuju muškarci. Sela je za kompjuter koji su izmislili muškarci, otvorila je program koji su napisali muškarci, ušla na na internet koji su stvorili muškarci i slovima azbuke koju su napisali muškarci ispisala: "Ja sam nezavisna žena, šta ce meni ti alkoholičari"?
Šamar, samo jači, veći stepen. Posle takvog udara, rad mozga je sveden na minimum.
Šamar lopatom za sneg. Šamarčina.
Trpeo sam ga sve vreme, ali kad je počeo da mi pominje švecu, opaučio sam ga jednom i smirio se.
Spavanje pod vedrim nebom.
- Jel ste uzeli hotel kad ste stigli na Exit?
- Jesmo, tata, sa bezbroj zvezdica.
- Tako i treba, sinko, na dobrom smeštaju se ne treba štedeti.
Po nekima nepravilna varijanta od "hvala".
- Izvoli.
- Fala.
- Kaže se "hvala"!
- A da se ne kaže možda i hvakultet, hvalanga, hvakir, hvabrika, hvantom???
Umetnost koju su negovali najveći umovi sveta.Počev od grčkih filozofa koji su naređivali svojim učenicima da ništa ne rade i tako od njih stvorili vredne i poštene ljude, preko Marka Tvena koji je to najbolje opisao u čuvenom romanu ''Tom Sojer'', pa do modernih političara koji savetuju ljude da ne rade po velikim vrućinama (al' proš'o je Srbin devedesete, zna da više vole čoveka bez posla nego 'leb na stolu).
Najkraće, ovo je pokušaj (u kojoj meri uspešan zavisi od našeg glumačkog talenta) da, nagovarajući druge ljude na nešto što ne želimo, oni, ako ne zbog nečeg drugog onda iz inata, urade nešto sasvim suprotno - ono čemu se nadamo i priželjkujemo.
Kako je ljudski mozak, pod utiskom laži i prevara, dosta napredovao i oguglao na ovakve pokušaje, pod obrnutom psihologijom se danas podrazumeva čitav jedan proces u kome se žrtva prvo navlači a tek onda iskoristi.
Ljudi koji danas preferiraju obrnutu psihologiju su uglavnom tinejdžeri sa skromnim željama: dobre ocene i koji dinar.
Oborio si sopstveni rekord.I dvadeset drugi dan za redom dolaziš na biologiju nespreman.Jedina ocena, petica koju ni sam ne znaš kako si dobio, neće te spasiti jer si propustio oba kontrolna.Sve što znaš o zglavkarima jeste nekakva kutikula, valjda zaštitni sloj.
:u sebi:
Prozvaće me, sigurno.Ne znam ništa, znači moram da se javim.Ah, koliko je samo velikih naučnika imalo slabe.Ajnštajn i Andrić samo su neki od mnogih.Šta ja kenjam, nisam ja Andrić nego nisam pipn'o knjigu.Došlo je dotle da moram da se javim, moram biti dovoljno glup da bi me smatrali pametnim.
:javio si se da odgovaraš:
Profesorka:'Ajde, samo si mi još ti ostao.Građa zglavkara.Izvoli.
Učenik:Zanimljivo je to.
Prof.:Šta to?
Uč.:Pa to, da zglavkari postoje već 400 miliona godina ako se u obzir uzmu amoniti.Oni su preživeli sve nedaće za razliku od recimo dinihtisa, oklopljenih riba koji su se njima hranili.
Prof.:U pravu si, ali odgovori na pitanje.
Uč.:Zglavkari su dakle građ...
Prof.:Ali amoniti su izumrli!
Uč.:Otkud danas zglavkara na Zemlji?Dvaput su evoulirali?
Prof.:Da, zanimljivo.Šta misliš?
Uč.:Nekako su preživeli i prilagodili se uslovima?
Prof.:Svakako.Šta sam te ono pitala?
Uč.:Kutikula.
Prof.:A, da.Izvoli.
Uč.:Zaštitni sloj kod današnjih zglavkara, ali čekajte amoniti je nisu imali!
Prof.:U redu je, pet.
Sin: E, ćale odoh do grada.
Otac: Je l' ti treba neki dinar?
Sin: Ne moraš, znam da radiš za to, daj stotku za žvake samo.
Otac: Evo ti hiljadarka da ti se nađe.
Prelazak iz dečaštva u višu fazu postojanja, koju će obeležiti bezglava jurnjava za suknjom, susret sa alkoholom, i neurastenija nategnutih odnosa sa roditeljima. U pauzama između jedne i druge ženske od kojih ti svaka popije odredjenu količinu krvi, a i ti njoj jer to je obostrani proces, i jedne i druge satiruće žurke na kojima se trudiš da pojebeš sve žensko a na kraju sam daviš majmuna u WC-u... sve ti se idiličnijim čine te godine nevinosti, kad Vrhovni Procenitelji Tvog Života, roditelji koji će potom ostareti, nisu imali hrabrosti da te samog puste na more, već su ti dodeljivali delegata u vidu babe koja te pratila na obećane plaže, heklajući sa drugim babama u hladu smokve malih primorskih mesta, dok ti sam skačeš na glavu sa šiljatih stena.
- Duksi, gde ćemo ove godine na more, a, š'a misliš?
- Ne znam, Bleksi, nemam ideju...
- Nemam ni ja... ajde da uzmemo šator, pa polako, odozdo, u Reževićima imamo Radicu i onu njenu drvenu kućicu, pa dokle nas noge i autobusi donesu na gore... u Dubrovniku imamo Vlahu i njegovu kamenu kuću...
- U Puli imamo Maru...
- To TI imaš Maru, a ja ga uvek šiljim...
- Pa naći ćemo ove godine nešto i za tebe... oćemo da svratimo u Selce, smešno mesto?
- Može... kad si ti poslednji put bio tamo?
- 73-će, sa babom...
- Aha, znam, mene su roditelji te godine vukli u Petrovac, pokrljasmo se na gradskoj plaži sa milion i po duša na malo prostora...
- Baba Magdalena i ja smo uveče jeli sladoled i onda je ona sedela na klupi i gledala u more, dok sam ja malo bazao po rivi, pa smo išli na spavanje. I svaki dan je za plažu pravila salatu od cepkanih pečenih paprika i paradajza, posle sam čuo da je to jedina prava srpska salata, a ne ono što ti uvaljuju u restoranima...
- Nemaju ti kafanjerosi pojma sa salatama... sećam se Magdalene, volela je sve nas...
- Jeste, beše dobra baba...
- Kad je ono umrla?
- Pre osam godina.
- Već toliko?! Pu, mamu ti, kako vreme leti...
- Leti, Bleksi, leti... Znači: Reževići?
- Neka bude tako, Duksi. I da paziš šta vataš za brisanje kite ako ne bude zavese u hotelu, mojne da zaključavam peškir u sef!
- Dobro, bre, ne možeš da zaboraviš taj peškir, jebo te peškir...
Lenčuga nad lečnugama. Njemu nije fer da se poštuju samo crvena slova i da se tad ne radi, on poštuje i ona tamna i ona siva, sve za religiju i odlazak u raj.
-Sine molim te raspremi sobu, ko da su ti preneli Libiju ovde.
-Kevo, danas je :lista kalendar: sveti Ignjatije bogonosac, a takav svetac se mora poštovati. Više sreće drugi put.
Nema sise.
Bio je lijep i sunčan dan.
Pitanje koje ti često postavljaju najbliži u danima pred rođendan, Novu godinu ili Božić.
Ne bi želeli da ti poklone neku glupost, nešto potpuno nepotrebno, nešto što ne želiš ili već imaš...ili su jednostavno ostali bez ideje, pa ti na taj način ostavljaju mogućnost da sam izabereš.
Razmišljam kratko:
Ono što zaista želim je da me pred spavanje neko ušuška i pročita mi kratku priču, da me golica dok ne ostanem bez daha, da se uvek iskreno smejem, da me boli jedino krasta na kolenu, da kada mi dođe žuta minuta mogu da zaplačem bez stida, a ako može i komplet voštanih bojica od 24 komada...Ono što zaista želim je da ponovo imam pet godina makar na minut.
Kažem:
Može crna rolka...
Idealan odgovor kada vas na ulici presretnu dosadne TV ekipe sa onim: "Izvinite, može jedno pitanje?"